Vladimir Mažuranić (leksikograf)
| Vladimir Mažuranić | |
 Vladimir Mažuranić, na slici iz 1927. godine. | |
| Rođenje | Karlovac, 16. listopada 1845. |
|---|---|
| Smrt | Zagreb, 17. siječnja 1928. |
| Zanimanje | pravnik, leksikograf |
| Portal o životopisima | |
Vladimir Mažuranić (Karlovac, 16. listopada 1845. – Zagreb, 17. siječnja 1928.), bio je hrvatski leksikograf, književnik, pravnik, povjesničar i akademik JAZU.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Vladimir Mažuranić rođen je u Karlovcu 1845. godine. Sin je hrvatskog bana i pjesnika Ivana Mažuranića (1814. – 1890.) i Aleksandre, sestre jezikoslovca Dimitrija Demetra, a otac hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.). Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1862. godine.[1] Studirao je pravo, započevši u Beču, a završivši u Zagrebu 1866. godine.[2] Nakon toga bio je prislužnik u sudskoj službi, zatim pristav, te odvjetnik.[2] Radio je kao gradski sudac u Karlovcu, državni odvjetnik u Ogulinu i podžupan u Karlovcu.[3] Bio je savjetnik za civilna pitanja u okupaciji Bosne od 1878. do 1884. godine i načelnik u Odjelu za pravosuđe Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade od 1884. do 1898. godine. Također, bio je predsjednik Banskoga stola u Zagrebu od 1898. do 1912. godine. Za pravoga (redovitoga) člana JAZU izabran je 1910. godine.
Predsjedavao je Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti od 16. svibnja 1918. godine do 25. travnja 1921. godine, a naslijedio ga je Gustav Janeček.[4] Na mjesto je predsjednika došao nakon Tomislava Maretića.
Umro je u Zagrebu 1928. godine. Pokopan je 21. siječnja 1928. godine u obiteljskoj grobnici Mažuranićevih na Mirogoju.[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Grof Ivan: igrokaz u pet čina, Zagreb, 1883.
- O rječniku pravnoga nazivlja hrvatskoga, Zagreb, 1902.
- Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 1-10, Zagreb, 1908. – 1922. (pretisak, Informator, Zagreb, 1975. 2 sv.)
- Hrvatski pravno-povjestni izvori i naša liepa književnost, P. o.: Ljetopisa Jugoslavenske akademije za god. 1911.; sv. 26., Zagreb, 1912.
- O "Ligi naroda", P. o.: Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti; sv. 34., god. 1919., Zagreb, 1920.
- Dodatci uz prinose za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb, 1923.
- Izvori dubrovačkoga historika Jakova Lukarevića, Zagreb, 1924.
- Melek "Jaša Dubrovčanin" u Indiji god. 1480. – 1528. i njegovi prethodnici u Islamu prije deset stoljeća, Zagreb, 1925.
- Pozdrav bratski sa našega Jadrana, Lavov, 1925.
- Gebalim, Zagreb, 1927.
- Suedslaven im Dienste des Islams (vom X. bis ins XVI. Jahrhundert): ein Forschungsbericht aus Kroatisch erschienenen Studien des..., Zagreb - Leipzig, 1928.
- "Civitatensis" i "Urbicus", P.o.: Sveslavenski zbornik, Zagreb, 1931.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- 1883.: Nagrada iz Zaklade Dušana Kotura, za djelo Grof Ivan: igrokaz u pet čina.[6]
- Dobio je 1925. godine počasni doktorat prava zagrebačkog sveučilišta.
- 1927.: Počasni građanin Grada Zagreba.[7]
- Bio je počasni član Poljske akademije znanosti, Češke akademije znanosti, te Učenog društva u Lavovu u Ukrajini.[8]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
- Ivan Mažuranić
- Matija Mažuranić – brat Ivana Mažuranića
- Antun Mažuranić – brat Ivana Mažuranića
- Ivana Brlić-Mažuranić – unuka Ivana Mažuranića
- Ivan Vladimir Mažuranić - praunuk Ivana Mažuranića i unuk Vladimira Mažuranića
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Koprek, Ivan. Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 915., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ a b Ivo Pranjković, Magnum opus Vladimira Mažuranića: (Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb, 1908-1922) Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2021. (Wayback Machine), podrubnica 1 na str. 125., lzmk.hr, pristupljeno 1. studenoga 2021.
- ↑ Andrijana Kos-Lajtman, Jasna Horvat, Tematsko-motivske veze u stvaralaštvu Vladimira Mažuranića i Ivane Brlić-Mažuranić, Riječ, god. 15, sv. 4, 2009., str. 184., pristupljeno 1. studenoga 2021.
- ↑ Slobodan Kaštela, Vladimir Mažuranić – pravi član i predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti // Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, br. 512=49, (2012.), str. 119-144., (Hrčak), str. 130., 133., pristupljeno 4. studenoga 2021.
- ↑ Slobodan Kaštela, Vladimir Mažuranić – pravi član i predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti // Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti, br. 512=49, (2012.), str. 119-144., (Hrčak), str. 136., pristupljeno 4. studenoga 2021.
- ↑ Grof Ivan : igrokaz u pet čina / napisao Vladimir Mažuranić Ivanov., digitalna.nsk.hr, pristupljeno 1. studenoga 2021.
- ↑ Grad Zagreb: Javna priznanja: Počasni građanin Grada Zagreba: 1850. - 1918. (Austro Ugarska monarhija), zagreb.hr, pristupljeno 10.travnja 2023.
- ↑ Vladimir Mažuranić – Hrvatska opća enciklopedija, pristupljeno 9. veljače 2015.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
- Mažuranić, Vladimir, Marino Jureković (2015.), hbl.lzmk.hr
- Vladimir Mažuranić – Proleksis enciklopedija, proleksis.lzmk.hr
- Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 1908.
- Dodatci uz prinose za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 1923.
| ||||||||