Wikipedija:Izabrani članci/51, 2014.
Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine
Hrvati Bosne i Hercegovine su pretežno katolici. Svoju su vjeru s izrazitim žarom očuvali kroz mnoga teška povijesna razdoblja, a zajedno s njom, očuvali su i svoj nacionalni identitet. Nakon dolaska na današnja područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvati su primili kršćanstvo. Pokrštavali su ih Franci na sjeveru i zapadu te Bizant na jugu i istoku. Pokrštavanje Hrvata je velikim dijelom završilo u 9. stoljeću, ali neka su područja – primjerice Neretvanska kneževina – još četiri stoljeća zadržala poganska vjerovanja, o čemu svjedoče sačuvani nazivi za poganska božanstva, najčešće u zemljopisnim nazivima poput brda Perun kod Splita.
Najstarija biskupija na području današnje Bosne i Hercegovine je ona u Trebinju, osnovana prije 1022. godine. Bosanska biskupija koja je sigurno postojala već 1067. sa sjedištem kod današnjeg Sarajeva, od XIII. stoljeća je imala svoje sjedište u Đakovu u Slavoniji, izvan Bosne. Godine 1340. utemeljena je Bosanska vikarija sa sjedištem u Milama, koja se proširila na mnogo veći teritorij od same Bosne. Već 1385. ima 35 samostana, od kojih su samo 4 bila na području Bosne. To su bili franjevački samostani u Visokom, Lašvi, Kraljevoj Sutjesci i Olovu. Do 1463. izgrađeno je još 12 franjevačkih samostana širom Bosne, uglavnom u jakim centrima privrednoga razvoja srednjovjekovne bosanske države. U toj je državi uoči turskog osvajanja živjelo 750.000 katolika, koji su činili većinu stanovništva, točnije 85,22 % ukupnog stanovništva.