Veselin Šljivančanin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Veselin Šljivančanin
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 13. lipnja 1953.
Mjesto rođenja Palež, Žabljak, Crna Gora
Nacionalnost Crnogorac
Opis vojnoga službovanja
Čin pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Bitka za Vukovar
Vojska Jugoslavenska narodna armija

Veselin Šljivančanin (Palež, Žabljak, 13. lipnja 1953.), bivši crnogorski časnik JNA tijekom bitke za Vukovar. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio ga je zbog ratnih zločina isprva na pet, potom na 17 godina zatvora[1][2][3] a završno na 10 godina.[4]

Životopis[uredi VE | uredi]

Uz nadređenog Mrkšića, sudjelovao je 1991. u opsadi Vukovara kao major JNA, gdje je razotkrio brutalnu i bešćutnu narav. Nakon razaranja grada, unaprijeđen je u zapovjednika brigade JNA u Podgorici. 1996. postao je pukovnik u novoj Vojsci Jugoslavije nakon rasformiranja JNA te je prebačen u vojnu akademiju u Beogradu gdje je predavao vojne taktike. Umirovljen je u listopadu 2001.

Suđenje u Haagu[uredi VE | uredi]

Godine 1995. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podigao je optužnicu protiv njega zbog ratnih zločina u Vukovaru, poglavito u Ovčari. U to vrijeme, Miloševićeva Srbija ga je štitila i odbijala predati Haagu. Međutim, nakon demokratskih promjena, srbijanske vlasti su ga dale uhititi na njegov 50. rođendan, 13. lipnja 2003., te su ga prebacile u Haag.

U konačnoj verziji optužnice navodi se da se nekoliko stotina ljudi sklonilo u vukovarsku bolnicu, vjerujući da će ona biti evakuirana u prisustvu međunarodnih promatrača. Navodi se da je evakuacija tih ljudi dogovorena 18. studenog 1991. godine u Zagrebu, na pregovorima između Jugoslovenske narodne armije i hrvatske vlade. Na osnovu tog sporazuma, JNA je bila odgovorna za evakuaciju vukovarske bolnice i nju su trebale nadzirati razne međunarodne organizacije.[5]

U Optužnici se navodi da su 19. studenog 1991. godine, u poslijepodnevnim satima, jedinice JNA u okviru priprema za evakuaciju preuzele kontrolu nad bolnicom i da su, u jutarnjim satima 20. studenog 1991. godine, pripadnici JNA izveli oko 400 osoba, od kojih su otprilike 300 ukrcali u autobuse i prevezli ih u vojarnu JNA u Vukovaru, gde su otprilike dva sata bili izloženi prijetnjama i psihološkom provokacijama, a neki su i pretučeni. Navodi se da su zarobljenici koji su odvedeni iz vukovarske bolnice u vojarnu JNA zatim prebačeni na poljoprivredno dobro Ovčara.[5] Poslije tog početnog premlaćivanja, napadi su nastavljeni satima, i to tako žestoko da su najmanje dva čovjeka podlegla tim batinama, a najmanje jedna zatočenica je seksualno zlostavljana. Dalje se navodi da su zatim najmanje 264 zatočenika, čija imena se navode, odvedena na jednu obližnju lokaciju jugoistočno od poljoprivrednog dobra Ovčara, gdje su strijeljani.[5]

Šljivančanin, njegov zamjenik bojnik Vukašinović, kao i pukovnik Pavković, prisustvovali su predaji hrvatskih snaga i skupljanju civila Hrvata koji je trebalo evakuirati, pri čemu su Šljivančanin i Vukašinović bili prisutni od otprilike 15:00 do 23:00 sata.[5] Dana 18. studenog 1991. godine više od 4.000 civila kanilo je napustiti Vukovar. Civile su činili muškarci, žene, djeca i stari. Njihovu evakuaciju pomagala je JNA. Civili su se okupili na kontrolnoj točci na području Mitnice. Šljivančanin, uz pomoć Vukašinovića i neimenovanih pripadnika TO Vukovara koji su poznavali lokalne prilike i znali mnogo mještana, obavio je razgovor s civilima koji su se okupili. Oni su željeli uvjeriti se da nijedan pripadnik hrvatskih snaga ne pokušava biti evakuiran kao civil.[5] Iako je čuo informacije u ubijanjima u Veleprometu, Šljivančanin nije reagirao.[5]

U bolnici se na jednom sastanku okupilo otprilike 30 – 50 zaposlenih. Došli su i Šljivančanin i još jedan nepoznati čovjek, navodno liječnik JNA. Šljivančanin se obratio osoblju. Rekao im je da dr. Vesna Bosanac više nije ravnateljica bolnice, da je novi ravantelj osoba koja je bila s njim i da će oni biti zaduženi za izdavanje naređenja. Na sastanku je zaposlenima također rečeno da mogu odlučiti žele li nastaviti raditi u bolnici ili otići.[5]

Sudsko vijeće je zaključilo da je Veselin Šljivančanin kriv za zločin mučenja. Na osnovu dokaza je utvrđeno da je 20. studenog 1991. godine više od 200 ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice autobusima dovedeno na Ovčaru, gde su pripadnici TO i paravojnih snaga zlostavljali veliki broj njih žestokim premlaćivanjem, s ciljem da ih tako kazne za sudjelovanje u hrvatskim snagama:

Wikicitati „Vijeće je zaključilo da je Veselin Šljivančanin odgovoran za ono što se dogodilo na Ovčari tijekom popodneva, znatno prije pogubljenja. Uprkos tome što je bio odgovoran za sigurnost ratnih zarobljenika i što je otišao na Ovčaru u vrijeme kad su oni zlostavljani, Veselin Šljivančanin nije poduzeo ništa da bi zaustavio premlaćivanja ili spriječio da se ona nastave. On je propustio izdati odgovarajuće upute vojnim policajcima koji su stražarili nad zarobljenicima i propustio je osigurati, pa čak i zatražiti, njihovo pojačanje, što je spadalo u njegove mogućnosti i ovlasti. Iz tih razloga, ustanovljeno je samo da Veselin Šljivančanin snosi kaznenu odgovornost za pomaganje i podržavanje zločina mučenja i okrutnog postupanja jer je propustio djelovati.[5]
()

Vijeće je zaključilo da je odgovornost Veselina Šljivančanina za osiguravanje ratnih zarobljenika prestala s povlačenjem posljednjeg od vojnih policajaca JNA koji su stražarili nad zarobljenicima, što je učinjeno u skladu s naređenjem Mile Mrkšića.[5] Također se navodi:

Wikicitati „Tijekom 19. i 20. studenog 1991. godine on se koristio smicalicama kako bi predstavnicima međunarodnih organizacija onemogućio pristup bolnici iz koje su zarobljenici odvođeni pod njegovim rukovodstvom.[5]
()

Šljivančanin je isprva osuđen na 5 godina zatvora te 2007. privremeno pušten na slobodu. Međutim, žalbeno vijeće mu ju 2009. utrostručilo kaznu na 17 godina[6][7] jer nije "adekvatno odražavala težinu zločina" te mu pripisala i krivnju "za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 osobe":

Wikicitati „Žalbeno veće nije u stanju utvrditi kakvu je težinu Pretresno vijeće pridalo posljedicama mučenja na žrtve i njihovu obitelj, odnosno da li je i u kojoj mjeri razmotrilo posebnu ranjivost zarobljenika dok je odmjeravalo kaznu za g. Šljivančanina. Te zločine okarakterizirala je krajnja okrutnost i brutalnost prema ratnim zarobljenicima, od kojih su neki možda već bili ranjeni budući da su odvedeni iz vukovarske bolnice; ti ljudi bili su zaštićeni normama međunarodnog humanitarnog prava s obzirom na svoj status i posebnu ranjivost.[8]
()

Završnom, pravomoćnom presudom, 2010. osuđen je na 10 godina zatvora jer sudstvo zaključuje da nije znao da će zatvorenici biti predani srpskoj paravojsci koja je imala namjeru likvidirati ih.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. UN court increases Serb officer's sentence for Vukovar massacre. France24 (2009-05-05). pristupljeno 2010-10-20
  2. Hague triples Vukovar jail term. BBC News (5. svibnja 2009.). pristupljeno 2010-10-20
  3. U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case. Reuters (2007-09-25). pristupljeno 2010-09-11
  4. War crimes court reduces sentence of Serb officer. Forbes (2010-12-08). pristupljeno 2010-12-08
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 5,7 5,8 5,9 Tužitelj protiv Mile Mrkšića,Miroslava Radića, Veselina Šljivančanina - presuda. ICTY (27. rujna 2007.). pristupljeno 20. studenog 2010.
  6. Šljivančaninu kazna sa 5 podignuta na 17 godina. Dnevnik.hr (5. svibnja 2009.). pristupljeno 20. studenog 2010
  7. Šljivančaninu 17 godina, a nama 20 godina nazadovanja. Srbijanet.rs (7. svibnja 2009.). pristupljeno 20. studenog 2010
  8. Sažetak presude Žalbenog vijeća - Tužitelj protiv Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina. ICTY (5. svibnja 2009.). pristupljeno 20. studenog 2010

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]