Villefranche-de-Rouergue

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Villefranche-de-Rouergue
Zastava Villefranche-de-Rouerguea
Grb Villefranche-de-Rouerguea
zastava grb
Geslo: -
Paris plan pointer b jms.svg
Karta Francuske sa oznakom Villefranche-de-Rouerguea
Koordinate : 44° 21' N, 2° 3' E
Vremenska zona : CET (GMT +1)
Uprava
Pokrajina Pireneji-Jug
Departman Aveyron
Okrug Villefranche-de-Rouergue
Kanton Villefranche-de-Rouergue
Zemljopis
Visina najniža: 237 m, najviša: 544 m, prosječna: 290 m
Površina 45,85 km²
Stanovništvo
Broj stanovnika 11.919 stanovnika
Gustoća 260 stan./km²
Ostalo
Poštanski broj 12200
INSEE kôd 12300
Službena stranica http://www.villefranche.com/
Portal:Francuska

Villefranche-de-Rouergue (okcitanski: Vilafranca de Roergue) je općina i podprefektura u departmanu Aveyron, u francuskoj regiji Pireneji-Jug.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Villefranche-de-Rouerguese se nalazi u dolini Aveyron, na području koje razdvaja Causse (žitno područje) i Ségalu (ražno područje).

U području se nalaze rudnici bakra, olova, kositra, željeza i srebra. Također se vade fosfati i građevni kamen.

Povijest[uredi VE | uredi]

Kada je promjenjena vlast tuluške grofovije, brakom Alfonza od Poitiersa s nasljednicom Ivanom Tuluškom, kćerkom zadnjeg grofa Rajmunda, stari glavni grad Rouerguea, Najac je smatran previše odan staroj rajmundskoj dinastiji. Alfozo od Poitiersa je tada odlučio napraviti novi grad, nekoliko kilometara od starog i učiniti ga sjedištem vlade. Godine 1252. je osnovao Villefranche-de-Rouergue, kojeg je oslobodio plaćanja poreza, kako bi osigurao napredak grada. Novi grad je bio sagrađen u kvadratnom obliku, po uzoru na urbanističko planiranje starog Rima. Ulice su građene pod pravim kutom i vode u središte grada, koje je bilo trgovačko središte, a danas se ovdje nalazi tržnica.

Godine 1256. je donesena povelja navika, koja regulira tranzitni i trgovački položaj grada. U gradu se nastanjuju bogati trgovci i plemići. Godine 1347. grad dobija bedeme, a 1443. godine, povodom svog dolaska, Karlo VII. nudi prozore crkvi Naše Gospe.

U 17. stoljeću nevolje pogađaju grad: 1628. kuga ubija trećinu stanovništa, a 1643. izbija pobuna Croquantsa.

Godine 1779. grad postaje glavno mjesto nove provincije Haute-Guyenne. Ovaj položaj gradu omogućava gospodarski i intelektualni prosperitet.

Opadanje važnosti grada započinje Revolucijom, kada je grad prepustio svoje mjesto Rodezu, koji je postao prefektura novog departmana Aveyrona.

U jesen 1943. tu je na obuci bila 13. divizija Waffen SS Handschara (1. hrvatska), sastavljena većinom od Bošnjaka i Hrvata. Ferid Džanić, vođa pobune prije same je pobune došao u dodir s članovima francuske ilegale u hotelu Moderne i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza odlučio se za akciju. Kako se kasnije pokazalo, ta se pomoć nikada nije pojavila.

Pobunjenici su poslije ponoći upali u spavaće sobe časnika, uzeli im oružje i zarobili ih. Isti su uspjeli da sebi privole i veći broj Bošnjaka koji su činili većinu u diviziji,te su ih tada postavili po gradu kao stražu. U 4 sata i 10 minuta pobunjenici su počeli ubijati časnike i dočasnike. Imam Halim Malkoć i Dr. Schweiger su uskoro saznali za pobunu i smislili plan kako da vrate kontrolu nad bojnom nazad u njemačke ruke. Kada su došli do ostatka vojnika i rekli im za laži o dolasku engleskih i francuskih jedinica, vojnici su (neki i plačući) uzeli oružje i opet se zakleli Hitleru i krenuli da uguše pobunu. Oko 7 sati Dizdarević i Džanić su ubijeni, a Vukelić zarobljen. Pobuna je ugušena sedam sati nakon početka iste. Sudionici pobune su ubrzo smaknuti i pokopani na obližnjem Polju Mučenika (Champs des Martyrs), zajedno s lokalnim stanovništvom.

Navodni vođe ove pobune su Ferid Džanić, Luftija Dizdarević, Nikola Vukelić i Božo Jelinek. Džanić i Dizdarević su ubijeni, a Vukelić, Mujo Alispahić, Meho Memišević, Philipp Njimać, Ivan Jurković, Alija Beganović, Mustafa Morić, Sulejman Silajdžić, Jusuf Vučjak, Zemko Banjić, Efraim Basić, Ismet Cefković i Uzeir Mehičić su strijeljani nakon neuspjele pobune. Jelinek je uspjeo pobjeći, kasnije je dobio čin časnika i odlikovan je Legijom Časti. U spomen ovim događajima, jedna avenija u Villefranche-de-Rouergueu je poslije rata preimenovana u Aveniju Hrvata (Avenue des Croates), unatoč činjenici kako je većina pobunjenika i organizatora bila bošnjaka njihovo ime nije spomenuto prilikom imenovanja ulice, dok je njihov doprinos u borbi protiv fašizma često relativiziran i podveden pod hrvatski antifašizam

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Budući da je ovo većinom poljoprivredni kraj, najviše se trguje tim proizvodima, posebice grožđem, vinom, gljivama, sirevima, stokom itd.

Spomenici i turistička mjesta[uredi VE | uredi]

Villefranche de Rouerge
  • Crkva Naše Gospe (Église Notre-Dame), građena od 13. do 16. stoljeća., sa impresivnim tornjem od 58 metara, dominira središtem grada.
  • Place des Couverts : ovaj trg, u potpunosti okružen srednjovjekovnim lukovima, čini srce grada.
  • Stara bastida (bastide) iz 13. stoljeća, jedna od tipičnih okcitanskih kuća iz srednjeg vijeka, koje su tad postojale u velikom broju.
  • stara opatija Svetog Spasitelja (15. stoljeće), sa dva samostana, od kojih je jedan u gotičkom stilu.
  • kapelica Pokajničkih Crnaca (Chapelle des Pénitents Noirs) iz 17. stoljeća, rijedak primjerak baroka u Rouergueu.
  • Dvorac Graves (Château de Graves), 16. stoljeće.
  • Cistercijanska opatija Loc-Dieu (od 12. do 15. stoljeća), 10 km zapadno od grada.
  • Polje hrvatskih i bosanskih mučenika, koji su 1943. godine, oslobodili grad na jedan dan.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Povelje o bratimljenju[uredi VE | uredi]

Galerija fotografija[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Flag of France.svg Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.