Vladan Desnica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vladan Desnica (Zadar, 17. rujna 1905. - Zagreb, 4. ožujka 1967.), hrvatski i srpski književnik.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Otac mu je bio iz ugledne srpske obitelji koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije 19. i 20. stoljeća, majka je bila iz Boke Kotorske, iz stare hrvatske obitelji Luković.[2] Gimnaziju je pohađao u Zadru, potom u Splitu i Šibeniku, maturirao je 1924. godine. Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i Parizu, nakon svršetka studija, 1930. godine, zaposlio se u očevu odvjetničkom uredu. Uređuje i godišnjak Magazin sjeverne Dalmacije (1934.)[3] Potom je radio u Državnom pravobranilaštvu isprva u Splitu, a poslije Drugoga svjetskog rata odlazi u Zagreb.

Od 1950. godine djeluje kao slobodni pisac.

Jedan je od najznačajnijih hrvatskih pisaca druge polovice 20. stoljeća.[3]

Umro je u Zagrebu 1967. godine a sahranjen je u crkvi Sv. Georgija, pokraj Kule Janković Stojana u Islamu Grčkom gdje su poslije preneseni i posmrtni ostaci Desničine supruge Ksenije.[4]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Prvim se radovima javio uoči Drugoga svjetskog rata objavivši svoj novelistički prvijenac Životna staza Jandrije Kutlače (1935) u Magazinu sjeverne Dalmacije.[5] Ali tek kad je objavio roman pod oksimoronskim naslovom Zimsko ljetovanje (1950.), Desnica je, prateći skupinu Zadrana koji su se pred savezničkim bombama tijekom rata sklonili u sela zadarskog zaleđa, ušao u književnost kroz glavna vrata i odmah stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko njegovane rečenice realističko-naturalističkog stila, koja ima uzor u stilu talijanskoga verizma pa je, unatoč agitpropovsko-cekaovskoj kritici, odmah pozdravljen i prihvaćen od najmlađih pisaca.

Njegove knjige pripovijedaka Olupine na suncu (1952.), Proljeće u Badrovcu (1955.), Tu, odmah pored nas (1956.) i Fratar sa zelenom bradom (1959.) bile su već dočekivane kao djela renomiranog pisca, kontemplativnog pripovjedača andrićevskog tipa, dok je meditativno-analitički roman Proljeća Ivana Galeba (1957.) bio kulminacija njegovih stvaralačkih mogućnosti i jedan od najboljih ostvaraja poslijeratne hrvatske narativne proze što dokazuje i činjenica da je njegovo djelo "Pravda" uvršteno u obveznu lektiru za osmi razred osnovne škole.

Ako je Marinkovićev svjetonazor ironija, Desničin je sumnja.[6] Pisao je proračunato i smišljeno, u punoj ravnoteži intelektualne snage i emotivne napetosti: kao da mu nijedna riječ nije slučajna, bez misaonog i stilskog opravdanja.[6] A ipak, njegove rečenice i prozne cjeline djeluju nenamješteno, osvajaju lakoćom, odbijaju svaku pomisao na konstrukciju. Načinom, ali ne i sredstvima svoga rada, bio je blizak Goranovu tipu konstruktora-pripovjedača, ali neposrednošću, upravo prisnošću svoga pripovijedanja nadmašuje i mnoge pisce kojima su eruptivna elementarnost, sugestivna elokvencija, nagonska emotivnost i sve ostalo što čini spontanu prirodnost najuočljivije umjetničke osobine.[6] Gradio je svoju prozu znanstveničkom akribijom, tražeći uporno, s ukusom onu jedinu ispravnu riječ i nezamjenjivu stilizaciju. Neke su mu novele ušle kao poglavlja u roman Proljeća Ivana Galeba, a pojedini fragmenti toga romana, grafički prilagođeni, tiskani su i kao pjesme (u zbirci Slijepac na žalu, 1956.): dokaz, da je stilska homogenost njegove umjetnosti gotovo savršena.[6]

Scenarist i dramaturg[uredi VE | uredi]

Desnica je i autor scenarija za film Koncert Branka Belana (1954.), po Belanovoj ideji. Napisao je također scenarije za: Pravda (kratki film, 1962.), Pred zoru (kratki film, 1974.), Florijanović (TV film, 1974.) i Oko (TV film, 1978.).[7] Napisao je i dramski tekst Ljestve Jakovljeve[8][9] 1961. godine[5].

Djela[uredi VE | uredi]

  • Zimsko ljetovanje, (roman), Zagreb, 1950.
  • Olupine na suncu, (pripovijetke), Zagreb, 1952.
  • Proljeće u Badrovcu, (pripovijetke), Beograd, 1955.
  • Tu, odmah pored nas, (pripovijetke), Novi Sad, 1956.
  • Slijepac na žalu, (zbirka poezije), Zagreb, 1956.
  • Proljeća Ivana Galeba, (roman), Sarajevo, 1957.
  • O pojmovima "tipa" i "tipičnoga" i njihovoj neshodnosti na području estetike, (esej), Zagreb, 1957.
  • Fratar sa zelenom bradom, (pripovijetke), Zagreb, 1959.
  • Pronalazak Athanatika, (roman) (nije ga dovršio, no objavljen je u časopisu Literatura 1957. godine, i kasnije u sabranim djelima)
  • Izbor pripovjedaka, Zagreb, 1966
  • Sabrana djela Vladana Desnice, I-IV, Zagreb, 1975.

Spomen[uredi VE | uredi]

U spomen na Vladana Desnicu od 2005. godine održavaju se "Desničini susreti". Program "Desničini susreti" pokrenuo je 1989. godine Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Prof. Dr. sc. Drago Roksandić) ali je bio prekinut izbijanjem rata.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HOL: Desnica, Vladan, preuzeto 19. travnja 2012.
  2. http://www.vecernji-list.hr/newsroom/culture/BIBILIOTEKA/prvabiblio/53435/index.do
  3. 3,0 3,1 Proleksis enciklopedija: Desnica, Vladan, preuzeto 19. travnja 2012.
  4. Jutarnji list: Desničina kula: Nema novca za baštinu. Objavljeno 4. svibnja 2008., preuzeto 19. travnja 2012.
  5. 5,0 5,1 Ante Bašić, Književnost 1952 - danas. Proza. Vladan Desnica (1905-1967), preuzeto 10. veljače 2013.
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 469.
  7. (engl.) IMDb: Vladan Desnica (1905–1967). Writer, preuzeto 19. travnja 2012.
  8. Velimir Visković, Stota obljetnica rođenja Vladana Desnice: Pisac koji je iskazivao vrhunsku brigu za književnu formu: Opus velike specifične težine, kulajankovica.hr, Vjesnik, 20. rujna 2005., preuzeto 10. veljače 2013.
  9. Ivan J. Bošković, Helena Peričić, Tekst, izvedba, odjek, Naklada Erasmus, Biblioteka Manualia Universitatis, Zagreb, 2008.:
    "Vrijedan je i članak o Desničinoj drami Ljestve Jakovljeve, čije tkivo pletu teška pitanja o izdaji, krivnji i ideologiji, što dramu čini bliskoj suvremenosti.", Vijenac, broj 400, 2. srpnja 2009., preuzeto 10. veljače 2013.
  10. Kula Jankovića: Status projekta, preuzeto 19. travnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]