Veselin Đuranović

	Veselin Đuranović
	;
7. predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije
	trajanje službe; 15. svibnja 1984. – 15. svibnja 1985.
Prethodnik	Mika Špiljak
Nasljednik	Radovan Vlajković
8. predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore
	trajanje službe; 7. svibnja 1982. – 7. svibnja 1983.
Prethodnik	Veljko Milatović
Nasljednik	Marko Orlandić
6. predsjednik Saveznog izvršnog vijeća
	trajanje službe; 18. siječnja 1977. – 16. svibnja 1982.
Prethodnik	Džemal Bijedić
Nasljednik	Milka Planinc
3. sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore
	trajanje službe; prosinac 1968. – prosinac 1977.
Prethodnik	Vojo Srzentić
Nasljednik	Đorđije Pajković
5. predsjednik Izvršnog vijeće Sabora SR Crne Gore
	trajanje službe; 25. lipnja 1963. – 8. prosinca 1966.
Prethodnik	Đorđije Pajković
Nasljednik	Mijuško Šibalić
Rođenje	17. svibnja 1925.
Smrt	30. kolovoza 1997.
Politička stranka	SKJ
Zanimanje	političar

Veselin Đuranović (Donji Martinići kod Danilovgrada, 17. svibnja 1925. – Podgorica, 30. kolovoza 1997.), visokopozicionirani dužnosnik SR Crne Gore, šesti predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i sedmi predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Školovanje i Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

Veselin Đuranović je rođen 17. svibnja 1925. godine u selu Donji Martinići, kod Danilovgrada. Gimnaziju je završio u Podgorici, a učiteljsku školu u Cetinju. Zbog pripadnosti naprednom omladinskom pokretu, Đuranović je u ožujku 1941. godine bio isključen iz učiteljske škole na dvije godine.^[1]

Članom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je 1941. godine, te je aktivno sudjelovao u pripremama ustanka tijekom Drugog svjetskog rata. U rujnu 1941. godine odazvao se pozivu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i uključio se u bojkot škola pod okupacijom. Nakon ustanka u Crnoj Gori, pa sve do povlačenja partizankih jedinica u Bosnu u svibnju 1942. godine, Đuranović je u organizaciji SKOJ-a i organizaciji Crnogorske narodne omladine aktivno radio na oslobođenom teritoriji, počevši od oružanih akcija, preko pozadinskih aktivnosti (veze, straže, prikupljanje materijala, propaganda), pa do kulturno-umjetničkih djelatnosti koje su tada bile veoma žive na tom teritoriju Crne Gore. Početkom svibnja 1943. godine, zajedno s grupom pristalica narodnooslobodilačkog pokreta, uhićen je i interniran u logor Zabjelo kod Podgorice. Pušten je u rujnu 1943. godine, nakon kapitulacije Italije i oslobađanja logora. Ponovo se povezao s partijskom organizacijom i postao je sekretar organizacije SKOJ-a u Donjim Martinićima, a u listopadu iste godine imenovan je članom općinskog komiteta SKOJ-a i predsjednikom općinskog odbora antifašističke omladine. Đuranović je sudjelovao na Prvom (studeni 1943. u Kolašinu) i Drugom (prosinac 1944. na Cetinju) kongresu Narodne omladine Crne Gore. U članstvo Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) primljen je 4. siječnja 1944. godine. Đuranovićev brat Vladan (Vlajko) je poginuo tijekom Drugog svjetskog rata 1944. godine, te je kasnije bio proglašen Narodnim herojem Jugoslavije.^[1]

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Nakon oslobođenja Jugoslavije vršio je razne partijske i političke dužnosti, najprije u SR Crnoj Gori, a potom u federaciji:

član "Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru"
predsjednik "Centralnog komiteta Narodne omladine Crne Gore"
sekretar "Sreskog komiteta KPJ" u Danilovgradu i Titogradu
predsjednik "Glavnog odbora SSRN Crne Gore"
glavni urednik "Pobjede"
predsjednik "Izvršnog vijeća Sabora SR Crne Gore", od 25. lipnja 1963. do 8. prosinca 1966. godine
predsjednik "Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore", od 1968. do 1977. godine
predsjednik "Saveznog izvršnog vijeća", od 4. veljače 1977. do 16. svibnja 1982. godine
predsjednik "Predsjedništva SR Crne Gore", od 7. svibnja 1982. do 7. svibnja 1983. godine
predsjednik "Predsedništva SFR Jugoslavije", od 15. svibnja 1984. do 15. svibnja 1985. godine.

Za člana Centralnog komiteta (CK) Saveza komunista Crne Gore (SKCG), biran je na Trećem kongresu SKCG, a za člana CK SKJ, na Osmom, Desetom i Jedanaestom kongresu.

Umirovljenje i smrt[uredi | uredi kôd]

Političku karijeru je okončao tijekom Antibirokratske revolucije 1988. — 1989. godine, kada je podnio ostavku na sve političke funkcije i povukao se iz političkog života. Umro je 30. kolovoza 1997. godine u Podgorici.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ ^a ^b (crnog.) Veselin Đuranović. 01.- 03. rujna 1990. Istina o mojoj prošlosti – Veselin Đuranović. montenegrina.net (Pobjeda). Pristupljeno 2014-01-21 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |godina= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi kôd]

Rastoder, Šerbo. 2006. Istorijski leksikon Crne Gore. Vijesti. Podgorica. ISBN 86-7706-165-7

[vđ-1] (crnog.) Veselin Đuranović. 01.- 03. rujna 1990. Istina o mojoj prošlosti – Veselin Đuranović. montenegrina.net (Pobjeda). Pristupljeno 2014-01-21 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |godina= (pomoć)

[1]