Vjekoslav Cvrlje

Izvor: Wikipedija

Dr. Vjekoslav Cvrlje (Vis, 22. ožujka 1915.Zagreb, 30. studenoga 2006.)[1] je hrvatski diplomat i vatikanist.

Bio je jednim od vođa antifašističkog ustanka u Splitu, a nakon Drugog svjetskog rata je bio časnikom JNA te poslije diplomatom socijalističke Jugoslavije. Bio je konzulom u Italiji, u Milanu, a poslije veleposlanikom SFRJ pri Svetoj Stolici od 1966. od 1971.

U samostalnoj Republici Hrvatskoj je obnašao dužnost člana saborskog Odbora za proslavu antifašizma.

U svojim se znanstvenim radovima bavi doprinosom Hrvata na crkvenom, kulturnom, znanstvenom i političkom području djelujući pri Svetoj Stolici, Vatikanom i njegovom diplomacijom...

Prema tvrdnjama osoba koje su svjedočile događajima i poznavale onodobne okolnosti, dr. Cvrlje je "sa svjetovne strane zaslužan što je Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (negdašnji Papinski ilirski zavod) u svome nazivu dobio atribut hrvatski, jer se osobno založio kod Tita te uspio dobiti njegov pristanak za preimenovanje te važne i ugledne institucije.".[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavio je nekoliko knjiga, a pisao je članke za Političku misao, Zbornik Diplomatske škole, Zbornik Diplomatske akademije, Našim temama.

  • O događajima u Splitu 1941. godine , 1972.
  • Društveno – politička i misaona pitanja u svijetu i situacija Katoličke crkve, 1975.
  • Politika dijaloga pape Ivana XXIII, 1975.
  • Vatikan u suvremenom svijetu , 1980.
  • 20 godina od potpisivanja Protokola , 1986.
  • Vatikanska dipolmacija - pokoncilski Vatikan u međunarodnim odnosima, 1992.
  • Vatikan i kršćanska demokracija u Italiji , 1994.
  • Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske , 1997.
  • Diplomacija Dubrovačke Republike i Svete Stolice i njihovi odnosi , 1998.
  • Znameniti Hrvati pri Svetoj Stolici - sutvorci kršćanske civilizacije, 2004.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Vjesnik Partizani i domobrani u HV-u: Nekad sučeljeni, danas pod istim hrvatskim krovom, 19. svibnja 1999.
  1. Vjekoslav Cvrlje, Proleksis enciklopedija, LZMK, stanje članka od: 21. svibnja 2015.
  2. Slobodna Dalmacija Kako sam Tita doveo papi, 12. travnja 2005.