Vympel R-23

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vympel R-23
R-23T missile on MiG-23 underwing pylon.jpg
Vympel R-23T na poljskom MiG-23
Vrsta Raketa zrak-zrak
Država porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest uporabe
U službi 1973.
Svojstva
Dužina
  • 4,46 m (R-23R)
  • 4,16 m (R-23T)
Masa
  • 223 kg (R-23R)
  • 216 (R-23T)
Promjer 200 mm
Bojeva glava 25 kg
Domet
  • 2,5 - 27 km(R-23R)
  • 3 - 15 km (R-23T)
Raspon krila 1 m (maks.)
Sustav navođenje Pasivno infracrveno ili poluaktivno radarsko
Lansirna platforma
  • MiG-23M/MF (R-23)
  • MiG-23ML/MLD/P (R-24)

Vympel R-23/24 (NATO naziv: AA-7 Apex), sovjetska raketa zrak-zrak srednjeg dometa. Razvijena je u inačicama s infracrvenim i poluaktivnim radarskim navođenjem posebno za zrakoplov MiG-23.[1]

Razvoj[uredi VE | uredi]

Razvoj rakete R-23 započeo je ranih 1960-ih u projektnom birou Bisnovat (kasnije Vympel). Uz radar RP-23 Safir-23 predstavljala je komponentu borbenog sustava S-23 namijenjenog lovcu MiG-23.

1968. SSSR je došao u posjed američke rakete AIM-7M Sparrow na osnovu koje su izradili vlastitu kopiju poznatu kao K-25 ("Sparrowski"). Kako je R-23 (tada K-23) već bila odmakla u razvoju, organizirana su usporedna testiranja koja su pokazala veći domet i otpornost na ometanje izvorne sovjetske rakete. Razvoj K-25 zaustavljen je 1971.[1]

Opis[uredi VE | uredi]

Sukladno sovjetskoj doktrini R-23 je isporučivana u dvije temeljne inačice: R-23T s infracrvenim samonavođenjem i R-23R s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osim po načinu navođenja, navedene su se razlikovale, manjim dijelom po masi i dužini te većim po dometu (vidi infookvir).

Modularno tijelo rakete sastoji se od osam dijelova: u prvom se nalazi tražilo i fiksna trapezoidna krilca, radarski blizinski upaljač (2), autopilot (3), eksplozivno punjenje (4), napajanje (5), kruto pogonsko gorivo (6), kružna struktura oko ispuha (7) i repna oplata u kojoj se može nalaziti obilježivač.[2]

Kako bi se održao korak s novopredstavljenim MiG-23ML javila se potreba i za novijom inačicom R-23. U moderniziranu raketu oznake R-24 ugrađen je poboljšani blizinski upaljač i preciznije tražilo što je rezultiralo produženjem tijela za 0,34 m. Proizvedena je, kao i ranije, u inačicama s infracrvenim (R-24T) i poluaktivnim radarskim (R-24R) navođenjem. U operativnu uporabu uvedena je 1981. za korištenje na zrakoplovima MiG-23ML, MLD i P.[3]

Inačice[uredi VE | uredi]

AA-7 Apex
R-23R (Izdeliye 340), (Apex-A)
inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
R-23T (Izdeliye 360), (Apex-B)
inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
R-24R (Izdeliye 140), (Apex-C)
poboljšana inačica s poluaktivnim radarskim navođenjem[4]
R-24T (Izdeliye 160), (Apex-D)
poboljšana inačica s infracrvenim samonavođenjem.[4]
A-911
rumunjska licencna inačica.[4]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 AA-7 Apex R-23 / R-24 (Engleski). fas.org (26. prosinca 2010.)
  2. Gordon (2004.), str. 42
  3. Gordon (2004.), str. 44
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 R-23 and R-24 (AA-7 'Apex') (Russian Federation), Air-to-air missiles - Beyond visual range (Engleski). janes.com (26. prosinca 2010.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Yefim Gordon, "Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War II", Midland (2004.), ISBN 1-85780-188-1