Vrtlog života

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vrtlog života
American-beauty-mov-poster.jpg
Naslov izvornika American Beauty
Redatelj Sam Mendes
Producent Bruce Cohen
Dan Jinks
Scenarist Alan Ball
Glavne uloge Kevin Spacey
Annette Bening
Thora Birch
Wes Bentley
Mena Suvari
Chris Cooper
Peter Gallagher
Allison Janney
Glazba Thomas Newman
Snimatelj Conrad L. Hall
Montaža Tariq Anwar
Christopher Greenbury
Distributer DreamWorks
Godina izdanja 1999.
Trajanje 122 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Proračun $15 000 000
Zarada $356 296 601[1]
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Vrtlog života (eng. American Beauty) je američka drama iz 1999. godine koju je režirao Sam Mendes, a napisao Alan Ball. Glavnu ulogu u filmu tumači Kevin Spacey kao Lester Burnham, radnik u uredu koji prolazi kroz krizu srednjih godina kada postane opčinjen Angelom (Mena Suvari), najboljom prijateljicom svoje kćerke tinejdžerice. Annette Bening glumi Lesterovu suprugu i materijalisticu Carolyn, dok Thora Birch nastupa u ulozi njihove nesigurne kćerke Jane. Akademici i filmski stručnjaci Vrtlog života su opisali kao satiru o američkoj srednjoj klasi i njezinom poimanju ljepote i osobnog zadovoljstva. Razne analize filma upućuju na to da se sam film bavi temama romantične i roditeljske ljubavi, seksualnosti, ljepote, materijalizma, slobode i iskupljenja.

Ranih 90-ih godina prošlog stoljeća scenarist Ball započeo je pisati Vrtlog života kao kazališnu predstavu, djelomično inspiriran medijskim cirkusom koji je vladao 1992. godine tijekom suđenja Amy Fisher. Međutim, nakon što je shvatio da priča ne može funkcionirati na kazališnoj pozornici, odustao je od projekta. Nakon nekoliko godina kao televizijski scenarist, Ball je ponovno oživio ideju 1997. godine kada se pokušao probiti u filmskoj industriji. Prepravljeni scenarij imao je snažan cinični ton na kojeg je utjecala Ballova frustracija dok je pisao priče za humoristične serije. Producenti Dan Jinks i Bruce Cohen odnijeli su scenarij u kompaniju DreamWorks; tada još uvijek mali studio u usponu otkupio je Ballov scenarij za 250 tisuća dolara na taj način pobijedivši ostale produkcijske konkurente koji su dali svoje ponude. Kompanija DreamWorks je dala 15 milijuna dolara za produkciju filma te je također bila službeni distributer u Sjevernoj Americi. Film Vrtlog života označio je filmski debi do tada slavnog kazališnog redatelja Sama Mendesa; iako je dobio posao zbog svojih uspješnih produkcija mjuzikala Oliver! i Cabaret, Mendes je izabran za redatelja ovog filma tek nakon što je dvadesetak drugih kandidata odbilo ponudu za režiju.

Glumac Kevin Spacey bio je prvi Mendesov izbor za ulogu Lestera, premda je kompanija DreamWorks nagovarala redatelja da uzme nekog poznatijeg glumca; sličnu stvar studio je napravio i za izbor lika Carolyn sve dok Mendes bez znanja DreamWorksa nije predložio ulogu glumici Bening. Snimanje filma trajalo je u razdoblju od prosinca 1998. do veljače 1999. godine u studijima kompanije Warner Bros. u Burbanku (Kalifornija) te na lokacijama u Los Angelesu. Mendesov dominantni stil je bio namjeran i usklađen; uvelike je koristio statične kadrove te usporeno zumiranje kako bi generirao tenziju. Glavni fotograf Conrad Hall nadopunio je Mendesov stil s mirnim kadrovskim kompozicijama kako bi kontrirao turbulentnim događanjima koja se odvijaju na ekranu. Tijekom procesa montaže, Mendes je napravio nekoliko izmjena koje su filmu oduzele popriličan cinični ton koji je vladao scenarijem.

Film Vrtlog života sa svojom je kino distribucijom u Sjevernoj Americi krenuo 15. rujna 1999. godine uz pozitivne kritike filmske struke i publike; to je bio najbolje ocijenjeni američki film te godine, a zaradio je sveukupno preko 350 milijuna dolara na svjetskim kino blagajnama. Kritičari su hvalili većinu produkcije uz posebne naglaske na Mendesa, Spaceyja i Balla; negativne kritike uglavnom su bile upućene činjenici što su likovi preobični i okolnostima radnje. Kompanija DreamWorks krenula je u veliku marketinšku kampanju kako bi povećala šanse filmu Vrtlog života za uspjeh na dodjeli prestižnih nagrada Oscar; kampanja se pokazala uspješnom, jer je u ožujku 1999. godine film osvojio pet nagrada uključujući one za najbolji film, redatelja, glavnog glumca, originalni scenarij i fotografiju. Sam film bio je nominiran za mnogobrojne druge nagrade i počasti, uglavnom za režiju, scenarij i glumu.

Radnja[uredi VE | uredi]

Lester Burnham je sredovječni pisac za časopis i marketinški stručnjak koji prezire svoj posao. Njegova supruga, Carolyn, je ambiciozna i materijalistički nastrojena prodavateljica nekretnina, a njihova se šesnaestogodišnja kćerka Jane gnuša svojih roditelja te ima malo samopouzdanja. U njihovo susjedstvo upravo su se doselili umirovljeni američki pukovnik Frank Fitts sa svojom introvertiranom suprugom Barbarom. Njihov sin tinejdžer Ricky opsesivno kamerom snima svoju okolinu i drži stotine snimaka na video kasetama u svojoj sobi. On je također i diler marihuane koji povremeno radi kao konobar kako bi od oca sakrio pravu istinu o svojoj zaradi. Budući je jedno vrijeme proveo u vojnoj akademiji i bolnici za umno poremećene osobe, Ricky se nalazi pod striktnim disciplinskim životnim režimom pukovnika Fittsa. Jim Olmeyer i Jim Berkley, par homoseksualaca koji također žive u susjedstvu, otvoreno dočekaju novu obitelj u svoj kvart; pukovnik Fitts kasnije otkriva svoju homofobiju nakon što mrzovoljno s Rickyjem komentira dvojicu susjeda.

Lester postaje opčinjen taštom prijateljicom njegove kćerke Angelom Hayes nakon što ju vidi kako pleše s ostalim navijačicama u poluvremenu košarkaške utakmice u njihovoj srednjoj školi. Započinje seksualno fantazirati o Angeli, a tijekom njegovih fantazija latice crvenih ruža pojavljuju se kao učestali motiv. Carolyn u isto vrijeme započinje ljubavnu aferu sa svojim poslovnim suparnikom Buddyjem Kaneom. Lesteru njegov šef Brad govori da će ga otpustiti, ali ga Lester ucjenjuje zbog toga što posjeduje informaciju o glavnom uredniku magazina i iznuđuje 60 tisuća dolara te sam daje otkaz i uskoro se zapošljava kao prodavač brze hrane. Lester također mijenja svoj automobil Toyotu Camry za sportski auto Pontiac Firebird i započinje vježbati nakon što čuje kako Angela govori Jane da bi ga smatrala seksualno privlačnim ako poradi na svojoj muskulaturi. Započinje i pušiti marihuanu koju kupuje od Rickyja te flertuje s Angelom svaki puta kada ona posjeti Jane. Ipak, prijateljstvo između dvije djevojke uskoro zahladi pogotovo nakon što se Jane počne viđati s Rickyjem; njih dvoje se zbliže nakon što joj Ricky pokaže najljepšu stvar koju je ikada snimio: plastičnu vrećicu koju nosi vjetar.

Lester otkriva Carolyninu nevjeru, ali njegova reakcija na to je potpuno indiferentna. Buddy okončava njihovu aferu bojeći se skupog razvoda. Pukovnik Fitts postaje sumnjičav u vezi Lesterovog i Rickyjevog prijateljstva i kasnije otkriva Rickyjevu snimku Lestera koji potpuno obnažen diže utege, a koju je Ricky slučajno snimio. Nakon što promatra Rickyja i Lestera kroz prozor Lesterove garaže, pukovnik potpuno krivo zaključuje da se njih dvojica upuštaju u seksualnu aferu. On kasnije pretuče Rickyja i optužuje ga da je homoseksualac. Ricky, kao osvetu, potakne svog oca da ga izbaci iz kuće "priznajući" očeve optužbe. Odlazi do Jane koju nalazi u svađi s Angelom u vezi njezinog flertovanja s Lesterom. Ricky uvjerava Jane da pobjegne s njim u New York i govori Angeli da je ona zapravo ono čega se najviše boji da jest - dosadna i obična.

Carolyn na povratku kući u automobilu ima napunjen pištolj. Pukovnik Fitts se suočava s Lesterom u njegovoj garaži i pokuša ga poljubiti; Lester odbija pukovnika koji nakon toga bježi. U kući Lester pronalazi Angelu koja potpuno sama sjedi u mraku u blagovaonici; ona ga upita da joj kaže da je lijepa. On to i učini i ona ga počne zavoditi. Ipak, nakon što sazna da je Angela djevica, Lester se zaustavlja i počne ju tješiti; njih dvoje se zbog podijeljenih frustracija zbližuju. Angela odlazi u kupaonicu, a Lester se smješka gledajući obiteljsku fotografiju u kuhinji. Začuje se zvuk pucnja i krv prsne po zidu. Ricky i Jane pronalaze Lesterovo tijelo. Carolyn plače u spavaćoj sobi, a pukovnik Fitts, krvave majice, vraća se kući gdje vidimo da nedostaje jedan od pištolja u njegovom ormariću. U završnoj naraciji, Lester opisuje značajna iskustva tijekom svog života; kaže da je unatoč smrti sretan budući na svijetu postoji toliko ljepote.

Kritike[uredi VE | uredi]

Film Vrtlog života američki kritičari su ocijenili najboljim filmom 1999. godine. Sam film dobio je velike pohvale kritike, pogotovo Spacey, Mendes i Ball.[2] Časopis Variety napisao je da "niti jedan film iz 1999. godine nije toliko benificirao samo na temelju kritika".[3] To je bio najhvaljeniji film na međunarodnom filmskom festivalu u Torontu[4] gdje je osvojio nagradu publike.[5] Voditelj festivala Piers Handling je izjavio: "Vrtlog života je bio glavni film festivala, film o kojem se najviše pričalo."[6]

Todd McCarthy je u časopisu Variety napisao da glumačka postava "nije mogla biti bolja"; hvalio je Spaceyjevo "održavanje aluzije, suptilni sarkazam i iskren govor" te način na koji je prožeo Lestera sa "stvarnim osjećajima".[7] Janet Maslin iz The New York Timesa napisala je da je Spacey odradio "najluckaviju i najagilniju" ulogu do sada u karijeri[8], a Roger Ebert iz Chicago Sun-Timesa izdvojio je Spaceyja zbog njegovog uspješnog portreta čovjeka koji "radi nemarne i glupave stvari, ali koji ne zavarava samoga sebe".[9] Kevin Jackson iz Sight & Sound napisao je da je Spacey impresionirao na način kako to do sada nije napravio, a da je najbolji aspekt cijele performanse njegov istovremeni portret "budale i heroja".[10] Pišući za Film Quarterly, Gary Hentzi je hvalio glumce[11], ali također napisao da su likovi Carolyn i pukovnika Fittsa stereotipi.[12] Hentzi je optužio Mendesa i Balla da se prespremno identificiraju s likovima Jane i Rickyja te naglasio da je potonji njihova "fantastična figura" - tinejdžer koji je apsurdno bogati umjetnik sposoban "financirati vlastite projekte".[13] Hentzi je također proglasio lik Angele najuvjerljivijim tinejdžerom pogotovo zbog njezinih "bolno poznatih" pokušaja da "se udalji od nedostojne slike same sebe".[2] Maslin se složila da neki likovi nisu originalni, ali je naglasila da su pamtljivi zbog njihove detaljne karakterizacije.[8] Kenneth Turan iz Los Angeles Timesa napisao je da su se glumci "bez greške" nosili s vrlo teškim ulogama; Spaceyjevu performansu prozvao je "energijom koja nosi film" i istaknuo da je glumac doveo publiku na svoju stranu bez obzira što u nekim trenucima Lester uopće nije simpatičan. "Unatoč tome što bi se moglo očekivati, mi volimo ove likove", zaključio je Turan u svojoj kritici.[14]

Kritičarka Maslin je smatrala da Mendes posjeduje "fantastičan vizualni talent" uz dodatak da je njegov minimalistički stil balansiran sa "zajedljivim i bistrim" te da je evocirao "delikatne, moćne erotske vinjete" iz svog kazališnog rada.[8] Jackson je napisao da su Mendesovi kazališni korijeni bili rijetko vidljivi u filmu te da je "najveći" aspekt filma bio taj što Spacey svojom odličnom glumom nije zasjenio cijeli uradak. Napisao je da je Mendes glatko odradio zamršenost koja je proizlazila iz scenarija te da je cijeli tonalitet postavio vrlo vješto.[10] McCarthy je vjerovao da Vrtlog života predstavlja "fantastičan uvod" za filmske karijere debitanata Mendesa i Balla. Napisao je da je Mendesova "sigurna ruka" bila "precizna i kontrolirana" baš kao kada radi u kazalištu. McCarty je također istaknuo da je Mendes imao sreću što je na filmu radio Hall, "nenadmašan" fotograf koji je uspješno transportirao teme filma na ekran.[7] Turan je istaknuo da je Mendesov izbor suradnika na filmu bio "lukav", a pogotovo je mislio na Halla i Newmana. Također je napisao da je Vrtlog života profitirao iz Mendesovog nedostatka iskustva zbog njegove "redateljske odriješitosti" zbog čega je isprobavao stvari koje se drugi, mnogo iskusniji, redatelji možda ne bi usudili. Turan je osjećao da je Mendesov podvig bio "prikazati i pojačati dvoličnost" iz Ballovog scenarija - simultano "karikaturnih... i bolno realnih" likova.[14] Iako je kritizirao mnoge Mendesove i Ballove izbore, Hentzi je priznao da se u filmu vide njihovi "poprilično veliki talenti".[11]

Turan je istaknuo da je Ballov nedostatak ograničavanja tijekom pisanja scenarija bio razlog njegove jedinstvenosti, pogotovo u suptilnim promjenama tonaliteta.[14] McCarthy je napisao da je scenarij "svjež i osebujan" kao suvremeni američki film te je hvalio način na koji je analizirao likove bez kompromitiranja narativnog tempa. Ballove dijaloge nazvao je "zajedljivim" i istaknuo da su svi likovi - izuzev Carolyn - "duboki". Kao još jednu manu McCarthy je istaknuo otkrivanje homoseksualnosti pukovnika Fittsa za koju je napisao da budi "prastari Freudijanizam".[7] Jackson je napisao da film nadilazi svoju klišeiziranu postavku i postaje "predivno obilata i tmurna komedija". Istaknuo je da čak i u trenucima kada funkcionira kao sitcom film je svejedno "neočekivano iznijansiran".[10] Hentzi je kritizirao način na koji je film Lesterovo ubojstvo napravio misterioznim, vjerujući da se radi o čistoj manipulaciji i jednostavnom načinu postizanja napetosti.[11] McCarthy je hvalio scenografiju i kostimografiju te napomenuo da je glazba iz filma dobra zbog toga što stvara "ironični kontraefekt" samoj priči.[7] Hentzi je zaključio da je Vrtlog života "važan, ali neuravnotežen" film; osjećao je da je filmski prikaz "načina na koji tinejdžeri i stariji ljudi zamišljaju živote jedni drugih" najbolji dio filma, a da - premda je dinamika između Lestera i Angele poznata - njihova romantična ironija ipak stoji po strani "najtrajnijih djela" koje se bave tom temom, poput Lolite. Hentzi je vjerovao da su filmske teme materijalizma i konformizma američkog predgrađa "ofucane".[2] McCarthy je zaključio da je postavka bila poznata, ali da je samo poslužila filmu kao "početna točka" odakle je on ispričao "suptilnu i akutno procijenjenu priču".[7] Maslin se složila; napisala je da "premda ciljevi filma nisu osjvežavajući" i da teme nedostatka komformnosti nisu neko veliko iznenađenje, sam film svejedno je "korozivni novitet".[8] Ebert je filmu dao četiri zvjezdice (od četiri)[9], a Turan je istaknuo da se radi o subverzivnom, kompleksnom i iznenađujućem uratku uz zaključak da je "film vraški dobar".[14]

Nekoliko mjeseci nakon što je film krenuo u kino distribuciju pojavili su se napisi o zazoru kritičara prema filmu[15], a u godinama koje su uslijedile kritičarske ocjene filma su počele padati.[16][17] Godine 2005. časopis Premiere proglasio je Vrtlog života jednim od dvadeset "najprecjenjenijih filmova svih vremena"[18]; redatelj Mendes je prihvatio neizbježnost kritičarske ponovne procjene uz izjavu: "Smatram da su neki od tih napisa potpuno opravdani - čak sam i ja mislio da je u vrijeme svog originalnog prikazivanja film previše nahvaljen."[17]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Film Vrtlog života nije se odmah nalazio u uskom krugu najozbiljnijih kandidata za glavne filmske nagrade. Nekoliko drugih filmova početak svoje kino distribucije imali su krajem 1999. godine pa su američki kritičari na svojim listama najboljih filmova godine uglavnom njih uzimali u obzir.[19] Udruženja kritičara Chicaga i Udruženje televizijskih, radio i online kritičara proglasili su Vrtlog života najboljim filmom 1999. godine, ali - iako su Udruženja kritičara New Yorka i Los Angelesa te Nacionalno udruženje filmskih kritičara odali počast filmu[20] - nitko od njih ga nije stavio na vrh svojih listi.[19] Do kraja godine počele su kružiti glasine o kritičarskom praznom hodu pa je Vrtlog života proglašen kandidatom iz sjene u utrci za najbolji film[15]; međutim, na dodjeli nagrada Zlatni globus u siječnju 2000. godine, film je pobijedio u kategorijama najboljeg filma, najboljeg redatelja i najboljeg scenarija.[20]

Kako se približavao datum nominacija za 72. dodjelu prestižnih filmskih nagrada Oscar, glavni kandidat još uvijek nije bio izvjestan.[19] Kompanija DreamWorks je krenula u veliku marketinšku kampanju za film Vrtlog života pet tjedana prije nego su listići s nominacijama trebali biti poslani akademijinim glasačima kojih je u to vrijeme bilo 5600. Ta kampanja kombinirala je tradicionalno oglašavanje i PR s pozorno fokusiranim strategijama. Premda je direktno slanje e-mailova bilo zabranjeno, kompanija DreamWorks je do glasača došla promovirajući film u "neformalnim, ugodnim okruženjima" u glasačkim zajednicama. Njihov kandidat za najbolji film iz prethodne godine - Spašavanje vojnika Ryana - izgubio je od filma Zaljubljeni Shakespeare pa je studio ovaj put odlučio koristiti novi pristup i zaposlio autsajdere koji će im predložiti kampanju. Zaposlena su tri veteranska savjetnika koji su predložili studiju da "razmišlja na malo". Nancy Willen ohrabrila je DreamWorks za produciranje priloga o snimanju filma koji se vrtio na ekranima u knjižarama te da organizira intervjue sa Mendesom za BAFTA-u. Dale Olson je predložio studiju da film oglašava u besplatnim publikacijama koje su izdavane u Beverly Hillsu - dom velikog broja glasača - uz oglašavanje u poznatim novinama. Olson je također organizirao projekciju filma za oko tisuću članova glumačkog fonda Amerike budući su mnogi od njih bili ujedno i glasači Akademije. Bruce Feldman je odveo Balla na međunarodni filmski festival u Santa Barbari gdje se Ball pojavio na privatnoj večeri u čast Anthonyju Hopkinsu te tamo upoznao nekoliko glasača.[21]

U veljači 2000. godine, film Vrtlog života dobio je osam nominacija za prestižnu nagradu Oscar; njegovi najbliži rivali - Kućna pravila i Probuđena savjest - dobili su sedam nominacija svaki. U ožujku 2000. godine velike filmske organizacije[nb 1] su dodjelile svoje nagrade filmu; to je također označilo i promjenu dotadašnje percepcije, jer je film sada bio najozbiljniji kandidat za Oscara.[19] Njegov najveći rival i dalje je bio film Kućna pravila kompanije Miramax. Oba studija krenula su u agresivnu kampanju; DreamWorks je zakupio 38% više oglasnog prostora u časopisu Variety nego Miramax.[22] Dana 26. ožujka 2000. godine film Vrtlog života osvojio je pet nagrada Oscar: za najbolji film, najboljeg redatelja, najboljeg glumca (Spacey), najbolji originalni scenarij i najbolju fotografiju.[23][nb 2] Na 53. dodjeli BAFTA-e, film Vrtlog života osvojio je šest nagrada od četrnaest nominacija: najbolji film, glavni glumac, glavna glumica, fotografija, glazba i montaža.[20] Godine 2000. Udruženje publicista Amerike nagradilo je kompaniju DreamWorks za najbolju PR kampanju.[25] U rujnu 2008. godine časopis Empire postavio je Vrtlog života na 96. mjesto "najvećih filmova svih vremena" nakon što je proveo anketu među deset tisuća čitatelja, 150 filmaša i 50 filmskih kritičara; to je bio 4. najbolje rangirani film iz 1999. godine nakon Kluba boraca, Matrixa i Magnolije.[nb 3][27] Godine 2013. Ceh scenarista Amerike postavio je scenarij filma na 38. mjesto na svojoj listi od stotinu i jednog najboljeg scenarija ikada.[28]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vrtlog života (1999.). Box Office Mojo. pristupljeno 22. rujna 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 Hentzi 2000
  3. Chagollan, Steve (15. prosinca 1999.). "Noms Watch: American Beauty". Variety.
  4. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor bow
  5. Klady, Leonard (20. rujna 1999.). "Toronto auds tap 'Beauty'". Variety.
  6. Vlessing, Etan (20. rujna 1999.). "'Beauty' counts at Toronto fest". The Hollywood Reporter.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 McCarthy, Todd (13. rujna 1999.). "American Beauty Review". Variety.
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 Maslin, Janet (15. rujna 1999.). "Dad's Dead, And He's Still a Funny Guy". The New York Times: E1.
  9. 9,0 9,1 Ebert, Roger (23. rujna 1999.). "American Beauty". Chicago Sun-Times.
  10. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor jackson
  11. 11,0 11,1 11,2 Hentzi 2000
  12. Hentzi 2000
  13. Hentzi 2000
  14. 14,0 14,1 14,2 14,3 Turan, Kenneth (15. rujna 1999.). "American Beauty: The Rose's Thorns". Los Angeles Times.
  15. 15,0 15,1 Kilday, Gregg (8. siječnja 2001.). "Road to best pic: An 'American' dream". Variety.
  16. Brown, Joel (22. lipnja 2001.). "The Tube Has Few Intriguing Choices to Offer". The Tuscaloosa News: 14.
  17. 17,0 17,1 Lowenstein 2008, str. 271–272
  18. Staff (rujan 2005.). "The 20 most overrated movies of all time". Premiere 19 (1): 103. – 108.
  19. 19,0 19,1 19,2 19,3 19,4 Lyman, Rick (27. ožujka 2000.). "Early Oscars to Caine, Jolie and 'Topsy-Turvy'". The New York Times.
  20. 20,0 20,1 20,2 "American Beauty (1999)". New York Times Online. Pristupljeno 14. siječnja 2010.
  21. Wallace, Amy (28. ožujka 2000.). "Aggressive campaign may have helped 'Beauty's' win". The Journal Gazette. (Reprinted from the Los Angeles Times.)
  22. Karger, Dave (10. ožujka 2000.). "Apple Juice". Entertainment Weekly (530.).
  23. Lyman, Rick (28. ožujka 2000.). "Oscar Victory Finally Lifts The Cloud for DreamWorks". The New York Times: E1.
  24. Staff (2011.). "1999: Best Director". Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 21. veljače 2011.
  25. McNary, Dave (23. ožujka 2000.). "Pubs tap 'Beauty,' 'Wing'". Variety.
  26. Staff (ožujak 2006.). "The 201 Greatest Movies of All Time". Empire: 77. – 88., 90. –101.
  27. Staff (rujan 2008.). "The 500 Greatest Movies of All Time". Empire.
  28. Savage, Sophia (27. veljače 2013.). WGA Lists Greatest Screenplays, From 'Casablanca' and 'Godfather' to 'Memento' and 'Notorious'. pristupljeno 28. veljače 2013.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Ceh redatelja Amerike, Ceh glumaca, Ceh producenata, Američko udruženje fotografa i Ceh redatelja Amerike.[19]
  2. Nagradu za najboljeg redatelja Mendesu je uručio Steven Spielberg.[24]
  3. Ova anketa uslijedila je nakon ankete čitatelja Empirea u ožujku 2006. godine u kojoj je film zauzeo 51. mjesto od sveukupno 200 filmova na listi.[26]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Anker, Roy M. (2004). "The War of the Roses: Meaning and Epiphany in American Beauty". Catching Light: Looking for God in the Movies: 345. – 363.
  • Bellantoni, Patti (2005.). "{{{title}}}". If It's Purple, Someone's Gonna Die: 25. – 27.
  • Booth, Wayne C. (proljeće 2002.). "Is There an 'Implied' Author in Every Film?". College Literature 29 (2): 124. –131.
  • Chumo II, Peter N. (siječanj 2000.). "American Beauty: An Interview with Alan Ball". Creative Screenwriting Magazine 7 (1): 26. – 35.
  • Furby, Jacqueline (zima 2006.). "Rhizomatic Time and Temporal Poetics in American Beauty". Film Studies (9): 22. – 28.
  • Hall, Ann C. (2006.). "Good Mourning, America: Alan Ball's American Beauty". Considering Alan Ball: 23. – 32..
  • Hausmann, Vincent (2004). "Envisioning the (W)hole World "Behind Things": Denying Otherness in American Beauty". Camera Obscura 19 (1): 112. – 149.
  • Hentzi, Gary (zima 2000.). "American Beauty". Film Quarterly 54 (2): 46. – 50..
  • Kazan, Nicholas (ožujak 2000.). "True Beauty". Written by: 24. – 37.
  • Kemp, Philip (siječanj 2000.). "The Nice Man Cometh". Sight & Sound 10 (1): 24. – 26.
  • Link, Stan (proljeće 2004.). "Nor the Eye Filled with Seeing: The Sound of Vision in Film Author(s)". American Music 22 (1): 76. – 90.
  • (2008.). "Sam Mendes on American Beauty". My First Movie: Take Two: 243. – 275.
  • Mendes, Sam (listopad 2000.). "American Beauty, The Awards Edition: Audio commentary [DVD; Disc 1/2]. (Los Angeles: DreamWorks).".
  • Munt, Sally R. (rujan 2006.). "A Queer Undertaking: Anxiety and reparation in the HBO television drama series Six Feet Under". Feminist Media Studies 6 (3): 263. – 279.
  • Pennington, Jody W. (2007.). "{{{title}}}". The History of Sex in American Film: 103. – 107.
  • Probst, Christopher (ožujak 2000.). "American Beauty". American Cinematographer 81 (3): 80. – 82.
  • Probst, Christopher (lipanj 2000.). "Impeccable Images". American Cinematographer 81 (6): 74. – 109.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]