Vareš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vareš
Drvena katolička crkva u Varešu
Drvena katolička crkva u Varešu
Grb
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of Zenica-Doboj Canton.gif Zeničko-dobojska županija
Vlast
 - Gradonačelnik Avdija Kovačević SDA[1]
Površina
 - Općina 390 km²
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 5.888
 - Urbano područje 22.203 (općina)
Poštanski broj 71330
Pozivni broj (+387) 032
Službena stranica www.vares.info
Zemljovid
Položaj općine Vareš u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Vareš u Bosni i Hercegovini

Vareš je grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vareš je bosanskohercegovački brdski gradić na nadmorskoj visini od 829 metara koji se smjestio u kotlini rijeke Stavnje, 45 km od Sarajeva.

Nad kotlinom Stavnje izdižu se s obje strane visoka, strma brda. Takav oblik tla nepogodan je da se na njemu razvije veće naselje, budući da se ono ovdje može širiti samo po dužini, u pravcu sjever-jug.

Vareš je tako vrlo rijedak primjer većega naselja, koje se – silom prilika – pružilo poput vrpce na dužini od pet kilometara.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Vareš

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Vareš imala je 22.203 stanovnika raspoređenih u 85 naselja.

Stanovništvo općine Vareš
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 9.016 (40,60%) 10.287 (45,07%) 11.134 (47,33%)
Muslimani 6.714 (30,23%) 6.419 (28,12%) 6.631 (28,18%)
Srbi 3.644 (16,41%) 4.241 (18,58%) 5.166 (21,96%)
Jugoslaveni 2.071 (9,32%) 1.563 (6,84%) 307 (1,30%)
ostali i nepoznato 758 (3,41%) 312 (1,36%) 285 (1,21%)
ukupno 22.203 22.822 23.523

Vareš (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Vareš
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 3.035 (51,54%) 4.334 (51,44%) 4.507 (54,69%)
Muslimani 1.068 (18,13%) 1.212 (14,38%) 1.550 (18,81%)
Srbi 627 (10,64%) 1.405 (16,67%) 1.722 (20,89%)
Jugoslaveni 859 (14,58%) 1.299 (15,42%) 251 (3,04%)
ostali i nepoznato 299 (5,07%) 174 (2,06%) 210 (2,54%)
ukupno 5.888 8.424 8.240

Na popisima 1971. i 1981. godine naseljena mjesta Vareš i Vareš Majdan činila su jedinstveno naseljeno mjesto Vareš.

Zbog velikog rudnog bogatstva razvijalo se Vareško gospodarstvo, a usporedno s njim povećavao se i broj stanovnika. Godine 1960. on je narastao na 24.476 stanovnika. Tako se izmijenio i njegov sastav u vjerskom i nacionalnom pogledu.

Nacionalni sastav 1910. godine bio je sljedeći:

Grad Vareš ukupno: 3.078, od čega:

Popis Hrvata katolika u Varešu 1743.:

  • broj sela: 16
  • broj kuća: 168
  • odrasli: 728
  • djeca: 387
  • ukupno stanovnika: 1.115[2]

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Bijelo Borje, Blaža, Borovica Donja, Borovica Gornja, Borovičke Njive, Brda, Brezik, Brgule, Budoželje, Čamovine, Ćeće, Dabravine, Daštansko, Debela Međa, Diknjići, Dragovići, Draževići, Duboštica, Hodžići, Ivančevo, Javornik, Kadarići, Karići, Kokoščići, Kolovići, Kopališta, Kopijari, Krčevine, Kunosići, Letevci, Ligatići, Luke, Ljepovići, Mijakovići, Mir, Mižnovići, Mlakve, Naseoci, Neprivaj, Okruglica, Orah, Osoje, Osredak, Ostrlja, Pajtov Han, Pajtovići, Planinica, Pobilje, Podjavor, Pogar, Položac, Poljanice, Pomenići, Pržići, Pržići Kolonija, Radonjići, Radoševići, Ravne, Rokoč, Samari, Semizova Ponikva, Seoci, Sjenokos, Slavin, Sršljenci, Strica, Striježevo, Stupni Do, Šikulje, Tisovci, Toljenak, Tribija, Vareš, Vareš Majdan, Vijaka Donja, Vijaka Gornja, Višnjići, Zabrezje, Zaruđe, Zubeta, Zvijezda, Žalja i Žižci.

Povijest[uredi VE | uredi]

Golemo rudno bogatstvo se krije ispod površine vareških brda, pa postoje tragovi da se tu kopala željezna ruda i talilo željezo još u antičko vrijeme. Već su Rimljani ovdje iskorištavali rudu, iako je o tome sačuvano malo tragova, npr. Ploča s natpisom villicus procurator i rudarska svjetiljka.

U srednjem vijeku spominju se poimence neka vareška sela, središta rudarske djelatnosti, npr. Duboštica (1393.), pa se računa da se ovdje kopala i prerađivala i željezna i druge rude za bosanskih banova (Kulina i, osobito, Stjepana II. Kotromanića) i za bosanskih kraljeva. Vareško selo Dubošticu kralj Tvrko je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo središte rudarstva toga kraja.[3]

Sam Vareš, pod tim imenom i na sadašnjem mjestu, spominje se kao naselje tek za bosanskog upravitelja Jakuba Hadum-paše (1489.-1493.), što ne znači da on nije postojao i ranije. U 16. stoljeću (1516.), kako to bilježi turski defter toga vremena, Vareš je imao 150 kuća, od čega je bilo 147 kršćanskih, dvije muslimanske i jedna koja je pripadala nekom muslimanu samcu.[4]

Turska vlast je mnogo držala do vareškog kraja jer su obrtnici radili vrlo dobro i nadaleko su bili poznati njihovi proizvodi. S dolaskom Austrije u Bosnu, Vareš doživljava preporod u gospodarskom pogledu. Austrija iskorištava rudu na industrijski način, gradi dvije visoke peći i od tada počinje ekonomski uspon Vareša.

Za turske uprave rudarstvom i kovačijom bave se isključivo katolici, Hrvati. U Vareš su se doselili i saski rudari, a o tome svjedoče i stari nazivi kao Saški potok. Bilo je u Varešu i Muslimana-Bošnjaka i pravoslavaca, ali su uvijek bili dominantni Hrvati, katolici. U Varešu je najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne. Uz nju postoji nova, velebna župna crkva sv. Mihovila, koja je početkom 20. stoljeća dobila svoj današnji izgled. Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovini (prva potječe iz 1643. godine) a pisane su i bosančicom, latinskim i hrvatskim jezikom.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Bivše industrijsko postrojenje

Unatoč nemogućnosti razvoja većeg naselja, područje Vareša posjeduje rudno bogatstvo, guste šume posvuda unaokolo i velike količine vode. Računa se da u vareškim brdima ima preko 150 milijuna tona željezne rude srednje kvalitete. To je, po prilici, bila polovica svih zaliha te rude u bivšoj Jugoslaviji. A vareška okolica obiluje ne samo željeznom nego i drugim rudama, koje sadrže olovo, krom, cink, aluminij. Veliko Vareško blago jesu i njegove šume, danas uglavnom četinjarske (jele i omorike), a nekoć je bilo obilno bukava, kojih je danas gotovo sasvim nestalo.[5]

Osnovno zanimanje ljudi ovog kraja bilo je oduvijek vađenje i taljenje rude i obrada željeza, iz kojeg su kovali razne predmete (peke, mačeve, sjekire, noževe i dr.), koje su posrednici prodavali diljem Turskog carstva (u Egiptu i Siriji). Tu proizvodnju pratilo je u stopu pravljenje drvenog ugljena, prijeko potrebnog za taljenje rude i za kovanje željeza, a onda i razni drugi zanati, trgovina, prijevoz i uprava. Stoljećima, to se zadržavalo na istoj razini: fra Pavao iz Rovinja zatekao je 1640. godine oko četrdeset majdana u Varešu, a upravo toliko ih je bilo kad je Austrija izgradila i upalila prvu visoku peć (1891.), pa je onda time samostalno taljenje rude i obrađivanje željeza u majdanima bilo ugušeno.[6] Dok se u staro doba (npr. 1880.) godišnje iskopalo 2.305 tona rude, na vrhuncu austrijske proizvodnje 1913. godine bilo je iskopano 219.131 tona, što znači gotovo stotinu puta više nego ranije.[7]

Još je korjenitija promjena nastala nakon II. svjetskog rata kada je komunistička Jugoslavija uvelike povećala kopanje rude. Na primjer 1975. godine iskopalo se oko 3 milijuna tona. U to vrijeme vareški je rudnik snabdijevao rudom ne samo svoju željezaru nego i druge: Zenicu, Sisak, Jesenice i Smederevo.[8]

Pred zadnji rat Vareš je bio snažno industrijsko središte. Rudnik željezne rude zapošljavao je 1180 radnika, željezara 890, kamenolom 30, "Amfibolit" 20, "Metalprerada" 225, prerada drva 630, šumarstvo 750, "Vranica" - građevno poduzeće, Bobovac 490, tvornica rezervnih dijelova 320, tvornica "Zrak" 130, tvornica konfencije "Vilko" 120, "Autotrans" 140, Rudnik olova, cinka i barita 120, trgovačko poduzeće "Snaga" 195, "Velepromet" 65, "Perun" 60 itd. Samo ti podatci govore o snazi vareškog gospodarstva i broju zaposlenih.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.izbori.ba, objavljeno 6. studenoga 2012., pristupljeno 16. prosinca 2012.
  2. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
  3. Hamdija Kreševljaković: Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini, u Glasniku Zemaljskog muzeja 54/1942, str. 409-459, i kao posebni otisak. – Josip Tokmačić: Vareš (monografija), Vareš s. a. (u rukopisu), knj. I. Str. 123-136.
  4. Taj defter navodi inž. Alija Bejtić u svom radu: Historijsko-građevni razvoj Vareša, Sarajevo 1958., str. 7. Ovo djelo nisam imao u rukama pa ga navodim prema J. Tokmačiću, nav. djelo, str. 153.
  5. Enciklopedija Jugoslavije, 1. izd., Zagreb 1971., s. v. Vareš. – Friedrich Katzer: Das Eisenerzgebiet Von Vareš, Wien 1900. – Rudnik i željezara Vareš, Zagreb s. a.
  6. O posjetu fra Pavla iz Rovinja isp. Starine J. A., knj. 23, Zagreb 1890., str. 26. (5)Isp. Josip Tokmačić: Razvoj željezne industrije u Varešu (članak u rukopisu), Vareš s. a. str. 12.
  7. Isp. Josip Tokmačić: Razvoj željezne industrije u Varešu (članak u rukopisu), Vareš s. a. str. 12.
  8. Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., Zagreb 1982, s. v. Bosna i Hercegovina, posebno str. 273.
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  • internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]