Vjetrenica

Koordinate: 42°50′45″N 17°59′02″E / 42.84588576°N 17.98397695°E / 42.84588576; 17.98397695 (WD)
Izvor: Wikipedija
Vjetrenica
Ulaz u Vjetrenicu
Položaj
Koordinate42°50′45″N 17°59′02″E / 42.84588576°N 17.98397695°E / 42.84588576; 17.98397695 (WD)
Smještajpored mjesta Zavala
Najbliži gradRavno
DržaveBosna i Hercegovina
Fizikalne osobine
Dužina7 km m
Nadmorska visina260 m n.m. m
Vjetrenica na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Vjetrenica
Vjetrenica
Vjetrenica na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Zemljovid

Vjetrenica je najveća i najpoznatija špilja u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine.

Zemljopisni položaj i speleološke osobine[uredi | uredi kôd]

Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 7014 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene spilje su magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, čestu pojavu magle u dijelovima Absolonova kanala, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera.

Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine.

Biološke karakteristike[uredi | uredi kôd]

Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih 91 troglobionata, što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, tzv. stenoendema.

Unutarnja temperatura zraka je 11,4 °C, a vode 11,3 °C.

Povijest istraživanja[uredi | uredi kôd]

Prvo navođenje Vjetrenice kao zanimljivog spiljskog fenomena zabilježeno je kod Plinija Starijeg u njegovom djelu "Historia naturalis”, 77. godina Kristove ere. Najveća otkrića vršio je češki speleolog Karel Absolon u vremenu od 1912. do 1914. godine, dok ju je prvi znanstveno opisao beogradski istraživač Mihajlo Radovanović 1929. godine. Kasnija istraživanja urađena su u sklopu zajedničkog projekta uređenja spilje Vjetrenice, kojeg su izveli speleološko društvo "Bosansko-hercegovački krš” i bh. privredni gigant "Energoinvest” iz Sarajeva u vremenu od 1958. do 1961. godine. Novu topografsku kartu područja izradio je SO "Velebit" iz Zagreba 2002. godine. Od 2002. svake godine održavaju se speleoeloški kampovi, a krš Popovog polja je predmet modernih vrednovanje krškog krajolika.

Paleontološka otkrića[uredi | uredi kôd]

U Vjetrenici je do sada pronađen čitav niz zanimljivih paleontoloških nalaza, među kojima se izdvajaju cjelovit kostur leoparda (Panthera pardus), pronađen 1968. godine (nalaz South West Caving Cluba), te više djelomičnih nalaza ostataka životinja. Najcjelovitiji paleontološki opis spilje do sada je uradio Mirko Malez, 1969. godine.

Kameno doba[uredi | uredi kôd]

Vjetrenica je bila naseljena u kamenom dobu. U njoj se nalazi crtež nastao dvanaest tisuća godina prije Krista.[1]

Vjetrenica danas[uredi | uredi kôd]

Pećina je bila elektrificirana u dužini od 1050 metara, staza s prekidima uređena do 1800 metara, a otvorena je za turističke posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve uništena, ali je Speleološka udruga Vjetrenica - Popovo polje obnovila turistički program uz provizorno osvjetljenje. Urađen je i ostvaren projekt suvremene elektrifikacije niskonaponskom strujom (Neil Keel).

Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni susreti u Vjetrenici, tiskana prigodna poštanska marka, te su u domaćoj produkciji urađena dva dokumentarna filma s četiri nastavka.

Na prijedlog ANUBiH Vjetrenica je kandidirana za UNESCO-ov spisak prirodne baštine. Za njegovu realizaciju bit će potrebno riještiti više pitanja kao što su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti ratne ruševine u Zavali, ukloniti ili onemogućiti prijetnje zagađenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici.

Dvorac[uredi | uredi kôd]

U neposrednoj blizini Vjetrenice nalazio se dvorac popovskog velikaša. Grob tog velikaša nalazi se na samom ulasku u pećinu.[2] Dvorac je raspolagao jedinstvenim patentom za ventilaciju stana. Nažalost, ovo stanište nikada nije bilo predmetom cjelovite analize.[3]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Popularno-poučna monografija "Vjetrenica – pogled u dušu zemlje", autora teksta i fotografije novinara Ive Lučića i sveučilišnog profesora Borisa Sketa. Autorica zapaženih fotografija je Ana Opalić i drugi. Monografija opisuje dinarski krš u čije središte stavlja jedan od najzanimljivijih krških fenomena, spilju Vjetrenicu, koja zajedno sa svojim okruženjem predstavlja najbogatije svjetsko stanište podzemnom endemičnom faunom. Ona opisuje sve životinjske taksone (više i niže) Vjetrenice, donosi povijest istraživanja spilje, originalne i prijevode tekstova o Vjetrenici od Plinija Starijeg do Karela Absolona (77. – 1912.), te biografije 39 istraživača i rječnik krških izraza.

U monografiji se prepliću podaci, znanja i metode opisa koji izvorno pripadaju speleologiji, biologiji, geologiji, povijest umjetnosti, mitologiji itd. Ovo je prvi put da su na jednom mjestu objavljene gotovo sve dostupne informacije o ovoj spilji, prikupljene s raznih sveučilišta, iz biblioteka i privatnih zbirki dinarskih i niza europskih zemalja. Starijim podacima pridodani su rezultati novih istraživanja koja su iznimno važna za povijest Vjetrenice.

Monografija je namijenjena svima: širokoj publici koja o kršu i Vjetrenici ima oskudno znanje, učiteljima, učenicima i studentima koji žele ispraviti nespretnosti obrazovnih programa te stručnjacima koji su zbog uske specijalizacije zametnuli cjelovitu sliku krša.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dom i svijet Zaklada "Ruđer Bošković - Donja Hercegovina". Tekst i snimka: Boris ĆAVAR. Broj 425|| 9. svibnja 2003.
  2. Magične ljepote Vjetrenice: Prirodno stanište čovječije ribice čeka da bude na listi UNESCO-a klix.ba/Anadolija, 11. rujna 2014.
  3. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja Ivo Lučić, disertacija, Nova Gorica: Sveučilište u Novoj Gorici, 2009., str. 361.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]