Vilenjak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Vilenjak. Za naselje u BiH, pogledajte Vilenjak (Visoko, BiH).

Vilenjak je stvorenje koje se pojavljuje u raznim mitologijama npr. germanskoj i slavenskoj. U početku su bili zamišljeni kao mala bića i bogovi plodnosti, a izgledali su kao mladi ljudi i žene, prelijepi te su živjeli u šumama, pod zemljom, u spiljama ili u izvorima i zdencima. Bili su dugovječni ili besmrtni te su imali magične moći.

Počevši s vilenjacima J. R. R. Tolkiena (u Gospodaru prstenova gdje mudri i besmrtni vilenjaci imaju vrlo važnu ulogu) postali su glavni likovi mnogih drugih modernih fantastičnih djela, što u književnosti što u računalnim igrama. Ljudske su visine i izgleda, samo što imaju duge šiljaste uši. Nemaju ni brade ni brkova. Besmrtni su i imaju moć nad prirodom.

Vilenjaci su mitološka bića koja donose sreću. Povezujemo ih sa srećom i djetelinom s četiri lista. Vjeruje da je vilenjak nastao iz zmaja Hydre jer vilenjake povezujemo sa vodom i srećom, a vilenjaci se rode svaki put kad netko ubere ili pojede dijetelinu s četiri lista. Djetelina je Hydrino jelo jer joj to daje snagu, a kako djetelina napuhuje, Hydra izgleda strašnije.

Hrvatsko bajoslovlje[uredi VE | uredi]

Uz kult vila kao nekada živu praksu na tlu Dalmacije, ali i na širem balkanskom području, sa središnjim likovima "vilenicama" kao konkretnim osobama, nositeljicama toga kulta u isti predodžbeni kontekst spada i djelatnost vilenjaka (vilovnjaka, vilenika) kao muških praktičara istoga kulta. [1] U hrvatskim ih djelima spominje više autora. Gradeći svoje stvaralaštvo na predajnoj baštini, te pod utjecajem grčko-rimskog mitološkog nasljeđa, predstavnici hrvatske renesansne književnosti, pjesnici: Džore Držić (1461.-1501.), Mavro Vetranović Čavčić (1482.-1576.), Marin Držić (1508.-1567.), Nikola Nalješković (1510.-1587.) i drugi obradili su i svijet vilinskih bića. [2] [3] Vladimir Mažuranić pod natuknicom "bajanje" u Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rječnik navodi: "Povrh toga kriju se u bajanju tragovi poganstva. Sve to nuka vlasti i duhovnu i svjetovnu, da sataru te pojave. I sad još možemo u tolikih pučkih predajah, u plesovih, u pjesmicah-gatalicah, pripjevih i rečanicah opaziti, kako seljački sviet pita svoju fantaziju bajkami o vilah, vilenjacih, tencih, coprnjicah i čarobijah svake vrste. (....)" [4]

"Ivana, strasna čitateljica, vjerojatno je čitala Đurđevića, i od njega izravno saznavala o Regoču. Zanimljiva je međutim leksička podudarnost koju zamjećujemo u sintagmi kojom tumači Regoča u Tumaču imena na kraju Priča i one koju nalazimo u Pravno-povjestnom rječniku. Ivana tako zapisuje: „Regoč (Regoc). Vilenik silno jak i golem, kojega pominje dubrovački pisac Đorđić u svome Marunku.“ [10: 148], dok u Vladimira Mažuranića, u sklopu natuknice Legen, nalazimo: „Mljećani pričaju (po satiri I. Gjorgjićevoj "Marunko"), o mističnom biću Regoču, vileniku silno jakom...“ [29: 588]"[5]

Raskošni slavenski mitološki svijet dakako da određuje i hrvatsko bajoslovlje (ętre imaginaires), iako se ono u znanosti rađa pod neizbježnim šeširom romantičara braće Grimm, poglavito na tragu kapitalnoga djela Jakoba Grimma Njemačka mitologija (1835). Stručnu literaturu o hrvatskom bajoslovlju utemeljio je Ivan Kukuljević-Sakcinski 1846. kada je u "Danici hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj" tiskao studiju Bajoslovlje i crkva; Vile.

Ukupno uzevši, postoje tri vrste bića što su temeljem našega narodnog vjerovanja: vile (ali i vilovnaci u Samoboru, vilenjaci u Poljicima, Karlovcu i Samoboru, vilovnjaci u Ivanić-Gradu, koji međutim nisu muška varijanta vila, nego su posrijedi muškarci u posebnim svezama s vilama), vještice (ali i štriguni i viščuni na Braču, copernjaci u Loboru, koji su odreda muškoga roda) i vampiri (ali i pasoglavci u Lici i u Slavoniji, kao i mćra).

Ipak, ono što nas oduševljava kad je posrijedi mitski svijet narodne svijesti u Hrvata jest činjenica da hrvatsko bajoslovlje nastavlja i dan-danas živjeti kako u usmenoj predaji, pa makar "umnogome tek torzo negdašnjih bogato fabuliranih priča" (Ljiljana Marks), tako i u umjetničkoj književnosti (Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić...), posebice u književnosti tzv. folklorne orijentacije.

Marke iz serije Hrvatski vilinski svijet Hrvatske pošte[uredi VE | uredi]

Marke iz serije Hrvatski vilinski svijet ilustriraju bajoslovni svijet klasičnih djela hrvatske dječje književnosti. Iz opusa Ivane Brlić Mažuranić na markama su se našli mala vila Kosjenka i član družbe Domaćih (malih kućnih duhova ognjišta) Malik Tintilinić.[6] Iz djela Vladimira Nazora tu su patuljak po imenu Pedalj Muža - Lakat Brade, koji ima "kljunast nos, velike oči, te je kratkonog i duge brade, a u ruci mu vilasto kopljice", preuzet je iz djela Pionir Grujo, te vila Halugica, "kćerka vile pomorkinje i zemnika ribara, duge modre kose koja joj pada kao talas niza leđa, a usne joj se crvene kao kora i velike zelene oči sjaje blago kao dvije zvijezde utopljene u dubini te joj oko vrata stoji zamotani čarobni vezeni rubac", preuzeta iz djela Halugica.[7] Objavljene su i dvije marke osebujnih likova hrvatske folklorne baštine, macića i orka.[8]

Marke su izdane u sutisku u arku od dvadeset maraka, a izdana je i omotnica prvoga dana (FDC). Autor teksta objavljenog u letku koji prati izdanje Kosjenke i Malika Tintilinića (2003.) je Zoran Čiča, a tekst uz marke likova Pedalj Muža - Lakat Brade i Halugicu (2005.) te macića i orka (2007.) napisao je Nedjeljko Fabrio.[9] [10]

Hrvatska topografija i vilinska staništa[uredi VE | uredi]

Hrvatska topografija obiluje vilinskim staništima i nije rijetkost da i naseljena mjesta preuzmu njihovo ime pa tako imamo mjesta Vilindolac, Vilište, Vilčić, Vilenjak itd. [11]

Hrvatski životinjski svijet[uredi VE | uredi]

Hrvatsko se bajoslovlje nalazi i u imenima nekih hrvatskih vrsta vretenaca: bijeli vilenjak (Orthetrum albistylum), veliki vilenjak (Orthetrum cancellatum), primorski vilenjak (Orthetrum brunneum i istočni vilenjak, (Orthetrum coerulescens).[12]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zoran Čiča, Vilenica i vilenjak, Sudbina jednog pretkršćanskog kulta u doba progona vještica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2002., ISBN 953-6020-17-3, str. 13
  2. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=455
  3. [1] Mate Maras, o prijevodu Shakespeareovog opusa na hrvatski jezik :
    Wikicitati „U toj se komediji pojavljuje i nestašni Puck; on je u nas prije ostajao u obliku Puck ili Puk, iako je njegovo osobno ime Robin, a »puck« je opća imenica koja znači: vilenjak, vražić, tintilinić, domaći; njemu sam dao hrvatsko mitološko ime Malik.“
    ()
  4. [2] Andrijana Kos Lajtman - Jasna Horvat, Tematsko-motivske veze u stvaralaštvu Vladimira Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić, preuzeto 19. prosinca 2010.
  5. [3] Andrijana Kos Lajtman - Jasna Horvat, Tematsko-motivske veze u stvaralaštvu Vladimira Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić, preuzeto 19. prosinca 2010.
  6. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=456
  7. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=528
  8. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=1322
  9. http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac285.nsf/AllWebDocs/FILATELIJA, matica.hr., Vijenac, Sandra Cekol, preuzeto 19. prosinca 2010.
  10. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=1322 HP Marka br: 619, Hrvatski vilinski svijet, Macić
  11. http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=455 HP, Hrvatski vilinski svijet, Marka br: 455,Kosjenka, lik iz priče Ivane Brlić Mažuranić “ “Regoč”, Marka Br: 456 Malik Tintilinić, lik iz priče Ivane Brlić Mažuranić ’Šuma Striborova’
  12. [4] Hrvatske vrste vretenaca (preuzeto 19. prosinca 2010.)

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.


Ddraig.svg Nedovršeni članak Vilenjak koji govori o mitologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.