Vlado Vlaisavljević

Izvor: Wikipedija

Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 14. srpnja 1900. – Jastrebarsko, 9. ožujka 1943.) hrvatski pjesnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Vlado Vlaisavljević rodio se u Jastrebarskom 1900. godine.[1] Nakon završene osnovne škole upisao je građansku školu koju je rano napustio posvetivši se poeziji.[1] Živio je boemski između Jastrebarskog i Zagreba i objavljivao pjesme u onovremenim časopisima. Za vrijeme NDH radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ) kao suradnik.[1] Smrtno je stradao ispavši iz vlaka pred Jastrebarskim, 1943. godine.[1]

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Isprva je bio pjesnik zavičajnih pastoralnih slika da bi u kasnijoj fazi njegovu poeziju tematski odredili egzistencijalni motivi, poput, primjerice, tjeskobe i straha, pa ga se može svrstati u začetnike egzistencijalizma u hrvatskoj književnosti.[2] Ivan Goran Kovačić zamijetio je 1941. godine kao glavnu stilsku osobinu Vlaisavljevićeve poezije slika, lakoću metaforiziranja, osobinu koju je zadržao i u svojoj liriziranoj prozi.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Posmrtno[uredi | uredi kôd]

  • Balada o Tounjčici, (odabrao i priredio Zlatko Tomičić), Lykos, Zagreb, 1957.
  • Vlado Vlaisavljević, Marijan Matijašević: Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja, biblioteka: Stoljeća hrvatske književnosti), Matica hrvatska, Zagreb, 2004.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 416.-417.
  2. a b Matica hrvatska: Vlado Vlaisavljević / Marijan Matijašević, preuzeto 28. srpnja 2012.
  3. Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.