Vlahijska oaza

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Dijalekti štokavskog narječja:
	Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Govori Hrvata okolice Pečuha; ; Istočnohercegovačko-krajiški Dubrovački; Žumberački; ;
	Istočnoštokavski dijalekti: Zetsko-južnosandžački dijalekt; Šumadijsko-vojvođanski dijalekt; Kosovsko-resavski dijalekt;
	Prijelazni govori: Iločki; Bokeljski; Rekaški; Karaševsko-svinjički; Janjevačko-letnički; ; uredi

Jedna od hrvatskih oaza u Gradišću i jedina štokavska. Riječ je o šćakavski ikavski govor kojima govore Vlahi (štokavski govor) u Bandolu (Weiden bei Rechnitz), itd. Pretpostavlja se da stanovnici ovih sela porijeklom iz kraja gdje se Una ulijeva u Savu. Njihov govor se razvio iz šćakavske ikavice iz područja bliskom zapadnom dijalektu, no s pokazuje i značajke slavonskog dijalekta. Radi toga ga se ponekad izdvaja kao posebnu (Vlašku) oazu.^[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, , Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.

Nedovršeni članak Vlahijska oaza koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[Lisac-1] Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, , Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.

[1]