Vinko Brešić
Vinko Brešić (Grgurići pokraj Livna, BiH, 1952.), hrvatski književni povjesničar i sveučilišni profesor
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a književnost i filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao 1979. godine i doktorirao 1983. godine.[1] Od 1. lipnja 1976. godine zaposlen je na Katedri za noviju hrvatsku književnost – prvo kao asistent, 1984. godine kao docent, 1992. godine izvanredni, a od 1997. godine kao redoviti profesor (od 2002. godine u trajnom zvanju).[1] Danas radi u zvanju redovitog profesora na Katedri za noviju hrvatsku književnost na preddiplomskom i diplomskom studiju, a voditelj je Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija kroatistike. Pri Ministarstvu znanosti vodi projekt "Hrvatska književna periodika" u sklopu kojega sa svojim suradnicima, dr. sc. Marinom Protrka Štimec, Suzanom Coha i Domagojem Brozovićem, istražuje, opisuje i tumači hrvatske književne časopise i novine od 1835. do 2000. godine.[1]
Predavao je i na drugim domaćim i inozemnim sveučilištima te sudjelovao na mnogim domaćim i međunarodnim skupovima koji su rezultirali brojnim raspravama, člancima, esejima i recenzijama. Naročiti uspjeh imala mu je knjiga "Autobiografije hrvatskih pisaca" (1997.). Dvije je godine bio glavni urednik u Nakladnome zavodu Matice hrvatske. Član je Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva, Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN-a. Osim književnopovijesnih studija, članaka i eseja povremeno objavljuje i kritike.
[uredi] Književno stvaralaštvo
Nakon dviju pjesničkih zbirki ("Srebrni dlan", 1971. i "44 pjesme" 1979. godine) te još nekoliko ciklusa po časopisima i novinama, poeziju – tradicionalističke impostacije – prestao je objavljivati. Profesionalno usmjeren na područje novije, postilirske hrvatske književnosti, uz desetak objavljenih knjiga, priredio je izdanja djela dvadesetak hrvatskih pisaca 19. i 20. st., sastavio više antologija i zbornika, a pokrenuo je i uređivao časopis za poeziju Zrcalo (1991.–1994.) i časopis za hrvatsku književnost i kulturu Nova Croatica (2007.).
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. godine sa [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
[uredi] Djela
- Srebrni dlan, zbirka pjesama, 1971.
- 44 pjesme, zbirka pjesama, 1979.
[uredi] Znanstveno-stručne knjige
- Dobriša Cesarić, (Zagreb, 1984.)
- Časopisi Milana Marjanovića, (Zagreb, 1990.)
- Dragi naš Šenoa, (Zagreb, 1992.)
- Autobiographies by Croatian Writers, (Dubrovnik – Zagreb, 1993.)
- Novija hrvatska književnost, (Zagreb, 1994.)
- Hrvatski putopisi, (Zagreb, 1996. i 1997.)
- Autobiografije hrvatskih pisaca, (Zagreb, 1997.)
- Knjiga o Virovitici, (Virovitica 1999. i 2001.)
- Teme novije hrvatske književnosti, (Zagreb, 2001.)
- Pjesnici hrvatske moderne, (Zagreb, 2003.)
- Slavonska književnost i novi regionalizam, (Osijek, 2004.)
- Čitanje časopisa, (Zagreb, 2005.)
- Hrvatski književni časopisi 19. stoljeća - studija & bibliografija, 1-5. (Zagreb, 2006.-2007.) - Državna nagrada za znanost
- Kritike, (Zagreb, 2008.) - Nagrada "Julije Benešić"
[uredi] Nagrade
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Prof. dr. sc. Vinko Brešić Preuzeto 26. rujna 2011.
- ↑ MZOŠ: Poznati laureati državne nagrade za znanost za 2007. godinu Preuzeto 26. rujna 2011.
- ↑ Brešiću i Trojanu uručene nagrade 'Julije Benešić' Preuzeto 26. rujna 2011.
