Vojislav Stanimirović
Vojislav Stanimirović dr. (Tovarnik, 5. kolovoza 1953.), hrvatski je psihijatar i političar.
Školovanje i usavršavanje [uredi]
Završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizirao se na području psihijatrije te stekao zvanje primarijusa. Kao liječnik specijalist – psihijatar radio je u Bolnici u Vukovaru.
Dobitnik je Nagrade Nikola Tesla koju mu je dodijelilo Srpsko narodno vijeće za razvoj srpskih institucija u Hrvatskoj.[1]
Politički angažman [uredi]
Stanimirović je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije.[2][3] Jugoslavenska vojska postavila ga je 1992. za direktora vukovarske bolnice, a političar je postao 1993. godine.[4] Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar-koordinator bez lisnice u "Vladi" okupacijske "Republike Srpske Krajine".
U članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama "Vojska Krajine"("BK") broj 7-8, na str. 43., pod naslovom "Bolnica u pravom ruhu",prva rečenica glasi: "Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar...". Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice,s potpisom: "Bolnica 'Sveti Sava'". Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003.. Stanimirović je izjavio da su tu tvrdnju nadopisali urednici lista.[5]
Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci.[6]
U procesu mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
Jedan je od osnivača Samostalne demokratske srpske stranke 1997. godine u Vukovaru i njen predsjednik od osnutka.
Bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora od 1997. do 2000. godine, a u dva navrata i zastupnik SDSS-a i predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru između 2003. i 2008. godine. U petom sazivu Sabora bio je član Odbora za europske integracije te Odbora za ravnopravnost spolova.[7] Izabran je i u šesti saziv početkom 2008. godine da bi u listopadu iste godine mandat stavio u mirovanje kada ga je zamjenio Mile Horvat. U tom periodu u Saboru je bio član Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.[8]
Izvori [uredi]
- ↑ http://www.nacional.hr/clanak/99147/uz-glamurozno-slavlje-snv-a-kakav-je-danas-polozaj-srba-u-hrvatskoj
- ↑ Flego, Miroslav. ""Stanimirović ne govori istinu, neka ga DORH istraži"", 9 November 2010, pristupljeno 29 November 2011 (hrv.)
- ↑ Flego, Miroslav. ""Ljeposava Stanimirović 1991. prikrivala srpske zločine"", 6 July 2011, pristupljeno 29 November 2011 (hrv.)
- ↑ Bradarić, Branimir. "Stanimirović: Sve sam rekao Haagu, mogu opet i DORH-u!", 8 November 2010, pristupljeno 29 November 2011 (hrv.)
- ↑ Butigan, Sanja. "Vojislav Stanimirović: Nije istina da su Srbi počeli rat u Vukovaru", 7 November 2010, pristupljeno 29 November 2011 (hrv.)
- ↑ HSP: Srbija jača međunarodni položaj na teret žrtava iz Domovinskog rata. Dalje.com (3 November 2010). pristupljeno 29 November 2011 (hrv.)
- ↑ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=172
- ↑ http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2291
