Vidovitost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vidovitost je vjerovanje u sposobnost nadosjetilnog opažanja i pronicanja u prošlost ili budućnost. Ta, navodno paranormalna sposobnost, omogućuje viđenje osoba i događaja koji su prostorno i vremenski udaljeni.[1] Znanost nije uspjela empirijski verificirati takve sposobnosti, pa one i dalje ostaju u sferi praznovjerja.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Izraz telepatija skovao je britanski psiholog F.W.H. Myers 1882. godine u sklopu istraživanja prijenosa misli koje je provodio zajedno s Edmundom Gurneyjem, Henryjem Sidgwickom i Williamom F. Barrettom. Termin se odnosio na istraživački proces otkrivanja prijenosa misli na način neovisan od konvencionalnih komunikacijskih kanala.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

Tijekom povijesti, u brojnim narodima postojala su svjedočanstva o osobama koje posjeduju sposobnost pronicanja u prostorno i vremenski udaljene događaja. Grčki povjesničar Herodot, 6. stoljeće pr. Kr., opisao je poznatu priču o proročici Pitiji iz Apolonovog svetišta u Delfima. Biograf Flavije Filostrat iz 1. stoljeća, zapisao je navodno viđenje na daljinu, mistika Apolonija iz Tijane koji je boraveći u gradskom vrtu u Efezu na maloazijskoj obali, doživio viđenje ubojstva rimskog cara Domicijana koji je upravo u tom trenutku bio ubijen u Rimu.[3]

Jedan od najpoznatijih tobožnjih vidovnjaka bio je francuski prorok Nostradamus (1503.-1566.) koji je svoja zapažanja o budućnosti zapisao u djelu Centurije. Zastupnici vjerovanja u vidovitost vjeruju da je točno predvidio brojne događaje, pa i vlastitu smrt koja se dogodila 1. srpnja 1566. godine.[4]

Godine 1756. švedski znanstvenik i mistik Emanuel Swedenborg (1688.-1772.) navodno je boraveći u Gothenburgu, doživio viziju rušilačkog požara u Stockholmu.[5]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Encyclopedia of Occultism & Parapsychology, vol. 1., str. 297.
  2. Encyclopedia of Occultism & Parapsychology, vol. 2., str. 1537.
  3. Faust, Viktoria, str. 11.-13.
  4. Faust, Viktoria, str. 16.-17.
  5. Encyclopedia of Occultism & Parapsychology, vol. 1., str. 299.

Literatura[uredi VE | uredi]