Wikipedija:Izabrani članci/27, 2012.

Perun, Žrnovnica, 8. stoljeće

Perun je u slavenskoj mitologiji bog groma i munje (gromovnik), vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova. Perunovo ime dolazi iz ie. *Perk^wunos (ups. lit. Perkūnas). Izvorno je korijen *perk(w)u- značio "hrast" (usp. lat. quercus) ili pak "crnogorica", "pošumljena planina" ili "planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", srodno sa službom gromovnika. Perun je opisan kao grub čovjek s bakrenom bradom. Vozi se u kočiji upregnutom jarcem te nosi moćnu sjekiru, a katkad i čekić. Sjekiru baca na zle ljude i duhove, a ona se uvijek vraća u njegovu ruku.

Prema Georgesu Dumézilu, Perun je bog druge razine, fizičke i vojne moći, bog rata oružan nekolicinom fantastičnih oružja. Vjerovalo se da su Perunove munje kamenje i kamene strijele. Prema pučkim vjerovanjima, ostaci prapovijesnih kamenih ostataka i alata zapravo su Perunovo kamenje, njegove munje i strijele, a često se nazivaju i Perunovim prstima. Ovo bi se munjevito kamenje vraćalo na nebo vjetrom, pošto su bili ispod tla sedam godina. Perunovo je oružje štitilo od nesreće, zle magije, bolesti i od gromova. Perun je imao još jedno oružje - mitske zlatne jabuke. U mnogim je slavenskim folklornim izvorima zlatna jabuka bila talisman potpunog uništenja.