Croatia Open Umag

Austrijanac Thomas Muster osvajao je Umag 1992., 1993. i 1995.

Croatia Open Umag teniski je turnir iz ATP World Tour 250 serije, koji se od 1990. godine održava u Umagu. Puni naziv turnira je: Međunarodno prvenstvo Hrvatske u tenisu - International tennis Championship of Croatia.

Jedinstven oblik školjke središnjeg stadiona te položaj teniskog centra uz samu plažu, kombinacija dnevnog programa s teniskim mečevima, noćnom zabavom i brojnim koncertima, uz raznovrsnu eno-gastronomsku ponudu, čine ovaj turnir jedinstvenim u svijetu. Uspješna organizacija turnira, atraktivni program te brojni posjetitelji, učinili su da ovaj športski događaj postane simbol grada Umaga.

Pobjednik turnira osvaja 250 ATP bodova te 74.000 eura.^[1] Igra se na otvorenom i podloga je crvena zemlja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvo izdanje turnira održano je u svibnju 1990. godine, a cilj u sljedećim godinama je bilo postupno prebacivanje turnira u ljetnu tenisku sezonu (od 1992. do 1996. godine turnir se održavao u kolovozu), te se posljednjih godina održava u zadnjem tjednu srpnja.

Turnir je mijenjao svoj naziv kroz godine, od 1990. do 1991. godine turnir se punim imenom zvao "Yugoslav Open", te je nakon samostalnosti Hrvatske promijenio naziv u "Croatian Open Umag" kada je pun naziv turnira i zaštićen u mjerodavnim institucijama. Od 2006. godine u nazivu turnira dodaje se i brend glavnog sponzora turnira (naslovni sponzor ili popularan engleski termin "title sponsor").

Nazivi turnira:

1990. – 1991.: Yugoslav Open
1992. – 2005.: Croatia Open Umag
2006. – 2011.: Studena Croatia Open Umag
2012. – 2014.: Vegeta Croatia Open Umag
2015. – 2016.: Konzum Croatia Open Umag
2017. - ... : Plava Laguna Croatia Open Umag

Organizacija turnira nije prestajala ni za vrijeme ratnih godina, što je tada bio jedini međunarodni događaj organiziran u Hrvatskoj uz televizijski prijenos Eurosporta.

Thomas Muster, pobjednik turnira 3 puta i Carlos Moyá, pobjednik turnira 5 puta, zaslužili su titulu počasnih građana grada Umaga. Godine 2004. Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao je Carlosa Moyu za iznimne rezultate i promicanje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske.

Pokraj brojnih nagrada uručenih samom turniru i osobno direktoru turnira Slavku Rasbergeru na razini Hrvatske, organizacija ATP dodijelila je ovom turniru posebnu nagradu za izvrsnost, Award of excellence 5 puta: 1998., 2000., 2001., 2004. i 2005. godine; svaki put posebno naglašavajući napretke u organizaciji ove manifestacije.

Godine 1993. turnir je dobio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

2021. uvedena je serija turnira "Road To Umag". Domaćini su hrvatski gradovi i pobjednici svakog turnira, uz još trojicu igrača koji će dobiti pozivnice imat će priliku igrati na terenima Teniskog centra Stella Maris za jedno mjesto u kvalifikacijama za Croatia Open. Ti turniri bodovat će se za rang-listu Hrvatskog teniskog saveza te će na njima moći nastupiti isključivo hrvatski državljani registrirani pri HTS-u.^[2]

Organizacija[uredi | uredi kôd]

Nositelj organizacije turnira je tvrtka Istra D.M.C. d.o.o. Za potrebe oragnizacije turnira, na turniru sudjeluje oko 500 djelatnika u raznim službama organizacije (linijski suci, pobirači loptica, hostese, tiskovni odjel, prijamni ured, služba za igrače, vozači, administracija, uređivači terena, čistačice itd.).^[3] Posljednjih se godina u Pres centru turnira akreditira oko 300 novinara i fotografa koji prate sva događanja na turniru (procjenjeno 2018. godine oko 1.600 objava u domaćim i inozemnim medijima).

Mjesto održavanja turnira je teniski kompleks zemljanih terena (koji obuhvaća središnji stadion + Grand Stand teren + Hard Court teren + 9 terena) u turističkom naselju Stella Maris, koji je 1989. godine projektirao arhitekt Marijan Videc. Središnji stadion može primiti do 4.000 gledatelja, dio na tribinama, a dio u VIP ložama. Od 2016. godine središnji stadion, nosi ime Gorana Ivaniševića, odnosno puni naziv je ATP stadion Gorana Ivaniševića.

Sve završnice Umaga[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno[uredi | uredi kôd]

Godina	Pobjednik	Finalist	Rezultat
2023.	Alexei Popyrin	Stan Wawrinka	6–7^(5–7), 6–3, 6–4
2022.	Jannik Sinner	Carlos Alcaraz	6–7^(5–7), 6-1, 6-1
2021.	Carlos Alcaraz	Richard Gasquet	6–2, 6-2
2020.	Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019.	Dušan Lajović	Attila Balázs	7–5, 7–5
2018.	Marco Checcinato	Guido Pella	6–2, 7–6
2017.	Andrej Rubljov	Paolo Lorenzi	6–4, 6–2
2016.	Fabio Fognini	Andrej Martin	6–4, 6–1
2015.	Dominic Thiem	João Sousa	6–4, 6–1
2014.	Pablo Cuevas	Tommy Robredo	6–3, 6–4
2013.	Tommy Robredo	Fabio Fognini	6–0, 6–3
2012.	Marin Čilić	Marcel Granollers	6–4, 6–2
2011.	Aleksandar Dolgopolov	Marin Čilić	6–4, 3–6, 6–3
2010.	Juan Carlos Ferrero	Potito Starace	6–4, 6–4
2009.	Nikolaj Davidenko	Juan Carlos Ferrero	6–3, 6–0
2008.	Fernando Verdasco	Igor Andrejev	3–6, 6–4, 7–6^(7–4)
2007.	Carlos Moyá (5)	Andrei Pavel	6–4, 6–2
2006.	Stanislas Wawrinka	Novak Đoković	6–6, odus.
2005.	Guillermo Coria	Carlos Moyá	6–2, 4–6, 6–2
2004.	Guillermo Cañas	Filippo Volandri	7–5, 6–3
2003.	Carlos Moyá (4)	Filippo Volandri	6–4, 3–6, 7–5
2002.	Carlos Moyá (3)	David Ferrer	6–2, 6–3
2001.	Carlos Moyá (2)	Jérôme Golmard	6–4, 3–6, 7–6^(7–2)
2000.	Marcelo Ríos	Mariano Puerta	7–6^(7–1), 4–6, 6–3
1999.	Magnus Norman	Jeff Tarango	6–2, 6–4
1998.	Bohdan Ulihrach	Magnus Norman	6–3, 7–6^(7-0)
1997.	Félix Mantilla	Sergi Bruguera	6–3, 7–5
1996.	Carlos Moyá	Félix Mantilla	6–0, 7–6^(7–4)
1995.	Thomas Muster (3)	Carlos Costa	3–6, 7–6^(7–5), 6–4
1994.	Alberto Berasategui	Karol Kučera	6–2, 6–4
1993.	Thomas Muster (2)	Alberto Berasategui	7–5, 3–6, 6–3
1992.	Thomas Muster	Franco Davín	6–1, 4–6, 6–4
1991.	Dmitrij Poljakov	Javier Sánchez	6–4, 6–4
1990.	Goran Prpić	Goran Ivanišević	6–3, 4–6, 6–4

Statistika (2018.)

barem 2 pobjede
Tenisač	Pobjede	Finala
Carlos Moyá	5	6
Thomas Muster	3	3
najviše finala bez pobjede
Filippo Volandri	0	2

Parovi[uredi | uredi kôd]

Godina	Pobjednici	Finalisti	Rezultat
2023.	Blaž Rola Niko Serdarušić	Simone Bolelli Fabio Fognini	4–6, 7–6^(7–2), [15–13]
2022.	Simone Bolelli (2) Fabio Fognini (2)	Llyod Glasspool Harri Heliövaara	5–7, 7–6^(8–6), [10–7]
2021.	Fernando Romboli David Vega Hernández	Tomislav Brkić Nikola Ćaćić	6-3,7–5
2020.	Nije održano zbog Pandemije koronavirusa
2019.	Robin Haase (2) Philipp Oswald	Oliver Marach Jürgen Melzer	7–5, 6–7^(2–7), [14–12]
2018.	Robin Haase Matwé Middlekoop	Roman Jebavý Jiří Veselý	6–4, 6–4
2017.	Guillermo Durán Andrés Molteni	Marin Draganja Tomislav Draganja	6–3, 6–7^(4–7), [10–6]
2016.	Martin Kližan (2) David Marrero (3)	Nikola Mektić Antonio Šančić	6–4, 6–2
2015.	Máximo González André Sá	Mariusz Fyrstenberg Santiago González	4–6, 6–3, [10–5]
2014.	František Čermák (3) Lukáš Rosol	Dušan Lajović Franko Škugor	6–4, 7–6^(7–5)
2013.	Martin Kližan David Marrero (2)	Nicholas Monroe Simon Stadler	6–1, 5–7, [10–7]
2012.	David Marrero Fernando Verdasco	Marcel Granollers Marc López	6–3, 7–6^(7–4)
2011.	Simone Bolelli Fabio Fognini	Marin Čilić Lovro Zovko	6–3, 5–7, [10–7]
2010.	Leoš Friedl Filip Polášek	František Čermák Michal Mertiňák	6–3, 7–6^(9–7)
2009.	František Čermák (2) Michal Mertiňák (3)	Johan Brunström Jean-Julien Rojer	6–4, 6–4
2008.	Michal Mertiňák (2) Petr Pála (2)	Carlos Berlocq Fabio Fognini	2–6, 6–3, [10–5]
2007.	Lukáš Dlouhý Michal Mertiňák	Jaroslav Levinský David Škoch	6–1, 6–1
2006.	Jaroslav Levinský David Škoch	Guillermo García López Albert Portas	6–4, 6–4
2005.	Jiří Novák Petr Pála	Michal Mertiňák David Škoch	6–3, 6–3
2004.	José Acasuso Flávio Saretta	Jaroslav Levinský David Škoch	4–6, 6–2, 6–4
2003.	Álex López Morón (2) Rafael Nadal	Todd Perry Thomas Shimada	6–1, 6–3
2002.	František Čermák Julian Knowle	Albert Portas Fernando Vicente	6–4, 6–4
2001.	Sergio Roitman Andrés Schneiter	Ivan Ljubičić Lovro Zovko	6–2, 7–5
2000.	Álex López Morón Albert Portas	Ivan Ljubičić Lovro Zovko	6–1, 7–6^(7–2)
1999.	Mariano Puerta Javier Sánchez (3)	Massimo Bertolini Cristian Brandi	3–6, 6–2, 6–3
1998.	Neil Broad Piet Norval	Jiří Novák David Rikl	6–1, 3–6, 6–3
1997.	Dinu Pescariu Davide Sanguinetti	Dominik Hrbatý Karol Kučera	7–6, 6–4
1996.	Pablo Albano Luis Lobo (2)	Ģirts Dzelde Udo Plamberger	6–4, 6–1
1995.	Luis Lobo Javier Sánchez (2)	David Ekerot László Markovits	6–4, 6–0
1994.	Diego Pérez Francisco Roig	Karol Kučera Paul Wekesa	6–2, 6–4
1993.	Filip Dewulf Tom Vanhoudt	Jordi Arrese Francisco Roig	6–4, 7–5
1992.	David Prinosil Richard Vogel	Sander Groen Lars Koslowski	6–3, 6–7, 7–6
1991.	Gilad Bloom Javier Sánchez	Richey Reneberg David Wheaton	7–6, 2–6, 6–1
1990.	Vojtěch Flégl Daniel Vacek	Andrej Čerkasov Andrej Olhovskij	6–4, 6–4

Statistika (2019.)

barem 3 pobjede
Tenisač	Pobjede	Finala
František Čermák	3	4
David Marrero	3	3
Michal Mertiňák	3	5
Javier Sánchez	3	3

barem 2 pobjede ili barem 3 finala
Parovi		Pobjede	Finala
		Pobjede	Finala
Martin Kližan	David Marrero	2	2
Jaroslav Levinský	David Škoch	1	3

Statistika[uredi | uredi kôd]

Najniže rangirani osvajač turnira u singlu: Dimitri Poljakov 169. na ATP ljestvici
Najniže rangirani finalist turnira u singlu: Attila Balazs 208. na ATP ljestvici^[4]