Vladimir Visocki

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Visocki
Rođen/a 25. siječnja 1938. , Moskva , Sovjetski savez
Umro/umrla 25. srpnja 1980. Moskva
Žanr/ovi šansona, bard,
Zanimanje pjevač , glumac , tekstopisac , bard
Instrument vokal , gitara
Djelatno razdoblje 1959. - 1980
Vladimir Visocki na poštanskoj markici iz 1999.g.

Vladimir Semjonovič Visocki, ruski Влади́мир Семёнович Высо́цкий, (25. siječnja 1938. Moskva, Rusija, tada Sovjetski savez - 25. srpnja 1980. Moskva), bio je ruski pjevač, pjesnik, kazališni i filmski glumac i pisac.

Visocki se smatra jednim od najvećih ruskih umjetnika svih vremena, koji je ostavio dubok i trajan trag u ruskoj kulturi. Iako ga je tijekom života službena vlast bivšeg Sovjetskog saveza uglavnom ignorirala, Visocki je dostigao veliku slavu, i do danas ima značajan utjecaj na mnoge ruske glazbenike i glumce koji pokušavaju postići njegov status ikone.

Biografija[uredi VE | uredi]

Rane godine[uredi VE | uredi]

Vladimir Visocki je rođen u Moskvi. Otac mu je bio židov, vojni časnik, a majka prevoditeljica sa njemačkog jezika. Njegovi roditelji su se rastali ubrzo nakon njegova rođenja, a Vladimira su odgajali otac i njegova pomajka armenskog porijekla koju je nazivao "teta" Jevgenia. Vladimir je dvije godine svoga djetinjstva proveo sa ocem i pomajkom u vojnoj bazi u Eberswalde u tada sovjetskom dijelu okupirane Njemačkoj, koja će kasnije postati Istočna Njemačka.

Profesionalni život[uredi VE | uredi]

Godine 1955.g., Vladimir se u pisao na moskovski Institut civilnog inžinjerstva, ali se ispisao već nakon jednog semestra, odlučivši se za glumačku karijeru. Godine 1959. počeo je glumiti u manjim ulogama u kazalištu (kazalište Aleksandar Puškin).

Godine 1964.g. je na poziv svog bliskog prijatelja i mentora, režisera Jurij Ljubimovova prešao u kazalište Taganka. U tom kazalištu je Visocki prvi puta došao na naslovnice svojim nastupima u glavnim ulogama u Shakespeareovom Hamletu i Brechtovom Životu Galilejevom.

Kazalište Taganka je u to vrijeme često bilo predmetom državnog progona zbog političke nelojalnosti i etničke mješovitosti, što je nadahnula Visockog da se naziva “prljavi Žid” (жид пархатый) u intervjuima. U to vrijeme se pojavljuje i u nekoliko filmova, u kojima su se našle i neke njegove pjesme. Glavnina njegovih pjesama iz tog vremenog razdoblja nije dobila službeno priznanje od državne diskografske kuće koja je tada imala monopol na izdavanje ploća. Ipak, njegova popularnost je nastavila rasti, a dolaskom prenosivih kazetofona u Sovjetski savez, njegova glazba je postala dostupna širokim masama, presnimavanjem kazeta.

Postao je prepoznatljiv po svoje jedinstvenom načinu pjevanja i stihovima koji su humorističnim uličnim žargonom komentirali socijalna i politička zbivanja. Njegove stihove slušali su milijuni sovjetskih građana u svim dijelovima države.

Brakovi[uredi VE | uredi]

Visockijeva prva žena je bila Iza Žikova. Svoju drugu ženu, Ludmilu Abramovu, upoznao je 1961. Vjenčali su se 1965.g. i imali dva sina, Arkadij i Nikita. Dok je bio u braku imao je ljubavnicu (Tatjana Ivanenko), a godine 1967.g. zaljubio se je u Marinu Vlady, francusku glumicu ruskog porijekla, koja je radila u Mosfilmu na zajedničkoj sovjetsko-francuskoj produkciji. Marina je tada bila udana i već imala 3 djece. Vjenčali su se 1969.g. U početku su održavali vezu na daljinu, jer Marina nije mogla dolaziti u Sovjetski savez, a Vladimir je teško izlazio iz Sovjetsko saveza. Kako bi se lalše viđali Marina se je učlanila u komunističku partiju Francuske, što je malo ublažilo stav sovjetske vlade prema Visockome. Problemi njihove veze na daljinu nalaze se u nekoliko njegovih pjesama.

Kasne godine[uredi VE | uredi]

Sredinom 1970ih, Visocki je bolovao od alkoholizma. Mnoge njegove pjesme iz tog vremena izravno ili metaforički odnose se na alkoholizam, ludost, opsjednutost. Tada je bilo i vrijeme najveće popularnosti njegove glazbe, pa ga državna diskografska kuća više nije mogla ignroriati, te je odlučila izdati nekoliko njegovih ploča u kasnim 1970ima. Tada su već milijuni te pjesme imali na kazetama i znali ih napamet.

Istovremeno je dobio i službena priznanja kao kazališni i filmski glumac. Iako uspješan kao glumac, za život je zarađivo na koncertnim turnejama. Većinu zarađenog novca je trošio na ovisnost o drogama, prvo o amfetaminima, pa i opijatima. Sve je to dovelo do propadanja njegovog zdravlja i smrti zbog zastoj srca u dobi od 42 godine.

Smrt[uredi VE | uredi]

Njegovo tijelo izloženo je u kazalištu Taganka, gdje je održana pogrebna ceremonija. Pokopan je na groblju Vagankovskoj u Moskvi, pretpostavlja se da je pogrebu prisustvovalo milijun ljudi. Tisuće ljudi napustilo je stadion u Moskvi na kojem su se tada održavale Olimpijske igre, kako bi prisustvovali pogrebu. Posthumno ga je odlikovala sovjetska vlada.

Nasljeđe[uredi VE | uredi]

Na dan rođenja Vladimira Visockog u mnogim gradovima diljem Rusije održavaju se glazbeni festivali. Asteroid 2374 Vladvysotskij, kojeg je otkrila Ljudmila Žuravljeva, nazvan je prema Vladimiru Visockom.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Za života[uredi VE | uredi]

  • Алиса в стране чудес / Alisa u zemlji čudesa (1977) [2 ploče]
    Glazbena adaptacija Alisa u zemlji čudesa,
    sa Klara Rumjanova, Vladimir Visocki, Vsevolod Abdulov.
    Stihovi i glazba: Vladimir Visocki

Posthumna izdanja[uredi VE | uredi]

Francuska[uredi VE | uredi]

  • Le Monument (1995.) [CD]
  • Le Vol Arrêté (2000.) [CD]

Njemačka[uredi VE | uredi]

  • Wir drehen die Erde (1993.) [CD]
  • Lieder vom Krieg (1995.) [CD]

Rusija[uredi VE | uredi]

  • Песни / Pjesme (1980.) [LP] Melodiya
    • Kompilacija pjesma izdana neduga nakon njegove smrti. [Melodiya Stereo C60-14761.2]
  • Sons Are Leaving For Battle (1987.) [double LP] Melodiya
    • War songs. Archive recordings from between 1960-1980. [Melodiya MONO M60 47429 008/006]
  • На концертах Владимира Высоцкого / Na koncertima t Vladimir Vysotsky's concerts
    • 01, 02, 03, ... 21 (1986–1990) [12" vinyl]
  • Marina Vlady / Vladimir Vysotsky (1996.) [CD] [Melodiya]
  • MP3 Kollektsiya: Vladimir Vysotsky [SoLyd Records]
    Koncertne i studio snimke
    • Disk 1
    • Disk 2
    • Disk 3
    • Disk 4 (period 1979.-1980.) (2002.) [CD: MP3 192 kBit/s]
  • Platinovaya Kollektsiya: Vladimir Vysotsky (2003.) [2 CDa]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Wladimir Wyssozki. Aufbau Verlag 1989. (DDR) : Zerreißt mir nicht meine silbernen Saiten....
  • Vysotsky, Vladimir (1990.): Hamlet With a Guitar. Moscow, Progress Publishers. ISBN 5-01-001125-5
  • Vysotsky, Vladimir (2003.): Songs, Poems, Prose. Moscow, Eksmo. ISBN
  • Vysotsky, Vladimir / Mer, Nathan (trans) (1991.): Songs & Poems. ISBN 0-89697-399-9
  • Vysotsky, Vladimir (1991.): I Love, Therefore I Live. ISBN 0-569-09274-4
  • Vlady, Marina (1987.): Vladimir ou Le Vol Arrêté. Paris, Ed. Fayard. ISBN 2-213-02062-0 (Vladimir or the Aborted Flight)
      • Влади М. Владимир, или Прерванный полет. М.: Прогресс, 1989.
  • Vlady, Marina / Meinert, Joachim (transl) (1991.): Eine Liebe zwischen zwei Welten. Mein Leben mit Wladimir Wyssozki. Weimar, Aufbau Verlag. ISBN

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vladimir Visocki