Viktorik, Fuscijan i Gencijan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Viktorik, Fuscijan i Gencijan
Viktorik, Fuscijan i Gencijan
Rođen 3. stoljeće
Preminuo 287. ili 230.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 11. prosinca

Sveti Viktorik, (Victoricus, Victorice, Victoric), Fuscijan (Fuscian, Fulcian, Fulcien, Fuscien) i Gencijan (Gentian, Gentien) (? - 287. ili 230.) su trojica kršćanskih mučenika koje slavi Katolička crkva. Spomendan im je 11. prosinca.

Životopis[uredi VE | uredi]

Prema predaji Viktorik i Fuscijan bili su misionari poslani iz Rima u današnji Thérouanne da propovijedaju kršćanstvo narodu zvanom Morini. Bili su sljedbenici Svetog Kventina i Krispina i Krispinijana. Kraj današnjeg Amiensa sreli su Gencijana koji ih je upozorio da se kršćani progone i ubijaju zbog svoje vjere. Gencijana je potom uhitio rimski guverner Rikcije Var i ispitivao o tome gdje su Viktorik i Fuscijan; kada mu je Gencijan to odbio reći, dao ga je pogubiti odrubljivanjem glave. Kasnije je guverner Viktorika i Fuscijana dao dovesti u Amiens, gdje ih je također pogubio. Međutim, njih dvojica su, prema Zlatnoj legendi ustali i noseći glave u rukama, hodali dvije milje od gubilišta. Na kraju su sva tri mučenika sahranjena u današnjem mjestu Saint-Fuscien.

Biskup Honorat Amienski, sedmi biskup Amiensa, otkrio je relikvije svetaca Viktorika, Fuscijana i Gencijana. Kipovi svetaca se nalaze na portalu katedrale u Amiensu. Krajem 6. stoljeća osniva se samostan u čast svetog Fuscijana, na mjestu gdje mu je odrubljena glava. Tijekom invazije Normana, samostan je bio uništen (859.), obnovljen (880.) i ponovo uništen, 925.. Od tada ostaje u ruševinama oko dva stoljeća.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. ^  The Golden Legend or Lives of the Saints as Englished by William Caxton (Vol. One). Reprinted. (Bryn Mawr: Bryn Mawr College, 1973), 130.
  2. ^  James J. Rorimer, The Metropolitan Museum of Art Bulletin, Vol. 31, No. 10. (Oct., 1936), 201.