Voronjež

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Voronjež
Воронеж
Panorama Voronježa
Panorama Voronježa
Zastava Voronježa
Zastava
Grb Voronježa
Grb
Koordinate: 51°40′N 39°12′E / 51.667°N 39.2°E / 51.667; 39.2Koordinate: 51°40′N 39°12′E / 51.667°N 39.2°E / 51.667; 39.2
Država Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Oblast Zastava Voronješke oblasti Voronješka oblast
Osnivanje 1586.
Vlast
 - Gradonačelnik Gusev Alexandr
Površina
 - Ukupna 596,51 km²
Visina 154 m
Stanovništvo (2014.)
 - Grad 1 014 600
 - Gustoća 1642,7 stanovnika/km²
Vremenska zona Moskovsko vrijeme (UTC+4)
Poštanski broj 394000-394095
Pozivni broj +7 473
Službena stranica voronezh-city.ru
Zemljovid
Položaj Voronješke oblasti u Rusiji

Položaj Voronješke oblasti u Rusiji

Voronjež (ruski: Воро́неж [▶]) je grad u jugozapadnoj Rusiji, administrativno središte Voronješke oblasti. Nalazi se s obje strane rijeke Voronjež, 12 kilometara daleko od mjesta gdje se ulijeva u Don.

Operativni je centar jugoistočne željeznice (povezuje europsku Rusiju s Uralom i Sibirom, kao i Kavkaz i Ukrajinu), također je i centar magistrale Don (Moskva-Rostov na Donu).

Između 1998. i 2009. godine, sagradila se katedrala Navještenja. Visoka je 85 m, po čemu je 7. najviša pravoslavna crkva na svijetu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Rijeka Voronjež se prvi put spominje 1177. godine, ali su po arheološkim nalazima ljudska naselja postojala još od kamenog doba. Današnji grad je osnovao 1585. ili 1586. Fjodor I. kao utvrdu koja će štititi rusku državu od upada i krimskih Tatara. Grad je dobio ime po rijeci, sam nazvan po starijem gradu uništenom za vrijeme invazije Mongola, čije je ime opet je bilo posuđeno od imena mjesta u Kneževini Černigov i potječe od slavenskog osobnog imena Voroneg.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Voronjež se nalazi na granici Središnjega ruskoga pobrđa i ravnice Oka-Don između 51°30' i 51°50' sjeverne zemljopisne širine i 39°04' i 39°25' istočne zemljopisne dužine. Grad je smješten na jugu središnje ruske lesostepe. Nalazi se na lijevoj i desnoj obali rijeke Voronjež, 8,5 km od njenog ušća u rijeku Don, na 515 km jugo-jugoistočno od Moskve.

Voronjež, kao i cijela Voronješka oblast nalaze seu Moskovskoj vremenskoj zoni (MSK)[1] UTC +4:00.

Klima[uredi VE | uredi]

Voronjež se nalazi u umjerenoj zoni. Umjereno studene zime, najčešće su sa stabilnim snježnim pokrivačem, koji najviše pada tek u siječnju i veljači. Vrlo često se topi, u pratnji kiše (posebno u prosincu). Ljeta su topla, čak i vruća (pogotovo srpanj i prva polovica kolovoza), u nekim godinama kišovita, a nekada suha. Jesen je blaga i kišovita. Voronješki rezervar vode u središtu grada pokriven je ledom, na kraju studenog, početkom prosinca.

  • Prosječna godišnja temperatura: +6,9 °C (prosječna temperatura u gradu prelazi 15 °C 107 dana)
  • Prosječna brzina vjetra: 3.2 m/s
  • Prosječna godišnja relativna vlažnost zraka: 74%
  • Prosječna godišnja količina oborina: 520 - 550 mm.

Hidrografija[uredi VE | uredi]

Voronjež se nalazi na desnoj i lijevoj obali rijeke Voronjež. Grad su zadesile veće proljetne poplave: 1942., 1945., 1947., 1970. i 1971. godine.[2] Nakon izgradnje rezervoara na rijeci Voronjež poplave su prestale.

Voronješki rezervoar je najveći rezervoar u ovom dijelu Rusije. Područje površinskih voda Voronješkoga rezervoara je 70 km². Njegova dužina i širina su 35 km i 2 km. Prosječna dubina je 2,9 m, a ukupan volumen - 204 milijuna m³. Provode se radovi povećanja prosječne dubine vode, s ciljem čišćenja, jer je dubina premala, pa je pogodna za razvoj bakterija.[3]

Administrativni status[uredi VE | uredi]

Spomenik Petru I.

Voronjež je administrativno središte Voronješke oblasti. U okviru upravnih jedinica, registriran je kao Voronješki urbani okrug- administrativna jedinica sa statusom jednaka okrugu. Kao komunalni odjel, ovaj upravni odjel također ima urbanistički okružni status.

Gradski odjeli[uredi VE | uredi]

Grad je podijeljen na šest upravnih odjela: Kominternovski, Leninjski, Ljevoberežni, Sovjetski, Centralni i Željeznodorožni upravni odjel.

Promet[uredi VE | uredi]

Međunarodna zračna luka Voronjež, nalazi se sjeverno od grada, a sjedište je zrakoplovne kompanije Polet Airlines. Jedno su vrijeme, zrakoplovi s ove zračne luke letjeli na Zračnu luku Pula. Voronjež također ima Zračnu luku Pridača, u sklopu tvornice zrakoplova "VASO" (rus. Voronezhskoye Aktsionernoye Samoletostroitelnoye Obshchestvo, Voronješka zrakoplovno proizvodna udruga), gdje se izrađivao i Tupoljev Tu-144. Također postoji zrakoplovna baza Malševo u jugozapadnom dijelu grada.

Od 1868., postoji željeznička pruga između Voronježa i Moskve.[4] Voronjež je važno željezničko čvorište i sjedište državne tvrtke „Jugoistočne željeznice“ unutar „Ruskih željeznica“. Grad je izravno povezan željeznicom s nizom gradova kao što su: Moskva, Kijev, Kursk, Novorossijsk, Soči i Tambov.

Autobusi i maršrutke čine većinu javnog prijevoza. Postoje i trolejbusi, a tramvaji su ukinuti 15. travnja 2009.[5], jer se pokazalo, da su maršrutke isplativije.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Vodeći sektori gospodarstva u 20. stoljeću bili su: strojarstvo, obrada metala, elektronika i kemijska industrija.

U kasnim 1960.-im, u postrojenju KBKhA razvijen je raketni motor RD-0105 za treću fazu svemirske rakete "Luna", što je omogućilo da se po prvi put u svijetu 1959. godine dođe do brzine oslobađanja. Na temelju motora RD - 0105, nastao je motor za treću fazu lansiranja svemirskoga vozila "Vostok", u kojem je bio prvi kozmonaut na svijetu Jurij Gagarin.

Godine 1968., u zrakoplovnoj tvornici u Voronježu počela je masovna proizvodnja prvoga nadzvučnoga putničkoga zrakoplova na svijetu Tupoljev Tu-144. U listopadu 1977., tvornica je izgrađila prvi sovjetski putnički zrakoplov Iljušin Il - 86.

Moderni grad Voronjež s regijom, gospodarsko je središte i jedno od najvećih gospodarskih središta u Rusiji. Godine 2012., Voronjež je bio na 8. mjestu na ljestvici kvalitete urbanog okoliša u Rusiji.

Poznati stanovnici[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.kakras.ru/doc/time-zone.html#table-time-zone Preuzeto 25. listopada 2013.
  2. Люби и знай родной край / Научн. редактор — Б. Я. Табачников. — Учебное пособие по географии, истории и культуре Воронежской области. — Воронеж: Центр духовного возрождения Чернозёмного края, 2008. — 384 с. — ISBN 978-5-91338-005-0.
  3. http://news.tipok.ru/index.php?name=News&op=article&sid=70883 Preuzeto 7. prosinca 2013.
  4. http://www.nnov-airport.ru/rus/wokzal_voronezh.html Preuzeto 25. studenog 2013.
  5. Buses Worldwide ISSN 0961-2122, izdanje 161, srpanj 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Voronjež