Valentin Ćorić
Valentin Ćorić (Paoča kraj Čitluka, 23. lipnja 1956.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. Radio je kao inženjer na preradi boksita. Poslije se prestao baviti rudarstvom i započeo vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Suđenje u Haagu[uredi | uredi kôd]
2004. Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Ćorića i Berislava Pušića [1]. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine [2].
Ćorić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana [3], što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala [4][neaktivna poveznica]. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.,[1] ali je odgođena za svibanj.[2] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.[3] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 16 godina zatvora.[4] 29. studenog 2017. donesena je pravomoćna presuda u kojoj se potvrđuje osuda na 16 godina zatvora.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ www.jutarnji.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
- ↑ www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.