Vincenzo Scamozzi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vincenzo Scamozzi
Visoka renesansa
Vincenzo Scamozzi
Paolo Veronese Scamozzijev portret
Rođenje 2. rujna, 1548.
Vicenza, Italija
Smrt 7. kolovoza, 1616.
Venecija
Vrsta umjetnosti arhitektura - scenografija
Praksa Mletačka Republika
Utjecao Baldassare Longhena
Utjecali Andrea Palladio
Poznata djela Procuratie Nuove
Biblioteca Marciana
Portal o životopisima

Vincenzo Scamozzi (2. rujna, 1548. - 7. kolovoza, 1616.) bio je venecijanski arhitekt, scenograf i teoretičar arhitekture, čija je djelatnost bila vezana uz Vicenzu i Mletačku Republiku u drugoj polovici 16. stoljeća .

Vincenzo Scamozzi je važna figura venecijanske arhitekture, poveznica između Palladia i Longhene, Scamozzijevog jedinog učenika.

Veliki javni projekt koji je naslijedio Scamozzi, bio je Teatro Olimpico u Vicenzi, koji je Palladio projektirao posljednjih mjeseci svoga života a Scamozzi nastavio izvoditi kao vrlo mlad.

Životopis[uredi VE | uredi]

Scamozzi je rođen u Vicenzi. Njegov otac Gian Domenico Scamozzi bio je geodet i građevinski poduzetnik , on mu je bio i prvi učitelj, koji ga je upoznao s teorijskim načelima Sebastiana Serlia. Vincenzo Scamozzi u cilju naukovanja boravio je Rimu, 1579.-1580., a zatim se preselio u Veneciju 1581., gdje je bio pozvan da napravi projekt za Procuratie Nuove na Piazzi San Marco 1600. je posjetio Francusku u i napravio iscrpnu bilježnicu punu crteža francuske arhitekture, i zapise o svojim dojmovima, taj notes je prvi put objavljen 1960.[1]

Projekt za palaču Novih Prokurativa na Trgu sv. Marka, trebao je objediniti nekoliko stvari i zahtjeva. To je u gornjim etažama trebao biti istovremeno stambeni i uredski prostor za visoke državne službenike Mletačke Republike prokuratore sv. Marka, i nastavak starog renesansnog krila, već izgrađenog na sjevernoj strani trga. Scamozzi je problem odlično riješio, osmislivši da u parteru kao logički nastavak bude lođa s arkadama, taj ritam ponovio je i na prvom katu, tu je prozorske otvore stavio u lunete istog volumena, na zadnjoj etaži, stavio je trokutaste timpane i nešto manje prozorske okvire.

Vincenzo Scomozzi nije uspio za svog života dovršiti prokurative, već je to napravio njegov učenik Longhena.

Scamozzijev utjecaj se proširio daleko izvan [[Italije, nakon objavljivanja njegove knjige rasprava i razmišljanja o arhitekturi i umjetnosti, "L'Idea della Architettura universale", to je bio posljednji renesansni teorijski rad o arhitekturi.

Knjiga je imala puno ilustracija u drvorezu, objavljena je u Veneciji 1615. godine. Drugi teorijski rad Scamozzia bila su njegova razmišljanja o Vitruviju koja je uvrstio u svoju knjigu Daniele Barbara 1556. godine s ilustracijama Palladia. [2] U toj knjizi bili su i njihovi razgovori i razmišljanja o pitanjima građevinske prakse. Takav tip rasprave postao je sredstvo za osobnu promociju, tako da je Scamozzi u knjigu stavio mnoge vlastite planove i pročelja, kako izvedene, tako i one koji to nisu. Scamozzi je prepoznao vrijednost publiciteta, i uspio to postići distribucijom svoje knjige kroz probrane knjižarske kanale.

Njegovo glavno teorijsko djelo izašlo je prekasno da bi mu pomoglo u karijeri, umro je već sljedeće godine. Scamozzi je kao arhitekt praktičar bio sklon neo-paladijanizmu. Teoretičar arhitekture Rudolf Wittkower nazvao ga je intelektualni otac neo-klasicizma u arhitekturi. [3]

vila Molin, Mandria, Padova

Kronologija radova[uredi VE | uredi]

Svi radovi, osim jednog su izvedeni na teritoriju Mletačke Republike:

  • 1568-1575: Villa Girolamo Ferramosca, Barbano di Grisignano di Zocco (Pokrajina Vicenza) (sa Gian Domenicom Scamozziom)
  • 1569: Palazzo Godi, Vicenza (projekt, kasnije promijenjen tijekom izvršenja)
  • 1572-1593: Palazzo Thiene-Bonin, Vicenza
  • 1574-1615: Villa Leonardo Verlato, Villaverla, Vicenza
  • 1575: Palazzo Caldogno, Vicenza
  • 1575-1578: Rocca Pisana (Villa Vettor Pisani), Lonigo, Vicenza
  • 1576-1579: Trissino-Trento (Pierfranceso Trissino Palace), Vicenza (sa Gian Domenicom Scamozziem)
  • 1580: Villa Francesco Priuli, Treville di Castelfranco Veneto (Pokrajina Treviso) (sjeverno krilo)
  • 1580-1584: Villa Nani Mocenigo, Canda (Pokrajina Rovigo)
  • 1580-1592: Villa Capra La Rotonda, pored Vicenze (završio gradnju Palladija 1620.)
  • 1581-1586: Crkva San Gaetano Thiene, Padova
  • 1581-1599: Procuratie Nuove, Venecija (nastavak gradnje s izmjenjenim interijerom odFrancesca Smeraldia, dovršeno 1663. od strane Longhene)
  • 1582: Palazzo Cividale, Vicenza (pripisano)
  • 1582-1591: Biblioteca Marciana, Venecija (dovršetak gradnje Jacopa Sansovina)
  • 1584-1585: Teatro Olimpico, Vicenza (preoblikovanje drvene pozornice Andrea Palladia)
  • 1587-1596: Biblioteca Marciana, Venecija (predvorje Antisala)
  • 1588: Villa Cornaro, Poisolo, Treville di Castelfranco Veneto, Treviso (obnova)
  • 1588-1590: Teatro all'antica za dužda Vespazijana I. Gonzagu, Sabbioneta (Pokrajina Mantova)
  • 1590: Villa Girolama Contarinia, Loreggia, Padova (revizija projekta)
  • 1590-1595: Crkva San Nicolò da Tolentino, Venecija
  • 1591-1593: Spomenik Mletačkoj Republici (muzej), Venecija
  • 1591-1594: Samosatan San Gaetano Thiene, Padova
  • 1591-1595: Villa Girolama Cornara, Piombino Dese (Pokrajina Padova) (pripisano)
  • 1591-1597: Villa Duodo i Kapela San Giorgio, Monselice, Padova
  • 1592-1616: Palača Galeazza Trissina al Corsa, Vicenza
  • 1594-1600: Villa Valerio Bardellini, Monfumo
  • 1596: Villa Girolama Ferrettia na rijeci Brenta, Sambruson del Dolo (Venecija)
  • 1596-1597: Villa Girolama Cornara, Piombino Dese, Padova
  • 1597: Villa Molin, Mandria, Padova
  • 1597: Villa Priuli, Carrara, Padova
  • 1597-1598: Villa Godi, Grumolo delle Abbadesse (Vicenza)
  • 1601: Palazzo del Bò, Padova (pročelje)
  • 1601-1606: San Giacomo di Rialto, Venecija (oltar u Scuola degli Orefici, s Girolamomm Campagna)
  • 1601-1636: San Lazzaro dei Mendicanti crkva i hospicij, Venecija
  • 1604-1612: Katedrala sv. Ruperta i Virgila, Salzburg, Austrija (dovršena 1614-28 od Santina Solaria)
  • 1605: Santi Giovanni e Paolo, Venecija (vrata sakristije Alessandro Vittoria)
  • 1605-1616: Villa Duodo, Monselice, Padova (six chapels for Via Romana)
  • 1607-1611: San Giorgio Maggiore (crkva), Venecija (dovršetak Palladievog pročelja)
  • 1607-1616: Villa Cornaro al Paradiso, Venecija (dva paviljona)
  • 1609: Villa Domenica Trevisana, San Donà di Piave
  • 1609-1616: Palazzo Contarini degli Scrigni, na Canal Grande, Venecija
  • 1614: Ca' Vendramin Calergi, Venecija (istočno krilo; porušeno 1659. obnovljeno 1660.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Franco Barbieri, ed. Taccuino di Viaggio da Parigi a Venezia (Venecija/Rome:Istituto per la Collaborazione Culturale).
  2. Inigo Jones' library included Palladio, Scamozzi and Barbaro on Vitruvius.
  3. Wittkower, reviewing Franco Barbieri, Vincenzo Scamozzi (Verona/Vicenza:Cassa di Risparmio) in The Burlington Magazine 95 No. 602 (svibanj1953), str. 171.

Liteeratura[uredi VE | uredi]