Vanja Radauš
Vanja Radauš (Vinkovci, 29. travnja 1906. - Zagreb, 24. travnja 1975.), hrvatski kipar, slikar i pisac.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
U rodnom gradu je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji, od 1924. do 1930. godine.[1] Izlaže od 1932. na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj akademiji od 1945. godine.
Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja. U prvom razdoblju (1932.-1943.) stvarao pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Od 1936. godine radi seriju crteža "Dance macabre" a 1937. godine dekalkomanije[2] koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Godine 1975. počinio je samoubojstvo, što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.[3] Vanja Radauš je 1950. izabran da uz Vojina Bakića, Kostu Angeli Radovanija i Zorana Mušiča predstavlja Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata.[1]
[uredi] Pjesništvo
Vanja Radauš za života je objavio dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita 1969., i zbirku Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine. Posthumno je 1994. godine objavljena zbirka pjesama Requiem za tifusare a 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila je knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju.[4][5]
Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskog koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Nekoliko pjesama Vanje Radauša je uglazbila skladateljica Ivana Lang.[6]
"Ciklus Bezimenoj" (op.75):
"Da li se svjetovi gase
Da li je ovo oblak u mojoj sobi
Svejedno da li su pravci krivulje
Prošla je godina"
te pjesmu "Prosula se sunčina" (op.85), i Lisinskom (op.65).
[uredi] Vidi još
- Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue, skulptura
- Državni grb Narodne Republike Hrvatske, potpuni dizajn[7]
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Zbirka pjesama Kosilica vremena u izdanju Matice Hrvatske. (prvo izdanje) Preuzeto 30. svibnja 2010.
- ↑ Zavičajni muzej Stjepana Grubera Preuzeto 30. svibnja 2010.
- ↑ Članak sadrži opširnu biografiju i izjave supruge Jutarnji list.hr Preuzeto 30. svibnja 2010.
- ↑ vjesnik.hr: Sead Begović: Ljepotnost želje za običnim Preuzeto 23. veljače 2011.
- ↑ HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi Preuzeto 23. veljače 2011.
- ↑ 'Muzički informativni centar'
- ↑ Stuparić, Darko. Diplomati izvan protokola : ambasadori Titove Jugoslavije, CKD, Zagreb, 1978., str. 75.
„Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!“
(―)
[uredi] Vanjske poveznice
- Poštanska markica i biografija na Pošta.hr
- Katalog izložbe održane 2010. na Culture.net PDF
Nedovršeni članak Vanja Radauš koji govori o likovnom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
