Vrata raja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vrata raja
Službeni plakat filma Vrata raja
Službeni plakat filma Vrata raja
Naslov izvornika Heaven's Gate
Redatelj Michael Cimino
Producent Joann Carelli
Scenarist Michael Cimino
Glavne uloge Kris Kristofferson
Christopher Walken
Isabelle Huppert
Jeff Bridges
John Hurt
Sam Waterston
Brad Dourif
Joseph Cotten
Geoffrey Lewis
Richard Masur
Terry O'Quinn
Mickey Rourke
Willem Dafoe
Glazba David Mansfield
Snimatelj Vilmos Zsigmond
Montaža Lisa Fruchtman
Distributer United Artists
Godina izdanja 1980.
Trajanje 228 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Žanr western
Proračun $44,000,000
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Vrata raja je američki western iz 1980. godine snimljen prema istinitim događajima koji su se zbili u državi Wyoming u kasnim godinama 19. stoljeća u SAD-u, a čiju režiju potpisuje Michael Cimino. U filmu su glavne uloge ostvarili Kris Kristofferson, Christopher Walken, Isabelle Huppert, Jeff Bridges, John Hurt, Sam Waterston, Brad Dourif, Joseph Cotten, Geoffrey Lewis, Richard Masur, Terry O'Quinn, Mickey Rourke i, u svojoj prvoj filmskoj ulozi, Willem Dafoe.

Produkcija filma patila je od premašivanja budžeta i dozvoljenog vremena snimanja, negativnog publiciteta i glasina o pretjeranom redateljevom perfekcionizmu. Sam film smatra se jednom od najvećih box-office katastrofa u povijesti Hollywooda. Kada se počeo prikazivati u kinima, filmska kritika ga je doslovno sasjekla, a sam film zaradio je tek tri milijuna dolara (procijenjeni budžet iznosio je oko 44 milijuna dolara) što je skoro rezultiralo propašću studija United Artists, a definitivno je uništilo Ciminovu reputaciju kao jednog od najperspektivnijih holivudskih redatelja čiji je film Lovac na jelene dvije godine ranije osvojio čak pet nagrada Oscar, uključujući i onu za najboljeg redatelja.

Cimino je imao vrlo ambicioznu viziju o tome kako film treba i mora izgledati pa je potrošio deset puta više od odobrenog budžeta. Propast filma i kasniji krah studija United Artists bili su jedan od glavnih razloga završetka filmske ere poznate pod imenom Novi Hollywood, a nakon toga velike holivudske kompanije preuzele su puno veću kontrolu nad svojim filmovima.

Glumačka postava[uredi VE | uredi]

Produkcija[uredi VE | uredi]

Još 1971. godine Michael Cimino poslao je svoj originalni scenarij za film Vrata raja (tada radnog naziva The Johnson County War) izvršnim direktorima studija United Artists, ali projekt je stavljen sa strane nakon što niti jedna velika glumačka zvijezda nije pokazala interes za istim. 1978. godine, nakon što je osvojio dvije nagrade Oscar (najbolji film i najbolji redatelj) za film Lovac na jelene, Cimino je uspio uvjeriti United Artists da ponovno pokrenu projekt s Krisom Kristoffersonom, Isabelle Huppert i Christopherom Walkenom u glavnim ulogama. Snimanje filma započelo je 16. travnja 1979. u nacionalnom parku Glacier, istočno od Kalispella, država Montana. Prvotni plan bio je da filmski budžet iznosi 11,6 milijuna dolara i da sa svojom kino distribucijom krene 14. prosinca 1979.

Međutim, stvari su krenule nizbrdo već na samom početku. Legenda kaže da je već do šestog dana snimanje bilo pet dana u zaostatku. Kao primjer Ciminovoj fanatičnoj posvećenosti pretjeranom perfekcionizmu odlično služi izgradnja kompletne ulice koja se morala potpuno srušiti i nanovo izgraditi, jer je redatelj jednostavno izjavio da "to ne izgleda dobro". Ulica je trebala biti nešto malo manje od dva metra šira, ali kad mu je voditelj konstrukcije rekao da bi bilo puno jednostavnije, brže i jeftinije da sruše samo jednu stranu ulice i pomaknu je za dva metra, Cimino je zahtijevao da se sve sruši i ponovno izgradi. Jedno kompletno drvo je srušeno i premješteno u dvorište gdje se snimala scena diplomske zabave na Harvardu 1870. godine. Cimino je ukupno snimio preko 220 sati materijala, a troškovi snimanja su iznosili otprilike 200 tisuća dolara po danu. Iako je prekoračio budžet, Cimino nije bio financijski kažnjen budući je prema potpisanom ugovoru sa studijom United Artists bio u obvezi jedino završiti film do Božića 1979. godine bez obzira na produkcijske troškove. U knjizi "The Hollywood Hall of Shame" stoji da je navodno konzumiranje droge na setu dopridonijelo pretjeranim zahtjevima tijekom snimanja. Neimenovani producent koji je radio na filmu jednom je prilikom izjavio: "Ljudi se i dan danas pitaju kako je film kao što je Vrata raja mogao koštati četrdeset milijuna dolara. Reći ću vam: dvadeset milijuna dolara je potrošeno na film, a ostalih dvadeset za kokain za sve te ljude i glumce." Snimanje filma završeno je u ožujku 1980. godine uz troškove od skoro 30 milijuna dolara. Produkcija je kasnila i zbog glasina da je Cimino zahtijevao ponavljanje pojedinih scena i do 50 puta te stopiranja kompletnog snimanja i čekanja da određeni oblak dođe točno na pravu poziciju kako bi ga mogao uhvatiti u kadar.

Kako je produkcija bila u ogromnom zaostatku, studio United Artists ozbiljno je razmišljao o Ciminovom otkazu i davanju projekta nekom drugom redatelju. Norman Jewison navodno je upitan bi li želio završiti režiju filma, ali je on isto odbio. Tijekom post-produkcije Cimino je promijenio bravu na ulaznim vratima u montažu, kako bi spriječio direktore studija da vide film prije nego ga on završi. Montažer i dobitnik nagrade Oscar William Reynolds žalio se na činjenicu da se Cimino prema njemu ponašao kao prema robu, a mnogo stvari koje je Reynolds napravio tijekom montaže Cimino je kasnije izmijenio uvjeren u to da će njegov western biti neviđeno remek-djelo. Prema izjavi neimenovanog zaposlenika studija, "razina pretencioznosti u toj montažerskoj sobi može se mjeriti jedino s razinom katastrofe koju će film kasnije doživjeti". Napokon, nakon mjeseci odgađanja, izmjena u posljednjem trenu i premašivanja budžeta, Cimino je pozvao direktore studija na prvu zatvorenu projekciju koja je trajala 5 sati i 25 minuta (ukupno 325 minuta); direktori studija prisilili su Cimina da ponovno monitra film na tro i pol satno trajanje (219 minuta). Nakon premijere u New Yorku, Cimino je povukao tu verziju filma iz kina, 19. studenog 1980. nakon samo jednog tjedna prikazivanja.

Kritike[uredi VE | uredi]

Premijera filma bila je prava katastrofa. Tijekom stanke, publika je bila u takvom transu da se Cimino pitao zašto nitko ne pije šampanjac. Prema knjizi "Final Cut" koju je napisao jedan od tadašnjih direktora studija United Artists, Steven Bach, odgovoreno mu je: "Zato što im se ne sviđa film, Michael".

Kritičar New York Timesa, Vincent Canby, proglasio je film "dosad neviđenom katastrofom" uspoređujući je s činjenicom da bi i "hodanje po vlastitoj sobi u krug četiri sata bilo puno zanimljivije". Nadalje, kritičar je napisao: "Film je toliko loš da ćete se zapitati nije li redatelj Cimino prodao vlastitu dušu Vragu kako bi ostvario uspjeh s Lovcem na jelene, a sada je taj isti Vrag došao i naplatio dug." Roger Ebert u Chicago Sun-Timesu je napisao: "Najskandalozniji filmski gubitak vremena kojeg sam ikad vidio." 2008. godine filmski kritičar Joe Queenan iz The Guardiana proglasio je Vrata raja najgorim filmom u povijesti industrije.

Šest mjeseci nakon premijere film se ponovno pojavio u kinima, ovaj put u trajanju od 149 minuta kako bi pokušao povratiti barem malo izgubljenih novaca. Međutim, negativni publicitet je već toliko naštetio filmu da je i ta verzija vrlo brzo povučena iz kino distribucije.

Ipak, neki europski kritičari vrlo su dobro prihvatili film, od kojih je jedan napisao da se radi o "zaraznom remek-djelu". Kritičar Robin Wood proglasio je Vrata raja trećim najboljim filmom svih vremena. Redatelj Martin Scorsese je izjavio da film ima mnogo prednosti koje nisu uočene.

U veljači 2010. godine čitatelji časopisa Empire proglasili su Vrata raja šestim najgorim filmom svih vremena.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Važnost filma za Američku filmsku industriju[uredi VE | uredi]

Vrata raja do tada je bio najskuplji film ikada snimljen. Njegov budžet od 44 milijuna dolara prema izračunu iz 2006. godine jednak je trošku od 120 milijuna dolara, a njegova zarada od samo tri i pol milijuna dolara u SAD-u stvorila je negativni publicitet koji je više naškodio od samog financijskog gubitka te utjecao na to da korporacija Transamerica, vlasnik United Artistsa, razmisli o svom javnom imidžu i kompletno se povuče iz filmske industrije.

Transamerica je prodala studio United Artists MGM-u čime je službeno završilo postojanje tog studija. MGM će kasnije ponovno koristiti ime United Artists kao svoju podružnicu. Iako je film Vrata raja donio golemi financijski gubitak, United Artists i dalje je ostao "na nogama" zbog serijala o Jamesu Bondu, Pinku Pantheru i Rocky franšizi.

Ipak, film Vrata raja svoju važnost pronalazi u razvoju Američke filmske industrije. Tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća, grupa relativno mladih redatelja koje su predvodili Francis Ford Coppola, Peter Bogdanovich i William Friedkin dobivala je velike budžete za svoje filmove uz vrlo malu kontrolu studija. To razdoblje naziva se Novim Hollywoodom, a smatra se da je započelo sredinom 60-tih filmovima Diplomac i Bonnie i Clyde pa sve do ranih 80-tih, odnosno upravo do filma Vrata raja. Zahvaljujući ogromnim kino hitovima kao što su Ralje i Ratovi zvijezda te neuspjesima filmova kao što su Nadnica za strah i Cruising razdoblje Novog Hollywooda počelo je kopniti, a definitivno se ugasilo nakon dvije box-office katastrofe: filma One From the Heart redatelja Coppole i Vratima raja. Nakon propasti tih filmova, holivudske kompanije odlučile su preuzeti kontrolu nad svojim vlastitim budžetima te je na taj način završila redateljska dominacija, a time i razdoblje Novog Hollywooda.

Propast filma Vrata raja također je imao utjecaj i na gotovo potpuni nestanak westerna kao filmskog žanra, jer od tada pa sve do danas vrlo je malo filmova toga žanra snimljeno pod vodstvom velikih kompanija. Oni koji se snime, kao što su Ples s vukovima i Nepomirljivi uglavnom su hvaljeni od strane kritičara i osvajaju najprestižnije filmske nagrade.

Optužbe za zlostavljanje prava životinja[uredi VE | uredi]

Tijekom snimanja filma Vrata raja kružile su glasine o zlostavljanju životinja i ugrožavanju njihovih prava. Jedan od primjera je bio taj da se konjima puštala krv iz vrata bez da im se prethodno dalo sredstvo za smirenje kako bi se tom krvi namazali glumci. Američka udruga za humanost (American Humane Association) navela je da su četiri konja ubijena i mnogo njih ozlijeđeno tijekom snimanja scene bitke. U optužbama se ide toliko daleko da se navodi da su jedan konj i konjanik (Ronnie Hawkins, koji je preživio) razneseni dinamitom, a ta scena nalazi se u završnoj verziji filma.

Navednoj udruzi bila je zabranjena prisutnost na snimanju filma. Vlasnik konja tužio je producente i redatelja zbog pretrpljene štete, unakaženja njegovih životinja i velikih fizičkih i psihičkih trauma onih koji su preživjeli. Tužba je završila nagodbom van suda.

Nadalje, kružile su optužbe o stvarnim borbama pijetlova, dekapitiranim pilićima i grupi krava koje su bile unakažene, sve radi prave vjerodostojnosti scena. Sve to ponukalo je udruge Screen Actors Guild i Alliance of Motion Picture and Television Producers da od tada dozvole udruzi za humanost da prisustvuju snimanju svih filmova, a uvedena je obavezna napomena na odjavnim špicama svih filmova da niti jedna životinja nije ozlijeđena tijekom snimanja.

Redateljeva verzija[uredi VE | uredi]

Kada je video odjel MGM-a izdao film na VHS-u, izdali su 219-minutnu verziju koristeći tagline: "Heaven's Gate... The Legendary Uncut Version." Kasnija izdanja također sadrže 219-minutnu verziju filma. Verzija filma od 149 minuta, prikazana u kinima 1981. godine, nikad nije izdana na videu u SAD-u i danas se vrlo teško može vidjeti ili pronaći. Ta skraćena verzija ne razlikuje se samo u svom trajanju, već i u samom rasporedu pojedinih scena.

U listopadu 2004. godine kompletna verzija filma (219 minuta) prikazana je u nekoliko odabranih kina u SAD-u i Australiji. 2005. godine ista verzija prikazana je u Parizu. Iste godine film je prikazan i u njujorškom muzeju suvremene umjetnosti uz uvod glumice Isabelle Huppert. Projekcija je bila u potpunosti rasprodana.