Voith Schneider
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
 |
Ovaj članak ili dio članka sadrži mnoštvo nepotrebnih anglizama i struktura koje postoje u engleskom jeziku, a ne postoje u hrvatskom jeziku. Slobodno pomozite to prevesti i ispraviti vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Voith-Schneiderov sustav, također poznat kao i cikloidni pogon (eng. cycloidal drive) ili pogon s vertikalnom osovinom, specijalizirani je brodski porivni sustav koji daje vlo dobru upravljivost. Koristi se kod brodova koji trebaju promijeniti smjer potiska gotovo trenutačno, poput trajekata i tegljača.
Princip rada [uredi]
Od kružne ploče, koja rotira oko svoje vertikalne osi, kružni niz vertikalnih lopatica (u obliku krila hidrodinačkog oblika) izlazi iz dna broda. Također se svaka lopatica može rotirati oko svoje vertikalne osi. Unutarnja oprema mijenja kut napada svakog krila sinhrono s rotacijom kužne ploče, tako da svako krilo može osigurati poriv u bilo kojem smjeru. Za razliku od ostalih pogona, za promjenu smjera poriva, Voith Schneider pogon zahtjeva promjenu uzorka orijentacije lopatica što uklanja potrebu za kormilom. Učinkovitost je visok i pruža gotovo trenutačnu pomjenu smjera. Ovakav tip pogona je sve češći kod radnih brodova, kao što su np. vatrogasni brodovi ili tegljači.Voith Schneiderov pogon je više učinkovit i brži za manevar od npr. Z-pogona, ali je dosta skuplji kratkoročno gledano. Međutim, troškovi životnog vijeka idu mu u korist. Lopatice koje izlaze iz dna trupa rade problem za operacije u plitkoj vodi. Niska razina akustičnosti razlog je zašto se ovaj pogon također koristi za brodove minolovce.
Povijest [uredi]
Propeler Voith Schneider bio je izvorno projekt za hidro-električne turbine. Austrijski izumitelj, Ernst Schneider, imao je priliku sastati se s zaposlenikom Voithove podružnice St. Polten, a to je dovelo do istrage turbine od strane Voith-ovih inženjera. Iako turbina nije radila ništa bolje od drugih hidroturbina, utvrđeno je da Scheniderov projekt radi dobro kao pumpa, te da bi mijenjajući orijenataciju vertikalnih lopatica mogao funkcionirati kao propulzor. Godine 1928. izrađen je prototip koji je instaliran na motor od 60 konjskih snaga. Nakon uspješnih testova koji su izvršeni na Bondenskom jezeru, brojni su njemački minolovci izgrađeni od 1929. opremljeni navededim propulzorom. Do kraja 30ih godina, 80ak bodova su imali VSP, a od tada njegova primjena se i dalje širi.
