Vitomir Lukić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vitomir Lukić

Vitomir Lukić (Zelenika, 24. rujna 1929. - Sarajevo, 30. svibnja 1991.), je hrvatski književnik iz BiH. Po djelima je pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Pučku školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952.

Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u [[Konjice|Konjicu], rodnom mjestu svoga oca, i u Sarajevu.

1965. godine tiskana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.

Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, kao urednik u obrazovnom programu.

Prvi roman "Album" tiskan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik, a tiskala Kultura iz Skoplja 1981. U anketi lista BH Dani objavljenoj rujna 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana dvadesetog stoljeća.

Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku" od 28. siječnja 1971. godine. Bio je potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.

Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena. U mostarskoj su tiskari godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA topničkoga udara na grad, uništena sabrana djela Vitomira Lukića u deset svezaka, koja je priredio književnik i urednik Mile Pešorda ("Oslobođenje", 9. listopada 1991., str.12.).

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Soba za prolaznike" (Pripovijetke, izdavač Veselin Masleša, Sarajevo 1965., drugo izdanje ABC naklada, Zagreb 1997., treće izdanje Grafex, Mostar 1999.)
  • "Album" (roman, 1968.)
  • "Praznik stvari" (pjesme, 1969.)
  • "Zaustavljeni kalendar" (pripovijetke i druge proze, 1970.)
  • "Životinje, ljudi" (pripovijetke i druge proze, 1973.),
  • "Sanovnik nasmijane duše" (proza, 1976., drugo izdanje 1997.)
  • "Seansa" (pripovijetke, 1981.)
  • "Noćni ekspres" (izbor, 1984./85.)
  • "Hodnici svijetlog praha" (roman, 1989.)
  • "Odlazak starog rezbara" (pripovijetke i druge proze, 2005.)

Književna zaostavština u rukopisima[uredi VE | uredi]

  • "Djetinjstvo u Donjem Vakufu" (roman)
  • "Samsara - točak vremena (putopisi iz Indije)
  • "Eseji"
  • "Književne kritike i prikazi"
  • "Eseji iz likovne umjetnosti"

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Nagrada izdavača "Svjetlost" za roman Album 1968.
  • Nagrada Udruženja književnika BiH za knjigu pripovjedaka i drugih proza Životinje,ljudi 1973.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]