Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)
Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN) ili Viet Cong (vijetnamski:- {Mặt Trận Dân Toc Giải Phong Miễn Nam }-; engleski:National Front for the Liberation of Southern Vietnam) bila je politička organizacija gerilskih pobunjenika na području Južnog Vijetnama, a dijelom u Laosu i Kambodži. Vjerski, etnički i politički je bila heterogena, ali pod dominiacijom Komunističke partije. Osnovana je 1960. i 1977. službeno raspuštena.
Njezin je cilj je bilo uspostaviti komunizam i borba protiv američki orijentirane vlade Republike Vijetnam (Južni Vijetnam) tijekom Vijetnamskog rata.
Metode [uredi]
Glavna uporišta Vijet Conga bila su područja koja su predhodno bila pod nadzorom Viet Minha i područja Riječne delte Mekonga u kojima su prethodno vladale razne sekte.
U drugim područjima Viet Cong tek je morao zaživjeti. Pri tome je poticavano ili prisiljavano lokalno stanovnistvo na pružanje utočišta ili razne kurirske usluga. FNL borci su također organizirali političke tečajeve gdje je podučavano i čitanje i pisanje. U zabačenim planinskim područjima blizu granice s Kambodžom bili su uspješniji nego u urbaniziranim dijelovima zemlje [1].
Prije svega rat su koristiti kako bi dobili naklonost i veću podršku lokalnog stanovništva. Vietcong su u krugu svoga djelovanja činili terorističke prepade ili primjerice ubijali državne dužnosnike. To bi natjeralo vladu na povećanje nazočnosti svojih vojnika, što je pak dovelo do nelagodbe među stanovništvom, koja je moralo hraniti i uzdržavati te vojnike. FNL je potom silom oružja primoralo vladine snage i dužnosnike na povlačenje i preuzimalo njihovo mjesto. Ukoliko je vlast odlučila izvršiti vojni protuudar, često su nastale žestoke borbe što bih dovelo do stradnja naselja.
To bih međutim potaknulo stanovništvo da se napokon priključi Viet Congu. Viet Cong su i metodama nasilja novačili borce i prisiljavali suradnju civilnog stanovništva, koje se je u konačnici našlo između dvije bojišnicee.[2]
Politika [uredi]
Nakon zauzimanja mjesta Viet Conga su kroz uspostavu lokalnih službenika i davanju mjesta njima odanim osobama učvršćivali svoj položaj.
Tada bi proveli zemljišnu reformu, što stavljalo poljoprivrednice u posjed svoje zemlje za koju su morali plačati svake godine, samo 10% poreza (za koju je prethodna Diem vlast je trazila 20 do 40%) Usvojeni su statuti od dvanaest pravila koja su trebala biti usvojene za održavanje discipline i iznad svega podgrijavaja mržnje protiv "Američkih imperijalista".
To je uključivalo i političke tečajeve. Nadalje, osobito nakon 1965. su povećani porezi za financiranje rata. [3]
