Virtualna etnografija

Izvor: Wikipedija

Virtualna etnografija (grčki/grč. εικονική εθνογραφία) označava niz srodnih on-line istraživačkih metoda koje prilagođavaju etnografiju za istraživanje zajednica i kultura čija se društvena interakcija odvija preko računalne mreže i Interneta. Nazivi koji se koriste su :

  • On – line etnografija
  • Virtualna etnografija
  • Netnografija

Sve etnografije on – line kultura i zajednica obuhvaćaju tradicionalne pojmove i shvaćanja terenskih i općenito etnografskih istraživanja. Međutim, u početku su istraživači samo promatrali, nije bilo sudjelovanja. Kasnije su ostali istraživači prihvatili pristup promatrača koji i sudjeluje kao član on – line zajednice. Pojam je u etnologiju uveo Malinowski. Po Malinowskom sudjelovanje s promatranjem je protuteža etnografskim apstrakcijama u društvu. Rezultira se u empatiji i izvjesnom uživljavanju koje etnologu omogućava da vidi stvari iz „očišta istraživanih“ (the native's point of view), a uključuje promatranje, intervjuiranje i konkretno sudjelovanje u dnevnom životu.

Domet metodologija[uredi | uredi kôd]

Postoji mnogo različitih načina na koje su etnografi pokušali proučavati Internet. Metodološki pristup virtualne etnografije je proširen i preformuliran kroz mnoštvo drugih izraza. Mnogi od tih izraza i tehnika predstavljaju težnju za zadržavanje njihovog vlastitog dijaloga s već establiranom tradicijom etnografije. Postoje oni koji smatraju da etnografije koja je napravljena u on – line obliku uključuje karakterističan metodološki pristup. Međutim, postoje i oni koji smatraju da nas etnografsko istraživanje Interneta tjera da razmišljamo o osnovnim pretpostavkama i konceptima etnografije, no to nužno ne znači karakterističan oblik etnografije.

Osnovne značajke virtualne etnografije[uredi | uredi kôd]

Ovo je kvalitativna, interpretativna istraživačka metoda koja se sastoji od tradicionalnih, etnografskih tehnika koje se provode uživo, za istraživanje on – line kultura i zajednica koje su formirane kroz CMC (komunikacija putem računala).

Najmanje 4 aspekta on –line, posredstvom kompjutera, interakcije i općenito zajednice su različita od stvarnog života, dakle interakcije uživo :

  1. tekstualni, nestvarni kontekst on – line okruženja.
  2. besprimjerna nova razina pristupa do sada neuočljivog ponašanja pojedinih ljudi u interakciji.
  3. on – line druženja su često automatski spremljena i arhivirana, dok su inače druženja uživo prolazna i kratkotrajna.
  4. društvena priroda novog medija – teško je razjasniti da li je to privatni ili javni prostor, ili pak nešto hibridno.

Metodologija virtualne etnografije[uredi | uredi kôd]

Etnografija uključuje zajedničke – promatranje sa sudjelovanjem - etnografske načine kao što su ulazak u zajednicu, sakupljanje podataka, njihovo analiziranje, te obavljanje etičkog istraživanja.

  • Ulazak u zajednicu – postoji veliki izbor zajedničkih on – line oblika poput blogova, foruma, chatova, mailing lista i sl ; istraživači bi trebali uskladiti svoja pitanja i interese s odgovarajućim on – line forumima, ili se uključiti u grupu, kao npr. Google grupa, prije nego što započne ulazak u zajednicu.

Mora prvo upoznati zajednicu, te njezine posebne karakteristike.

  • Sakupljanje podataka – za početak treba reći da postoje 2 vrste podataka :
    • a) podatak koji istraživač direktno kopira od članova on –line zajednice ;
    • b) podatak koji istraživač samostalno unosi. Refleksivne terenske bilješke su vrlo poželjne, a znače to da istraživač bilježi svoja zapažanja tokom svojeg istraživanja.
  • Analiza podataka – koristi kao metodu kulturnu kontekstualizaciju on – line podataka. Međutim, zna biti problema, jer se virtualna etnografija primarno bazira na opažanjima tekstualnog diskursa, osiguravajući tako da sve vjerodostojne interpretacije zahtijevaju drukčiji pristup od uravnoteženja diskursa i vidljivog ponašanja, koji se događaju za vrijeme stvaranja etnografije uživo, dakle u stvarnom svijetu.
  • Etika istraživanja – jedna od najvažnijih razlika od tradicionalne etnografije. Glavno pitanje koje se postavlja je da li su on – line forumi javni ili privatni prostori?! Virtualna etnografija koristi kulturnu informaciju koja nije dana izričito i u povjerenju istraživaču. Korisnici koji su prvotno stvorili podatke možda ne žele da se njihove informacije koriste u predstavljanju različitih istraživanja. Virtualna etnografija stoga koristi posebne smjernice koje se odnose na to kada treba citirati on – line autore i članke, na koji način, te kada trebaju tražiti dopuštenje od autora ( Kozinets 2002.)

Prednosti i nedostaci virtualne etnografije[uredi | uredi kôd]

U usporedbi s istraživanjima, eksperimentima i intervjuima, virtualna etnografija je puno manje nametljiva. Također, puno manje novaca i vremena oduzima. Nedostaci su pak nemogućnost detaljnog i opširnog opisa koji se može postići za vrijeme stvarnog životnog iskustva; zatim potreba za istraživačkim interpretativnim sposobnostima; te manjak identifikatora dopisnika prisutnih u on – line kontekstu što dovodi do generaliziranja rezultata za grupe izvan te on – line zajednice. Istraživači u želji da generaliziraju svoja otkrića određene on – line grupe u virtualnoj etnografiji, moraju procijeniti sličnosti i uzeti u obzir da su se koristile mnoge metode za istraživanje. Virtualna etnografija je još relativno nova metoda koja se još treba u budućnosti dodatno proučavati, te razviti.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • 1. Emerson, Robert, Rachel Fretz, Linda Show (1995): Writing an Ethnography. U: Writing Ethnographic Fieldnotes. Chicago, University of Chicago Press, 169-216.
  • 2. Geertz, Clifford (1973), The Interpretation of Cultures, New York: Basic Books.
  • 3. Hine, Christine (2000), Virtual Ethnography, London: Sage.
  • 4. Kozinets, Robert V. (2002), The Field Behind the Screen: Using Netnography for Marketing Research in Online Communities,” Journal of Marketing Research, 39 (February), 61-72.