Wikipedija:Pravopisna pitanja/Arhiv 7

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

sijalica ili žarulja

znam da je žarulja ispravna riječ ali zašto? Treba mi neko objašnjenje.

Žarulja je standardizirana hrvatska riječ za objekt koji predstavlja. Sijalica nije standardizirana riječ hrvatskog književnog jezika. Ne radi se ovdje toliko o tome koja je riječ ispravnija, koliko o stupnju standardizacije same riječi. Vedran B.

Skraćenica

Kako se ispravno piše skraćeni naziv za osobu koja je po zanimanju diplomirani ekonomist?

dipl.oec. Ivo Ivić Vedran B.

Da li se pravilno pise StrBcu ili StrPcu?

ne smije

To je u redu

župan županica

Imena i prezimena

Bok,

nije mi jasno zasto danasnje zene, iako to imaju pravo, stavljaju nakon udaje prvo svoje pa tek onda muzevo prezime. Gledajuci malo u povijest u svim vjencanim listovima pa tako je iskreno mislim i danas, ako supruga zeli uzeti samo muzevo prezime (danas je to rijetkost, nadam se da se njezniji spol nece naljutiti) u rubrici Ime i Prezime : Iva Ivic a onda u rubrici ispod pise Rodjeno Prezime : Radic.

Na osnovu toga mi je logicno da se zenama koje zele zadrzati i svoje prezime to prezime pise na kraju. Ne samo da mi je logicno, nego je to bilo i pravilo davno prije recimo: Ivana Brlic Mazuranic (Mazuranic je naravno djevojacko prezime, a Brlic udato) Morate priznati da vecina zena, bar u ZG, uvijek stavljaju svoje prezime ispred muzevog, a iskreno mislim da vecina nema pojma zasto nego jednostavno poznaju neke prijateljice koje su tako napravile pa i one tako urade (to navodim jer sam osobno jednu kolegicu pitao zasto je prvo njeno djevojacko prezime a onda muzevo).

Napomena: Znam da supruge mogu izabrati i jednu i drugu opciju ali mi nije jasno zasto smo opet neke logicne stvari promjenili ili mozda nisu logicne Molim ako netko mi moze jasnije objasniti razloge Hvala

Meni je ipak logičnije da se prezime supruga doda dosadašnjem.


Ovo me baš povuklo za jezik.

  • Ako postoji zakonski propis, onda se slijedi on
  • Ako ne, onda je vjerojatno posrijedi nekakvo običajno pravo (a sve se to točno može provjeriti u matičnome uredu)
  • Prije nekolio sam mjeseci razgovarala s jednom matičarkom koja mi je oblasnila da je mijenjanje imena načelno dozvoljeno do u beskonačnost, i da tu i nema nekih pravila, osim jednoga: ma koliko puta izmijenili imena i/ili prezimena, u matičnome listu stoji ono prvo pod kojim je osoba prijavljena u matični ured. Po toj mi je logici čak normalno da prvotnoj verziji samo dodaš suprugovo.
  • A čuj, kad smo već kod "logičnosti", meni je čak logičnije da i suprug uzme prezime svoje sretnice, pa kad već stojimo u beskonačnim redovima u Petrinjskoj (PUZ), da to čine oba, a ne samo ona! Dejana 09:56, 24. veljače 2006. (CET)


Viktor Car dodao ženino prezime Emin... Ipak ima i takvih...  ;-) 161.53.243.233

negacije

Molim Vas, može li neko nabrojati onih nekoliko izuzetaka kod negacija, kada se iste pišu spojeno? (nisam, nemam, nemoj... ?) Hvala.

Inače se glagol od niječnice UVIJEK piše razdvojeno, no postoje izuzeci i dvostrukosti. Kada je riječ o običnoj niječnici ne, onda se piše razdvojeno od glagola (ne učim, ne čitam). Međutim, glagol "htjeti" je poseban slučaj, tj, njegov nenaglašeni oblik (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će). Donedavno su bila dozvoljena oba načina pisanja (ne ću i neću). No, prošle godine su jezikoslovci donijeli odluku da je jedino pravilno pisati odvojeno, kako se pišu svi glagoli. To neki poštuju, neki ne, ovisi. Ali tako je pravilnije. Niječnica "ne" se piše zajedno s glagolom kada gubi svoju glavnu funkciju: niječnost (u glagolima nedostajati, negodovati, nestajati, nestati, itd); u oblicima imperativa nemoj, nemojte, nemojmo, te u negiranim oblicima glagola imati, tj, glagola nemati, a tu spada cijeli prezent toga glagola (nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju).


Teško je prihvatiti tezu da "ne" gubi svoju funciju kad se spaja s glagolom, jer je funkcija te riječi i izražavanje suprotnosti a ne samo negiranje. Iz prethodnog priloga riječ negodovati nije složena od "ne" i glalgola "godovati", nego je to novi glagol koji izražava reakciju na neugodu koja je suprotnost ugode. Nestajati je suprotno od postajati, a nestati je suprotno od postati. Pravilo je da je "ne" sastavni dio riječi kad tako nastaje nova riječ sa suprotnim značenjem od ranije riječi, a isto tako i kad ostatak riječi iza "ne" nema samostalno značanje pa ne može stajati kao odvojena riječ. (kao nemoj i nemam).

Bez obzira na odluku jezikoslovaca ja pišem i "neću" i "ne ću", ali s različitim značenjima. "Neću" pišem kad je to suprotno od "hoću" i izražava htjenje ili odluku, a "ne ću" onda kad to znaći "ne budem" i izražava budućnost a ne izraz volje. "Neću" je jedna riječ jer je to i "hoću", analogno s "jesam" i "nisam". "Ne budem" su dvije riječi, pa mi je logično da i "ne ću" u tom značenju budu dvije riječi.

~~Otilio Nemec~~


Od pravila o negaciji glagola izuzima se nekoliko "nepravilnih (da ne kažem nezgodnih) oblika":

  • neneglašeni oblici prez. gl. htjeti: neću,nećeš, neće... (usp. ne htjedoh)
  • prez. gl. biti: nisam, nisi, nije..., pa ček i arhaično nijesam
  • gl. nemati (koji je nastao od NE + IMATI): nemam, nemaš, nemaj, nemajte...
  • oblici: nemoj, nemojte...

Dakle, u svim je ovom oblicima nešto nepravilno (ili je negacija ni kao u nisam, ili se negacija dodaje na riječ koja nema puno značenje: ću, ćeš, sam, si, moj, mojte...). Ideja da se piše ne ću nije prihvaćena, ali postoji i smije se pisati na oba načina, ali, po mome mišljenju, takva praksa razara oba pravila (i ono za pravilnu negaciju, i ono po kojem se negacija piše zajendo kod okrnjenih oblika)

Što se tiče primjera tipa negodovati, ne ovdje nije negacija, nego je to glagol koji se može negirati (ne negodovati). Dejana 09:59, 24. veljače 2006. (CET)

U hrvatskim tiskovinama do kraja drugog svjetskog rata gotovo je nemoguće pronaći "neću", dosljedno se koristilo pitanje "ne ću". Josip65 15:46, 24. veljače 2006. (CET)

kratica riječi milijarda

mlrd

crnpurast

Postoji li u hrv. pridjev crnpurast? Ili kako drugačije prevesti engl. riječ 'blackish' a da zvući pjesnički? Postoji, ali nije crNpurast već crMpurast, u značenju crnomanjast. B.

Crnomanjast.Mir Harven 23:05, 6. prosinca 2005. (CET)

  • Riječ je o fonološkoj aliteraciji (glasovonoj promjeni koju uvjetuju osobine fonema i koja se ne može izbjeći u izgovoru) koja se zove jednačenje po mjestu tvorbe: n --> m ispred p, b (stambeni, zelembać,crmpurast)
  1. u p i s m u se promjena provodi samo kada su p, b početni suglasnici sufiksa (stambeni, zelembać, crmpurast)
  2. u p i s m u se promjena ne provodi u svim ostalim slučajevima: a) na granici prefiksa i osnove te b) na granici dviju riječi u složenici (izvanbračni, jedanput)

Dakle, bolje je crmpurast, ali možda još bolje i crnomanjast (ako ti treba za prijevod književnoga teksta, znaš da se sve gramatičke preporuke tada uzimaju cum grano salis!) Dejana 10:02, 24. veljače 2006. (CET)

cvijetnjak ili cvjetnjak

Što je pravilno, cvijetnjak ili cvjetnjak?

I jedno i drugo, kaže pravopis B-F-M. --Zmaj 14:19, 15. studenog 2005. (CET)
A Enciklopedijski rječnik donosi nešto zanimljivo:
  • cvijetnjak (gredica na kojoj se uzgaja cvijeće; cvjetni vrt)
  • cvjetnjak (vrt u kojem se uzgaja cvijeće) Dejana 10:03, 24. veljače 2006. (CET)

Europljani ili Europčani

  1. S Eurpoljanima ne možeš pogriješiti! Postoji i oblik Europejci koji je stilski obilježen, i ima šire značenje od Europljana. Oblik Europčani nisam pronašla u svojoj bibliotečici (širojavnosnodostupni jezični priručnici :-) ), ali ne znači da ne postoji i ne može biti funkcionalan u pojedinim diskursima, no, za svagdašnju komunikaciju preporučam neriskantni oblik Europljani.
  2. Eurpoljani ili Evropljani je pravo pitanje!
  • jedno je vrijeme postojala tendencija da se Europom naziva mitološka junakinja, a Evropom kontinent. Kako se tada zvao Jupiterov satelit, i da li je u to vrijeme uopće bio otkriven - nemam pojma, (možda Ante zna), pretpostavljam Europa, jer je ime dobio po ženi, ne po kontinentu. Uglavnom, ta ideja baš i nije prošla i uglavnom se danas sve naziva Europom (i žena iz mitologije, i kontinent i mjesec), i nekako se upućuje na taj oblik, pa su tako i Europljani (pa i nevjerojatni Europčani!!) Dejana 10:09, 24. veljače 2006. (CET)


Unositi ili unašati podatke u bazu?

Unositi, nipošto unašati. --Vedran B. 12:45, 30. studenog 2005. (CET)


Unosim znači da to sada radim, a unašam znači da to radim učestalo, povremeno, u više navrata. O.N.


  • Infinitiv unijeti, prez. unesem i prema njemu se često zna pogriješti i reći unesti je svršeni oblik glagola unositi.
  • B-F-M ('94.) glagole unašati i unositi donose kao sinonime i dopuštaju oba
  • A-S ne donose niti jedan oblik!
  • Jezični savjetnik (Barić i dr.) donosi unašati kao razgovorni oblik i upućuje na unositi
  • Anić/Enciklopedijski rječnik ne donose unašati
  • čini se da je glagol unašati pomalo problematičan: interesantan je O. N.- ovo tumačenje: "Unosim znači da to sada radim, a unašam znači da to radim učestalo, povremeno, u više navrata." Ja sam sva tri glagola pokušala svrstati u faktitivne naprama stativnim glagolima po analogiji: FAKTITIVNI (lijegati, leći) : STATIVNI (ležati), odnosno: FAKTITIVNI (unašati, unijeti) : STATIVNI (unositi), ali bojim se da stativni i nije unisiti. Drugim riječima, mislim da su ovakve naše podjele poprilično nategnute i da govornici ova dva glagola shvaćaju kao sininimne. A kako niti u jednome rječniku nisam našla dostojno objašnjenje sva tri glagola, najbolje je ili koristiti glagol unositi jer postoje preporuke i usmjerenja na njega, ili koristiti gl. unašati ako vam se on baš sviđa, ali tada uz pozivanje na literaturu (pritom upozoravam da je pozivanje na B-F-M-ev pravopis pomalo nezgodno jer u svakom od svojih stotinu izdanja nešto mijenjaju pa čovjek nikada nije siguran što je kod njih aktualno)
  • tu je i analogija s ostalim glagolima nastalim od nositi:

donijeti - donositi - donašati
prinijeti - prinositi - prinašati
nanijeti - nanositi - nanašati
iznijeti - iznositi - iznašati (iznesti je od glagola nesti, npr. jaja!)
ponijeti - ponositi - ponašati
prenijeti - prenositi - prenašati
odnijeti - odnositi - odnašati
podnijeti - podnositi - podnašati
obnijeti (?) - obnositi - obnašati
raznijeti - raznositi - raznašati
uznijeti - uznositi - uznašati
... koja nedvosmisleno svjedoči da ni s ostalim trojkama nastalim od ovoga glagola nije sve na čistu. Dejana 10:14, 24. veljače 2006. (CET)

Pisanje datuma

Molim Vas, da li je ispravno napisati na početku dopisa, npr. Zagreb, 1. kolovoza 2005. ili Zagreb 1. kolovoz 2005.?

Zagreb, 1. kolovoza 2005.
--Elephantus (razgovor) 20:47, 16. studenog 2005. (CET)
Druga varijanta je: U Zagrebu 1. kolovoza 2005. --Vedran B. 02:35, 29. studenog 2005. (CET)
U duhu je hrvatskog jezika "1. kolovoza 2005." jer to znači:"prvog dana mjeseca kolovoza", a dodatna je pak argumentacija da u 2005. godini ima samo jedan mjesec kolovoz, a ne prvi, deseti ili trideset prvi mjesec kolovoz. Josip65 15:38, 24. veljače 2006. (CET)

Umanjenice

Kako je umanjenica od noć? Noćica?

Nekad se govorilo noćca, ali to je zastarjelo. Bojim se da preostaje samo mala noć. --Zmaj 15:24, 28. studenog 2005. (CET)

Noćca. Kao kad smo učili u školi o riječci "li". Kubura 11:06, 20. siječnja 2006. (CET)


Noćca je zabilježen oblik. Noćica, koja bi se također mogla izvesti prema pravilu o stvaranju deminutiva imenica ženskoga roda, nije zabilježena u nekoj standardnoj (široj publici dostupnoj) jezičnoj literaturi. Kao što je Kubura rekao: noć, riječ --> noćca, riječca.

Što se tiče Zmajićeve izjave da je taj oblik zastario, to nije baš skroz točno, točnije je da je oblik stilski obilježen, ali to načelno nije nikakav problem, jer su umanjenice vrlo često stilski obilježene (hipokoristici ili odmilice: ježeva kućica (ili Zmajić, da ne bi bilo zabune!!), ili pejorativi ili pogrdnice: pisarčić, novinarčić...) Dejana 10:16, 24. veljače 2006. (CET)

riječ ćete

E?

savijest

Kupus

Sta kupus?

A sta savijest?

Aloooo. Subjekt? Objekt? Predikat? Pocetno velik slovo? Interpunkcija? Hebate led, zar nitko nije u stanju slozit recenicu duzu od jedne rijeci?! Ovo nije korisno!!!

Dekliniranje riječi muzej

Dvojba:

a) u suradnji s muzejOM nastaje.. b) u suradnji s muzejEM nastaje..

Što je ispravno i ima li neko pravilo vezano uz ovakve imenice?

Category:Hrvatski jezik Category:Pravopis

Kako pravilno pročitati datum napisan ovako: 29.11.2005. i 29.studenoga 2005.?

Što se čitanja datuma tiče, mislim da se može pročitati i s brojkom, i s imenom mjeseca. Vjerujem da se blaga prednost daje imenu mjeseca, ali ne čini mi se krivo ni reći jedanaestoga. Dejana



Alternacija se zove prijeglas, i morfološki je uvjetovana, što će reći da je povijesno-jezična i da nije nastala jer bi prema osobinama glasova pri izgovoru morala biti provedena)

  • o --> e ispred palatala i skupova št/žd
  • palatali ili nepčanici su: j, lj, nj, č, ć, š, ž, đ, dž (iliti, vrlo stručno, svi oni, i samo oni, koju u hrvatskoj latinici imaju "nešto" ponad sebe: točku, kvačicu, crticu)
  • promjena se provodi u:
  1. N jd. im. sr. r. (polje: selo)
  2. I jd. im. m. i sr. r. (mužem, poljem: gradom, selom)
  3. u množinskom umetku im. m. r. (muževi: gradovi)

ALI! ako je imenica jednosložna ili dvosložna (to jest ima 1 ili 2 sloga, i to brojeći ih u nominativu, jer u pojedinim padežima dobivaju po još slogova!) i u slogu koji prethodi nastavku ima e provodi se disimilacija, tj ne zamjenjuje se o s e !!! (tako imamo hmeljom, padežom, muzejom...) Kad je imenica trosložna, prijeglas se provodi (neprijateljem) Dejana 10:18, 24. veljače 2006. (CET)

slijedeci

Sljedeći kažemo kada mislimo na pridjev, znači, sljedeći je pravilno reći kada kažemo, npr. On je bio sljedeći na redu za naplatu. Slijedeći kažemo kada mislimo na prilog, i to glagolski prilog, npr. Slijedeći Ivanu, došao je u tamnu sobu.

Svjetski ili svijetski

Svjetski. Cvijet je lijep, kao i svijet, a svjetski ljudi znaju što je to jat :-) SpeedyGonsales

bančin/bankin

kako se gramatički pravilno kaže: bankin službenik ili bančin službenik

B-F-M kaže bankin. Mada bih se ja u ovom konkretnom slučaju odlučio za konstrukciju 'službenik banke'. --Vedran B. 23:49, 24. prosinca 2005. (CET)

Ja bih rekla bankarski službenik.

Enciklopedijski rječink kaže " bančin (bankin) pridj. rij.' (što će reći: rijetko, ali da li to znači da li su oba primjera rijetka, ili samo bankin....)
A-S pravopis po običaju ne donosi ništa
Jezični savjetnik, niti Anićev rječnik također niti jedan primjer... Dejana 10:22, 24. veljače 2006. (CET)

Bez genitiva, samo napiši "bančin službenik". Iako, po meni, dalo bi se tolerirati i "bankin službenik". Zašto? Po načelu palatalizacije, (k, g, h prelazi u glasove č, ž, š, kada se k,g,h nađu ispred e i i, te ispred nepostojanog a, nastalog od (jerija), tj. glasa ь, (primjerice oblakьkъ -> oblačak). Kubura 18:06, 25. veljače 2006. (CET)

Dalje, gdje je nekad bio jery, tj. glas ы (kojeg danas pišemo sa "i", Poljaci ga pišu "y", Rusi sa "ы"), a danas imamo e i i, tu se ne javlja palatalizacija, nego suglasnik ostaje isti (primjerice: trbuhe, muke, junake, knjige, , kidati, kisel, kiša, preskakivati, težakinja, ginuti, gibati, hitnuti, ismjehivan, hitro, hinjenje, Vlahinja... Kubura 18:06, 25. veljače 2006. (CET)

Inače, pravilo je da se u osobnim imenima kao Anka, Milka, Luka i imenicama od dragosti zeko, seka, koka isto ne javlja palatalizacija, niti u imenicama čija osnova završava glasovnim skupovima ck, zg, sh, čk, ćk, tk (uz neke iznimke). Kubura 18:06, 25. veljače 2006. (CET)

Pitanje je je li se možda sad počelo "i" u "bančin" osjećati kao "jeri", odnosno: "bankyn", ili kao -ka u osobnim imenima. Kubura 18:06, 25. veljače 2006. (CET)

Kuburo ь nije jery jego jer!!! I ovdje se bas i ne isplati pozivati na staroslavenski jer je banka posudenica iz - TALIJANSKOGA!! --Dejana 13:42, 2. ožujka 2006. (CET)

Ajme, Dejana, koliko ti treba objašnjavati. Posuđenica jest iz talijanskoga, ali je posuđena u naš, hrv. jezik, pa ju mi izgovaramo po našim zakonitostima, kao i ine stare posuđenice. Staroslavenski ili ne, ima smisla pozivati se na njega, kad još vrijede zakoni iz tog doba. Nema veze ako je riječ tuđica. Treba li ti objašnjavati kako je, primjerice, San Pietro postao Supetar? Prvi izraz jest talijanski izraz, ali je preko zakonitosti hr.izgovora došlo do "Supetra". Ili smatraš da se izmijenilo gornje pravilo za palatalizaciju, pa sad svako "i" smatramo kao "i", pa govorimo cisel umjesto kisel, sirovit umjesto hirovit, sebrang umjesto hebrang, knjize umjesto knjige... Kubura 15:11, 2. ožujka 2006. (CET)

Drugo, ь jest "jeri". Glas/znak ъ je "jer", a ы je "jery". Pročitaj en:Glagolitic. Pogledaj i Klaićev rječnik. Pogledaj i koju knjigu iz gramatike hrvatskog jezika, pod poglavljem "staroslavenski jezik". Kubura 15:11, 2. ožujka 2006. (CET)

Pa zar ti mislis da su se promjene u staroslavenskome dogadale do jucer?! Zato se ne moze pozivati na promjene u staroslavenskome, jer rijec tada nije bila dio jezicnoga korpusa. Sada se moze govoriti samo o zakonitostima hrvatskoga jezika koji je preuzeo tu rijec (hrvatski nije isto sto i staroslavenski!!!!!)

Dejana, daj pročitaj još jedanput što si gore napisala. Da "riječ tada nije bila dio jezičnoga korpusa". Nego što onda? Pašticada sa njokima? Dalje, "...hrvatski preuzeo riječ iz staroslavenskog?" Što li si tu mislila reći? Ma, hrvatski (a prije njega st.hrv.) se razvio iz stsl., kao i ini slav. jezici (pustimo "naknadne" Slavene). Neke zakonitosti smo naslijedili, a ne preuzeli. Neke zakonitosti/osobine su se izgubile, to je jasno (u st.hrvatskom, meki i tvrdi glas su se izjednačili u 11. stoljeću, primjerice), ali neka pravila su ostala. Ali ti govoriš o hrv. i stsl. da su hrv. i kineski. Kubura 09:31, 3. ožujka 2006. (CET)

A ti pogledaj moju ocjenu iz staroslavenskoga!! ;-) Ti si to malo pobrkao. Postoji jery, ali postoje i jerovi. Dva jera: jedan se zove jer i pise se ь, to je tzv. meki poluglas. Drugi se jer zove jor i pise se ъ, tzv. tvrdi poluglas. Dakle, jerovi je skupni naziv za jer (ь) i jor (ъ). I pusti engleske napise, uzmi si Damjanovicevu staroslavensku pocetnicu, pa vidi! --Dejana 15:49, 2. ožujka 2006. (CET)


Kuburo! kada sam napisala: "riječ tada nije bila dio jezičnoga korpusa" mislila sam na staroslavenski korpus na koji se ti pozivaš! Riječ je preuzeta kanije, i to iz talijanskoga, i zato tu nema nikakvih jerova, jorova ni jeryja! Jednostavno miješaš razdoblja! Promjene u staroslavenskome su se dogodile davno prije usvajanja te riječi i zato njene promjene ne možeš objašnjavati nestankom pojedinih staroslavenskih glasova jer ih ona nikada nije ni imala! Što ti je tu tako nejasno
JA NIKAD NISAM NAPISALA: "hrvatski preuzeo riječ iz staroslavenskog" i molim te da ne stavljaš svoje riječi u tuđa usta! Riječ banka je preuzeta iz talijanskoga i to u hrvatski, ne u staroslavenski. Dejana 11:30, 3. ožujka 2006. (CET)

Evo, označit ću zelenom bojom dijel tvog teksta gdje si to rekla. Možda nisi mislila tako, ali si tako napisala. Drugo, neke zakonitosti smo naslijedili. Zar misliš da govorimo "bance" umjesto "banke"? U svakom slučaju, slažem se da neke glasove ne izgovaramo istovjetno kao prije tisuću godina, neke su stvari nestale, ali su neke stvari ostale. Tuđice izgovaramo kako ih je nama lakše, po pravilima našeg jezika. Ni kirurzi ne izgovaraju ketgut kako Englezi izgovaraju "catgut". Kubura 18:38, 5. ožujka 2006. (CET)

I? Što ti to što si zazelenio govori?? Hrvatski tu riječ nije preuzeo iz staroslavenskoga, nego iz talijanskoga! I, ako ti baš moram reći i ovako: riječ nije preuzeta u staroslavenski, nego u hrvatski. Što će reći da tvoje objašnjenje:
Bez genitiva, samo napiši "bančin službenik". Iako, po meni, dalo bi se tolerirati i "bankin službenik". Zašto? Po načelu palatalizacije, (k, g, h prelazi u glasove č, ž, š, kada se k,g,h nađu ispred e i i, te ispred nepostojanog a, nastalog od (jerija), tj. glasa ь, (primjerice oblakьkъ -> oblačak). Kubura 18:06, 25. veljače 2006. (CET) Dalje, gdje je nekad bio jery, tj. glas ы (kojeg danas pišemo sa "i", Poljaci ga pišu "y", Rusi sa "ы"), a danas imamo e i i, tu se ne javlja palatalizacija, nego suglasnik ostaje isti
jednostavno ne stoji za riječ koja nije imala jerove i jorove i jerije! I tu si isto pogriješio da je "(jerija), tj. glasa ь", jer je taj ь još uvijek jer!
Pretpostavljam da si me opet izgubio. Problem je što riječ banka ne možeš tako objašnjavati jer je preuzeta kasnije, nije nikad postojala u korpusu praslavenskoga ili staroslavesnkoga, dakle, nije nikad imala njihove glasove. Drugim, riječima, ovdje se ne možeš pozvati na staroslavenski, nego na hrvatski, bez obzira koliko oni bili slični! Kod takvih je primjera bolje govoriti o analogiji, ali upetljavati staroslavenski da bi ispao učen - tu si na vrlo skliskom terenu pogotovo kad znaš da su hrvatske gramatike jako pojednostavile staroslavensku gramatiku kako bi se neke stvari objasnile. Sva mudrost! Dejana 15:11, 8. ožujka 2006. (CET)

Jerovi

Uh, ne bih ti ni pisao da nisam ovo čitao iz hrv. gramatika stsl. jezika (trebam li ti ju navesti)? Ne uzdam se sasvim u eng. tumačenja sa Wikipedije, oni znaju napisati kojekave bedastoće, ali na prvi pogled mi se učinilo da su onaj dijel članka napisali dobro. Kubura 09:31, 3. ožujka 2006. (CET)

Ne, ne trebaš mi je navoditi, ali je pročitaj s razumijevanjem. Ne zbog mene, ja sam osnove staroslavenskoga davno prošla, nego zbog sebe, jer uporno ustraješ na diletantskom tumačenju transkripcije staroslavenskih glasova. Još jednom:
  • jer ь
  • jor ъ
  • jery y
su hrvatski znakovi za transkripciju ovih staroslavenskih glasova (koji su izvorno pisani glagoljicom i ćirilicom!)
P. S. I pogledaj malo bolje Klaića, i on ih piše isto ovako!!
Dejana 11:38, 3. ožujka 2006. (CET)

Dobro, navest ću ti odakle sam vadio podatke. Moram iskopati knjigu. Drugi izvor ti je Klaićev "Rječnik stranih riječi" (jedino pitanje koje izdanje, za poljsko pisanje sam izvadio iz njega, a za nešto više o svim jerijima sam vadio iz jedne starije gramatike). Nisam se išao sprdati kad sam pisao komentar u pravopisnim pitanjima. Kubura 11:52, 3. ožujka 2006. (CET)

Provjereno: Klaić i ja se slažemo! Mislm da nema veze s izdanjem; koliko ja znam posljednjih se desetljeća mijenjao samo znak za jat: ě je zamijenjeno s ê (e s kapicom mjesto rogatoga e). Dejana 12:01, 3. ožujka 2006. (CET)

Evo ti moga izvora: Ivan Brabec, Mate Hraste, Sreten Živković: "Gramatika hrvatskog ili srpskog jezika", Školska knjiga, Zagreb, 1954., str. 260.-263... Ondje tumače stsl.znakove sa glagoljičnim i ćirilićnim znakovima. Tako i navode autori da je glas ы "jery". Tumačenje (ne)palataliziranja je na str. 263.. Za ostale znakove sam prenio sa en.wiki (meki i tvrdi glas, ь i ъ). A ti možda nisi vidjela "štapićasti" znak kraj ь u "ы", za kojeg sam rekao da je "jery". A u latiničnom prijepisu "jery"ja smo se složili, naveo sam kako ga u poljskom pišu. Kubura 18:30, 5. ožujka 2006. (CET)

Joj, muko moja!! Pa što ti nemaš ženu i djecu da njih malo molestiraš? ;-) Ti nisi pogriješio u jeryju, on se zaista (u ruskome) piše ы, u hrvatskome se transliterira kao y, ono zbog čega sam te ja ružila je sljedeća izjava, napisana malo više: "Drugo, ь jest 'jeri'. Glas/znak ъ je 'jer', a ы je 'jery'". Naime, ь nije 'jeri', kako ti kažeš, nego JER!, a glas/znak ъ je 'jer' je bliže istini, on jest i jer (kao viši rodni pojam), ali je precizno jor. Ako ti je još nešto nejasno, samo javi!
Dakle, NISI BIO POGRIJEŠIO U JERYJU, NEGO U JEROVIMA!! Dejana 14:49, 8. ožujka 2006. (CET)

Što ti je to "molestiranje"?

Od latinskoga molestare, odn. molestus = dosadan; otpirilike je blizak engl. annoy. Mislim da hrvatski jezik nema dostojnu zamjenu u ovoj nijansi. I sad prije nego li prhneš ko pjetlić, moram te prestići i podsjetiti da i ti koristiš riječi strane po postanju, sjeti se samo kardinalnih brojeva, što, molim lijepo, nije nipošto krivo, jest malo neobično jer je kod nas uvriježeno reći glavni brojevi, ali pogrešno nije i imaš se pravo tako izražavati, a ja to navodim samo kao mjeru opreza jer već otprilike znam kako funkcioniraš. ;-) Dejana 15:16, 29. ožujka 2006. (CEST)

To s "molestiranjem" mi sliči na nečije pametovanje. Ta riječ ne postoji u hrvatskom; obični latinizam sa hr.nastavkom. To sa drukčijom nijansom je "reć i ostat živ". Uvijek neka izlika za sačuvati/ugurati tuđice. Nije ti to daleko od pok.Branka Mikulića i njegovih "diferencijalnih razlika". Izrazi kao "pilati", "trati", "umesti" i sl. su vrlo uvriježeni u hrvatskom i slikoviti u onome što si mislila reći.
Inače, drago mi je to što si mi rekla za kardinalne brojeve (nismo ti se školovali svi sada, u vremenu naše samostalne Hrvatske). Nikad nisam imao ništa protiv hrv. prijevodâ. Jer obično kad se pojavim ovdje sa hrv. prijevodom, onda nerijetko se nađe družina spremno "skoči" i brani "geografije" i sl.. Kubura 17:11, 29. ožujka 2006. (CEST)

I ja sam se školovala au starom dobrom kumunizmu..... ;-) I bili su glavni, al nema veze, smije se reći i kardinalni, pa kako bismo govorili kada bismo odbacili sve posuđenice i prisvojenice? ZNaš li da hrvatski jezik ima samo tri riječi koje počinju na e? Evo, eto, eno, sve ostale su stranoga porijekla. Nijedan jezik ne može bez riječi stranih prema postanju, pa ni hrvatski. Dejana 09:32, 1. travnja 2006. (CEST)

Što se tiče mekog i tvrdog znaka, pozvao sam se na en.wiki, lakše mi je bilo poći onamo, nego ići kopati po knjigama. Brže pretražim. S obzirom na to da smo zaključili da su tvrdi i meki znak krivo nazvani na en.wiki, pođi na nju i ISPRAVI taj podatak, slažem se, nemam ništa protiv. Nisam išao provjeravati en.wiki članak, računao sam da su napisali ga točno. Kubura 11:33, 14. ožujka 2006. (CET)

Micek, i ti ovdje mudruješ o jeziku, a moraš ići na englesku wikicu pogledati staroslavenske grafeme??! Zar nisi nikad čuo onu staru: malo znanje je opasno znanje? Mislim, i živjeti u stalnome strahu poput mene da ne znam sve (i da ne znam ništa!) nije nipošto zdravo, ali živjeti bez trunčice toga straha kako živiš ti, također nije dobro! Gle, mi smo ovdje stalno u nekakvome sporu, i ti stalno pokazuješ temeljno nepoznavanje predmeta o kojem se sporimo (vjerojatno zato jer ti guraš nosić u ono što ja znam, a ne obrnuto) i stalno te ispravljam. Ali gle, ja ne uživam u tome, štoviše, meni je to glupo. Posebice jer si ti zgleda stariji od mene, i ponekad mi je stvarno neugodno kad te stalno moram ispravljati kao nekog balavca. Ja nisam došla na wikipediju da bih si povećala samopouzdanje, vjeruj mi, moj je ego ionako prevelik, i ne trebaju mi nikakve iluzije o svojoj veličini, otprilike znam gdje mi je mjesto, dakle, ne da mi s stalno glumiti pametnjakovićku koja te ispravlja!! U jednom mi je trenutko palo na pamet da počnem lagati o jeziku, samo da te ne bih opet morala ružiti!! Ne brini, neću to početi raditi, ali te molim, daj nemoj brljati oko nečega što ne znaš. Ili se onda detaljno informiraj kod nekoga, da se ne vidi da nemaš pojma, ili se bavi onime što ti je struka, jer hrvatski ti jezik nije ni blizu struke i to se vidi. ako poslušaš ovaj dobronamjerni savjet, bit će to zadnje grđenje od mene! ;-)

Ne boj se, meni nije problem reći da nešto ne znam, da sam zaboravio i sl.. Pa pogledam na izvor koji mi je bliži/dostupniji i tako to. Pa makar to bila eng. Wikipedija. Možda je onaj članak isto pisala nekakva Dejana.
Inače, pogledaj si svoj oblik komuniciranja prema drugima. Po tvom načinu pisanja, nerijetko puta izgleda kao da se izderavaš na sugovornika drukčijeg stava, bio on u pravu ili u krivu. Pogledaj si uporabu uskličnika. On je vrlo moćan znak u razgovoru na internetu. Može sasvim izobličiti poruku poslanu drugome. S tolikim uskličnicima, sugovorniku možeš djelovati kao histerična osoba. Napisano izgleda kao vika. A obična točka sasvim dobro može služiti. Kad ju staviš, onda poruka izgleda kao priča, pripovjedanje. Takvo pisanje ne budi adrenalin u sugovorniku.
Nemoj sličiti na profesore koji su bili sjajni znalci u svojoj struci, ali im je pedagoška strana bila nikakva, kojima je u ljutitom odgovoru na učeničko/studentsko pitanje samo još nedostajalo "ti debilu, kako to ne shvaćaš!" (a nisu ti kvalitetno odgovorili na pitanje, niti ti daju doći do riječi za im išta više reći ili ih išta više pitati).
I potcjenjivanje sugovornika pokaziva nedostatak pedagoškog pristupa. Nije mala stvar netkome reći "to ti ne znaš", "nemaš pojma" i t.d.. To više negativno govori o onome tko je to rekao, nego onome kome je to upućeno. Kubura 17:11, 29. ožujka 2006. (CEST)

Što ćeš, ja sam histerična baba! (a ti mi znaš dići živac) I nisam sigurna da ti nije problem reći da nešto ne znaš i da se nećeš petljati u to..... ;-)
Ja na wikici zaista rijetko zastupam vlastite stavove, nego zastupam ono što je mjerodavno u nekoj struci (koju relativno poznam, u ostale se ne miješam), pa kad se netko petlja, a očito nema tri čiste o tome - stavim mu uskličnik na kraj rečenice! ;-)
Ma što se brineš,ja sam ti samo zezant, rijetko vičem (samo udaram ;-) )Dejana 09:32, 1. travnja 2006. (CEST)

pravopis

Molim Vas da mi odgovorite na nekoliko mojih pitanja!

1. Srednjovjekovno ili srednjevjekovno?

2. 500.te ili 500-te godine?

3. Da li je označena riječ hrvatska? Heironomska notacija.

Hvala puno!


  1. srednjovjekovno
  2. 500. godine (bez nastavaka)
  3. Prisutna je u hrvatskom jeziku. OK za stručne tekstove ili uz prethodno objašnjenje.

--Elephantus (razgovor) 00:32, 10. prosinca 2005. (CET)

sto je pravilno NI S KIM ili NI SA KIM ??

Horror

Što je pravilno? Horror, horor ili nešto treće?

Sombrero

Pa zapravo može i horror i horor, ali možda je najbolje "film strave" (em smo Hrvati). --Zmaj 13:36, 12. prosinca 2005. (CET)


Načelno, Zmaj ima pravo, možeš kako hoćeš! ;-) Problem je što riječ horor znači strava, pa onda postoji tendencija da se film strave označi nekako drugačije, pa postoje i verzije horor-film (Jezični savjetnik) ili "horror" (no tada bi ga trebao pisati ili unotar navodnika, ili kurzivom). Osobno mi se sviđa rješenje što ga nudi Enciklopedijski rječnik: horor kod njih znači i strava i film strave. A interesantno je da se horor shvaća i kao ideklinabilan pridjev, što će reći da nema oblika hororski (niti filnostravični) nego samo horor. HOROR!!! :-) Dejana 10:23, 24. veljače 2006. (CET)

????

sto je pravilno NI S KIM ili NI SA KIM???


Babić-Finka-Moguš kaže NI S KIM.

zbirki ili zbiraka?

Napisao je 9 zbirki ili zbiraka??? Hvala.

Vjerovao ili ne, napisao je 9 zbirka. --Zmaj 15:24, 13. prosinca 2005. (CET)

Može i zbirki, i zbiraka i zbirka! Zašto ne bi moglo... ;-)? a u očekivanju smo i četvrtoga načina...

ZA ONE KOJI ŽELE NAUČITI VIŠE! ;-)
Inetresantna je ovdje rasprava Vatroslava Rožića: Četiri jezične pogrješke, koje bodu u oči u knjizi Jezikoslovne rasprave i članci u kojima Rožić pokazuje da su oblici za g mn. ž. r. na -i, koji nam se danas čine normalni, čak i najprihvtljiviji, uneseni tek Maretićevom gramatikom, a oblici zbiraka, palama, koji nam danas bodu uši su zapravo više u duhu hrvatskoga! On upućuje i na interesantnu činjenicu: kako to da nam ne smeta reći bogatstava (g mn. sr. r.), a svjedodžaba smeta.) Dejana 10:25, 24. veljače 2006. (CET)

Meni se ne čine ni normalni ni najprihvatljiviji, a siguran sam da ima i drugih koji su generacijama prirodno sačuvali nastavak -a, iako smo u Zagrebu u manjini. --Zmaj 11:52, 24. veljače 2006. (CET)
Sad sam se sjetio nečega - prije tjedan dana je jedan profesor književnosti s Filozofskog krivo shvatio neku moju rečenicu jer sam stavio genitiv na -a. Dakle, možda više nisam ni u manjini, nego u nekakvom zadnjem bunkeru pred maretićevskim hordama... --Zmaj 11:59, 24. veljače 2006. (CET)

Treba biti "zbirkâ". Dalo bi se i "zbirakâ" (kao u "mačakâ"). Stvar je u tome da u st.hrv. (kao i u svim st. slavenskim jezicima) nije postojao slog bez samoglasnika, odnosno postojao je makar poluglas, meki ili tvrdi unutar sloga. Isti se pretvorio u nepostojano a. A što se tiče maretićevskih hordâ, dovoljno je neka se jedna TV postaja (na državnoj razini) i jedan novinski dnevnik (na državnoj razini što izlazi) strogo drže pravog hrv.pravopisa, pa bi naš narod dobio nazad "u uho" izvorni oblik. Ovako, kad ih se bombardira sa TV-a i novina s nepismenjarijama, to će im jedino i ostati u oku i uhu. Kubura 19:14, 27. veljače 2006. (CET)

Televizija je vizualni medij i vaznije je koliko su velika usta voditeljica koje ne znaju sastaviti jednu recenicu bez pogreske nego sto te ode silikonima govore! A sto se vi muski zalite? Stisajte ton i gledajte! A sto da pogleda prosjecna zena? Renatu Sopek? Zasto nitko ne stavi Kozulja kao voditelja?! :-) --Dejana 13:49, 2. ožujka 2006. (CET)

obečanje

obeĆanje

--83.131.182.175 13:59, 2. ožujka 2006. (CET)

latino ili latinsko

Što je od ovog pravilno: latino-američki ples ili latinsko-američki ples ? Koja je razlika?

Pravilnije je "latinskoamerički". Nema razlike, samo je ovaj izraz bolji. I pazi: piše se spojeno! --Zmaj 14:47, 27. prosinca 2005. (CET)


To nije kombinacija latinskog i američkog plesa, već ples koji potiče iz latinske Amerike, prema tome nije latinskoamerički, nego latinoamerički (kao npr. sjevernoamerički ili južnoamerički). DaUm

dekliniranje naziva ustanova i društava

Da li se dekliniraju nazivi društava kao na primjer: "pisali smo Hrvatskom telekomu d.d."?

Da, dekliniraju se. Primjer ti je dobar. --Zmaj 09:37, 2. siječnja 2006. (CET)

ije/je

Najsažetije objašnjenje korištenja ije/je u riječima.

Nema toga. Dugo "i" u ikavskom je "ije" (vrime, lipo), a kratko je "je" (svitlost). No, nekad je i "e" (vrimena > vremena). Lakše je, možda, po ekavskom koji se češće čuo kao standardni srpski. No, bilo kako bilo, o tom B-F-M ima dio od 36.-48. stranice. Ne ide to tek tako. Mir Harven 21:44, 1. siječnja 2006. (CET)

Točno. I nas su nekad davno u školi učili da gdje je u srpskom dugo "e" pišemo "ije" a gdje je u srpskom kratko "e" tamo "je". To bi značilo da prvo moramo naučiti srpski da bi znali pisati hrvatski. Danas vidim da treba znati ikavski.

Ijekanje nam je 1850-te propisao Vuk Stefanović Karadžić, kojega su hrvatski predstavnici na onom famoznom Bečkom književnom dogovoru zamolili da napiše pravila za ijekanje, što je on i učinio. Propisao je da se "ije" piše onda kad se to izgovara kao dva sloga, a "je" kad se izgovara kao jedan slog. Kasnije su se našli u čudu kad su to htjeli primjenjivati, jer Hrvati nisu prihvatili umetnuto "je" iza "i" kao u ondašnjim riječima "našijem","ovijeh" "Turskijem", "carskijeh" i dr. gdje se je "i-je" izgovaralo dvosložno, mjesto "našim", "ovih", "Turskih" i dr., pa su iz nevolje smislili pravilo o dugom i tratkom izgovoru tog Vukovog pravopisnog čuda. Nakon teorije da je hrvatski jezik ijekavski a srpski ekavski to pravilo je zacementirano kao sveto pismo, pa sad imamo sve više ijekanja i tamo gdje toga nismo imali. Otilio Nemec

naglasak

na kojem je slogu u hrvtaskom jeziku naglasak? prvom ili zadnjem? ako mi mozete staviti naglasak na riječ telefon Hvala

Telèfon. Naglasci na hrvatskim riječima mogu biti na raznim slogovima, nema općeg pravila. Najbolje je da provjeravaš naglaske u rječniku hrvatskog jezika. --Zmaj 09:24, 4. siječnja 2006. (CET)

Bez uvrede, ali mala korekcija. Definicija u hravtskom jeziku za naglaske glasi: Na prvom slogu u riječi mogu stajati svi naglasci. Na zadnjem slogu ne mogu stajati, zadnji slog(u hrvatskih riječi) nije naglašen, već su takve riječi tuđice koje su ušle u hrvatski jezik iz tuđih jezika(npr. bife, nivo, itd), a u sredini riječi mogu stajati svi naglasci. U jednosložnim riječima mogu stajati samo silazni naglasci, dakle dugosilazni i kratkosilazni. Hvala!

Bit će tu još svega. Četveronaglasni sustav je, realno, srušen. Srušiše ga purgeri i ostali kajkavci. Vjerujem da ćemo završiti na nekakvom kompromisu s dinamičkim akcentom. To će biti i s pravopisom. Tomo Maretić bi cvilio, ali, što se može. Mir Harven 19:11, 5. siječnja 2006. (CET)

Koliko ja znam, dan danas je u uporabi četvernaglasni sustav kojeg je prvi uredio Šime Starčević. On i danas predstavlja standard. Što će biti u budućnosti... Živi bili pa vidjeli!

ije/je

Da li se piše IZMJENJENI ili IZMIJENJENI?

Izmijenjeni. --Zmaj 09:24, 4. siječnja 2006. (CET)

Sport ili šport

Što je pravilno - sport ili šport?

Šport je riječ koja je načinjena, tj, koja se drži njemačkog jezika. Oni riječi koje počinju sa "s", a ako iza tog "s" slijedi p ili t, izgovaraju/čitaju započinjući šp/št. Ako se držimo tog načina, onda je pravilno reći takodjer i špilja, a ne spilja. Međutim, ja bih rekla da je više u duhu hrvatskog jezika govoriti sport. No, sve je stvar izbora, tko kako želi, ali onda moramo biti dosljedni onome čega se držimo.

U duhu hr.jezika??? Jesi li bila u svim hrv.krajima, pa da si čula čemu su ljudi skloni u jeziku? Jesi li primijetila, primjerice, da u Dalmaciji nije neobično sresti gdje ljudi iz oblika s+suglasnik izgovore š+suglasnik, čak i u netuđicama? Kao u: kašnje, škorup... Kubura 19:46, 27. veljače 2006. (CET)

U hrvatskom jeziku pravilo je da se riječi uzimaju po izvorniku! Riječ sport je izvorna nastala iz latinskom jeziku, odakle se širila na ostale jezike. Tako je logično da bi se i u našem jeziku trebalo pisati/čitati sport, a ne šport! Na žalost, kako je 90-tih, zbog političkih situacija u Hrvatskoj, dominirala "zagrebačka leksička škola" zaljubljena u germanizme, tako je kroz HAŠK Građanski (Hrvastki atletski športski klub) i političke jezičare utilitariste prisilom nametnuta inačica ŠPORT. Tako imamo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa koje u svojim službenim dokumentima malo govori o sportu, a malo o športu!!!! Na svu sreću, jezik je živa materija i oblikuju ga ljudi koji se njime koriste, a upravo oni i dalje koriste SPORT, a šport prihvaćaju kao isključivo "purgersku" inačicu sporta!

Nije baš to tako. Riječ "šport" je itekako bila živa (i još jest) na čakavskom govornom području! Uostalom, odakle silna športska društva koja se zovu na -ŠK: POŠK, NOŠK, SOŠK, GOŠK... A u čakavšćini je postojao izraz "športirati se", u smislu "baviti se športom". Iako je neki mudrijaš nakon 1945. se domislio tomu da je "šport" "neprijateljska" riječ, "šport" je ostao u govornom jeziku. Za 50 godina socij. Jugoslavije, "sport" se uspio utjerati u govor narodu (preko TV-a i novina), ali je "šport" ostao govornim izrazom, pogotovo kod starijih, koji nisu nikakve veze imali sa "purgeršćinom". I čakavšćina je imala germanizme. Kubura 19:46, 27. veljače 2006. (CET)

Jednostavno: pravilno je i jedno i drugo!

Hrvatski je jezik imao višestoljetnu tradiciju preuzimanja riječi preko njemačkoga te se tako neki skupovi st izgovaraju št i dan danas (npr. izgovaramo /štokholm/, a ne /stokholm/ kao Švedi). Primjer šport je interesantan jer se riječ tako ne izgovara ni u njemačkome.

Kasnije je riječ prema engleskome izgovoru postala sport.

Jezik je ireverzibilna pojava. Što će reći da se stvari ne mogu vratiti na staro, ali je primjer s vraćanjem športa zanimljiv sociolingvistički fenomen jer je nastao ne unutarjezičnim razlozima, nego pokušajem onih koji imaju moć da manipuliraju cijelim narodom.

Za pedesetak ćemo godina vjerojatn znati koju ćemo riječ koristiti. Dejana 10:28, 24. veljače 2006. (CET)

Ne mogu vratiti na staro? Odakle ti to? Nemoj poopćivati stvari. Uspoređivaš slučaj "šport" sa pokušajem ponovnog uvođenja svih samoglasnika iz doba jezičnog jedinstva slavenskih i baltičkih naroda (to je bilo onda kad se moglo otići na noge od Crikvenice do Cresa, bez ući u brod). Jezik i te kako poznaje vraćanje stvari na staro/prijašnje stanje (ivrit i baskijski su najbolji primjeri). Kubura 19:46, 27. veljače 2006. (CET)
A što se tiče "športa" (i brojnih dr. riječî u hrvatskom), nije li taj izraz nestao iz službene uporabe ˙(i posredno, počeo biti istiskivan iz govornog jezika), baš preko pokušaja onih koji su manipulirali cijelim narodom? Kubura 19:46, 27. veljače 2006. (CET)
Ovo je pogodak u sridu! No nije uspjelo brisanje Dinama, jer bez obzira na sve socrealističke konotacije, generacije koje su odrasle s tim imenom nisu ga dale, osim toga to je već marketinško ime (trade-mark) najvećeg zagrebačkog nogometnog kluba. Ista je priča sa sportom, generacije koje nisu nikada čule za šport ne žele novinu u svom govoru (bez argumentacije koja bi 100% pobila postojeću varijantu). Lako je s tastature preći na tipkovnicu kad nikad u životu nisam govorio taster, a tipke su svuda oko mene; no šport će se teško vratiti. SpeedyGonsales 20:10, 27. veljače 2006. (CET)
Tko želi Dinamo, neka mu je. Nemam ništa protiv. Davanje imena klubu "Croatia", je bilo nasilno mijenjanje ZG-nogometne povijesti; već je postojao klub u ZG imenom Croatia! Dokumentirana je Hajdukova utakmica sa Croatiom, i to čini mi se, prije 1. svj. rata. Kubura 20:50, 27. veljače 2006. (CET)
Tko nije htio govorio "šport", i neće. Tko je govorio "šport", govorit će "šport". Onaj tko cijeni hrvatstvo "športa", makar je prije govorio "sport", govorit će "šport". S obzirom na to, Speedy, da si tako siguran u budućnost onoga što će biti ("teško će se vratiti"), hoćeš li mi reći brojeve od Lota od idućeg kola? Po mogućnosti sve brojeve, nekoliko milijuna kuna bi mi dobro došlo u životu. :))) Šalu na stranu, budu li TV-kuće sa drž.koncesijom usiljavale "sport", a "šport" ostavljale postrani kao "tamo nekakvi izumrli lokalizam", tako bi se moglo i dogoditi. Da ustraju na "športu", za 15 godina bis imao naraštaje koji bi znali samo za "šport". Kubura 20:50, 27. veljače 2006. (CET)
Bas si zanimljiv, Kuburo! A sada ti je vazno cakavsko narjecje!? Kad mislis da je "na tvojoj strani". Ali standardni je jezik nastao na stokavskoj osnovici (sto inace svima napominjes!). Sto se tice jezicnih promjena, naravno da je velik dio njih nastao izvanjezicnim utjecajima. A sto se tice samih jezicnih promjena, one JESU IREVERZIBILNE htio ti ti prihvatiti ili ne. Shvati Jezik = Narod, tako jest i tako bude. Zato jezik nije logican, zato postoje mnogi izuzetci, zato se stvari mijenjaju..... Tu pojedinac ne znaci nista. --Dejana 13:57, 2. ožujka 2006. (CET)
Hrv. književni jezik jest prema štokavskom narječju rađen, ali to baš nisam napominjao. Ali hr.književni jezik ne isključiva čakavske i kajkavske elemente. Kubura 15:36, 2. ožujka 2006. (CET)

Šport i čakavski

Zašto mi je sad "najednom važno čakavsko narječje"? Radi bisera koji su, misleći da cijela Hrvatska misli kao oni i krug ljudi oko njih, izjavili da "narod" "...shvaća "šport kao "purgersku" inačicu sporta...", "...kao proizvod "zagrebačke leksičke škole" zaljubljene u germanizme..." i sl.. I kao argument njihovim fiksacijama daju izjavu "...jezik je živa materija i oblikuju ga ljudi koji se njime koriste, a upravo oni i dalje koriste SPORT...". Zar je to argument? Je li taj/ta koji je to rekao se ikad makao/makla dalje od svojeg kraja? Nije to "neki purgerizam", neka čuje kako se u primorskim mjestima govori. A kako narod govori? Dosta je bilo viditi kako bi svojevremeno na TV kvizu "Upitnik" ljudi (iz svih krajeva RH) zvali i tražili pitanje iz područja "športa", a voditelj (neću spominjati ime) ih spremno "ispravi" u "sport". Toliko o "prirodnom razvoju jezika" i "kako narod govori". Inače, ne osporavam da ljudi govore i sport i šport, ali neka nam nitko ovdje ne prodaje priču "kako narod danas govori samo "sport", osim "tamo nekih purgerskih mohikanaca koji ustraju na "športu"". Kubura 15:36, 2. ožujka 2006. (CET)

cvijeće ili cviječe

Pravilno je cvijeće, dakako. Mora da si Slovenac. :)

Da je Slovenac, rekao bi: rože!  :)

citiranje

Kako se pravlno citiraju adrese internet stranica i latinske izreke?

Inetrnetske se stranice obično stavljaju unutar <> (izlomljenih zagrada), nisam nigdje vidjela neko pravilo oko toga, ali se tako prakticira.
Latinske se izreke u pravilu ne citiraju (citiranje je doslovno navođenje nečijih riječi, uz navođenje izvora). Izreke su postale javno dobro, za većinu ne znamo tko ih je izmislio i kojom prilikom prvi upotrijebio pa se ni ne mogu citirati, a budući da su na stranome jeziku, dobro ih je pisati kurzivom. Dejana 10:29, 24. veljače 2006. (CET)

Primijeniti

Kod riječi primijeniti u trećem licu da li se kaže da se nešto primijeni ili primjeni?

Primijeni. --Elephantus (razgovor) 12:11, 15. siječnja 2006. (CET)
Bitno je i što se radi o "trećoj osobi", ne "trećem licu", i "kaže li se" ili "je li se kaže", a ne "da li se kaže". Kubura 10:44, 24. veljače 2006. (CET)
Kuboro, ti zasigurno nisi studirao hrvatski na FF-u u ZG-u jer bi inače na početku gotovo polovice jezičnih kolegija slušao kakva je bedastoća mijenjati gramatičko lice u gramatičku osobu!! ;-)
Kuburo, kada ideš samo desno, ti to možda i nećeš shvatiti, ali je neosporna činjenica da ćeš se, prije ili kasnije, početi vrtjeti u krugu!! ;-) Dejana 11:16, 24. veljače 2006. (CET)

opći ili opšti

opći ili opšti

U hrvatskom – opći. "Opšti" se koristi u nekim drugim jezicima, npr. u makedonskom. :-) --Elephantus (razgovor) 00:27, 17. siječnja 2006. (CET)

Hokej na ledu, klubovi

Kako da nazovemo novu kategoriju (sa preko 30 stranica!) o klubovim koji igraju Hokej na ledu? Hokej-na-ledaški klubovi ili kako ?

Sombrero

Od 2001/01. HK Medveščak se zove KHL Medveščak. A vidim i da ima KHL Mladost. Na naslovnoj stranici ga zovu "Klub hokeja na ledu Mladost". Prije smo nazivali takve klubove samo kao "hokejaški klubovi", podrazumijevajući hokej na ledu, jer hokeja na travi baš nismo imali. Širenjem potomnjeg športa u HR, prisiljeni smo proširiti oznaku sa "HK" na "KHL".

Genitiv izbjegavamo gdje je moguće, ali gdje je "kobasica" kao "Ustav Republike Hrvatske" ili "Kup pobjednika kupova", ostavljamo u genitivu. Izrada pridjeva bi bila malo zaguljenija :) .

Daklem, ostaje nam "klubovi hokeja na ledu". Kubura 11:03, 20. siječnja 2006. (CET)

Bok i hvala na ovom forumu! Moje pitanje je: kako se pravilno pišu brojevi u datumima? 01.08.2006. ili 01.08.2006.? I treba li stavljati razmake?

Hvala!

Poželjno je pisati mjesece riječju. Ipak, po strojopisnim i birotehničkim pravilima, prije točke se ne stavlja razmak, a iza točke se ostavlja razmak. Isto vrijedi i za zareze. Uostalom, možeš viditi u "wiki-potpisima" da softver ostavi razmak, kad se rabi riječ za mjesec.
Štoviše, čak bi se i iza početne i prije završne zagrade trebalo ostavljati razmake. Međutim, tvorci uredskog softvera očito nisu znali za tu činjenicu, tako da se zna dogoditi da zagrada ostane na kraj redka, a tekst otiđe u idući redak). Kubura 00:46, 23. siječnja 2006. (CET)
Iza otvorene i ispred zatvorene zagrade se ne ostavlja razmak! Piše se na primjer (raz)gledati, a ne ( raz ) gledati ! Dejana 10:30, 24. veljače 2006. (CET)
Dejana, to je takvo pravilo koje primjenjiva Word. Ali govorim ti, izvorno je, po pravilima uredskog poslovanja, pisati sa razmakom. Nu, budući je softver tako sad prilagođen (pa razmaknuti tekst od zagrade zna prebaciti u drugi red, a zagradu ostaviti u prvom redu), otipkavamo zagrade spojene s riječju. Kao što sam maloprije učinio. Eto, toliko. Kubura 10:36, 24. veljače 2006. (CET)
Hm, mislim da ovo treba raščistiti: ne znam kakvo je bilo pravilo oko zagrada u uredskom strojopisu, ali u slaganju tekstova za tisak je davno prije nastanka računala uvriježeno da unutar zagrada (tj. iza otvorene i ispred zatvorene zagrade) nema razmaka.
Ja takoder prvi put cujem ovakvu tvrdnju! Ne vidim zasto bi se ostavljali razmaci iza i ispred zagrade. Pisala sam svojedobno i na pisacim masinama i nikad, ali nikad, nisam ostavljala praznine kod zagrada. Pa pogledaj knjige! Procitala sam ih nekoliko u zivotu (mnoge pisane prije no sto je itko i sanjao Word) i nigdje nema toga Kuburinoga razmaka... To jednostavno nije racionalno, skupo je jer bi onda i razmaci ulazili u broj znakova na stranici, a i estetski mi je pomalo....ruznjikavo... --Dejana 14:03, 2. ožujka 2006. (CET)

hrvatski

bl(i)jeđi

kako je pravilno blijed-blijeđi

    ili

blijed-bljeđi???

Blijed-bljeđi --Elephantus (razgovor) 17:03, 21. siječnja 2006. (CET)

Ulica grada Vukovara

Paziti jer postoje dvije različite ulice: 1. Ulica grada Vukovara i 2.Vukovarska ulica

ije ili je

lokativ: o tijelu ili o tjelu

Pravilno je: o tijelu.

jedanput ili jedamput?

jedanput ili jedamput? ili jednom:)

pekara,pekarnica ili pekarna

pekara ili pekarnica ili pekarna


jedanput je pravilno.

Pogledaj objašnjenje o jednačenju po mjestu tvorbe kod odlomka Crmpurast na ovoj stranici!
Prednost se daje oblicima sa sufiksom -nica, tipa pekarnica, cvjećarnica, igraćnica... A oblik pekarna se čak smatra razgovornim (Jezični savjetnik). Dejana 10:33, 24. veljače 2006. (CET)

naglasci koz padeze

postoje li u hrvatskom jeziku imenice u kojima se naglasak rijeci mijenja kroz padeze? ako da, navedite mi primjer. hvala. ivan, prag

Ima koliko hoćeš. Npr. n. pa`pîr, g. papi´ra. Jako je često mijenjanje naglaska u genitivu množine (n. jed. i`van, g. mn. i``vânâ)

Pisanje brojeva

Dali je ispravno napisati: Tri tisuce pedeset osam ili tri tisuce pedeset i osam ? u slucaju kad brojku izrazavamo rijecju. Dali ima neko pravilo u vezi ovoga? Hvala

Može i jedno i drugo, ali pravopis B-F-M kaže da se u brojevima "i" koristi sve rjeđe. --Zmaj 12:40, 1. veljače 2006. (CET)

Negirane imenice

nehrvat / Nehrvat - Kad je jedno, a kad drugo? Ili je samo jedno moguće?

Pravopis B-F-M, točka 43 na str. 11:
[Imena naroda i pojedinih njihovih pripadnika] spojena s negacijom ne gube svojstvo vlastitih imena, pa se tako nastale sraslice pišu malim početnim slovom n: nehrvat i nehrvatica, nesrbin i nesrpkinja... Isto se tako malim početnim slovom pišu i sraslice kao velikohrvat, velikosrbin...
--Zmaj 09:58, 3. veljače 2006. (CET)

Gluposti

Dragi moji pravopisci i "pravopisci", kaže se muzejom. Isto kao i Bečom. Jeste li kad čuli za imenice u kojima se ne provodi takozvani prijeglas? Ha?

Drugo, po čemu je pravilno pisati "ne ću"? Lijepo molim, dajte mi argumente, a ne Babićeva i Katičićeva laprdanja o pravopisu iz 19. stoljeća. Jer, "neću" nije ista stvar kao "ne radim", "ne volim" itd. i zato se ne piše jednako. Također, to nije spoj ne + ću i zato se ne može pisati odvojeno. "Neću" je nastalo prije barem tisuću godina tako što je "ne hoću" dalo "ne oću" ("h" se izgubilo) pa se to stegnulo u "ne:ću" (s naglaskom - ne:ću`` > néću). Dakle to nije više negacija "ne" kao u "ne želim" i sl. nego je to "ne:-", u kojem je stegnuta negacija "ne" i "o-" iz "oću"... Stoga, stručno gledano, nema nikakva razloga da se to piše odvojeno. Isto vrijedi i za ne:mam (ne^ma:m, néma(: )m) i ni:sam < nije:sam (nijésam), gdje *ne imam daje ne:mam, a *ne jesam > něsam > nijesam > nisam. U "nemam" dakle "ne-" također nije negacija nego stegnuto, dugo ne:-.

Ima toga još, ali nemam vremena.

S poštovanjem, Scorpy

---

<onomatopeja>klap klap klap klap klap klap</onomatopeja> Sombrero 11:05, 9. veljače 2006. (CET)

---

Za ovo s prijeglasom je istina, piše se MUZEJOM i BEČOM jer, iako je krajnji glas nepčanik, dolazi sufiks -om zbog toga što se ispred palatala nalazi glas "e". A što se tiče prepucavanja u vezi s pravopisom i pravilima o pisanju "neću" i "ne ću"... Besmisleno je da se mi tu svadjamo oko toga što je pravilnije ako se čak ni oni (pravopisci) ne mogu dogovoriti oko toga. Tko zna što će iz svega toga na kraju izaći! Tek toliko:-)

---

Ama nije riječ o prepucavanju. Pokušavam vas navesti da provjerite to što napišete. Ovako od vas više štete nego koristi. Ne znam koliko je suradnika kroatista, ali naslućujem da nije mnogo. Naime, o previše se vaših naputaka može diskutirati. Jednostavno zato što su netočni i nestručni. Nije dovoljno imati pravopis za pisanje savjeta. Treba štogod znati i o staroslavenskom, povijesti jezika, dijalektologiji... Napokon, treba biti i pismen, jer kakav je to savjetnik kojem treba lektor? No, da ne duljim, podržavam entuzijazam, ali riječi amater (ljubitelj) i diletant (osoba bez formalnog obrazovanja) katkad s razlogom imaju pogrdno značenje. Mislim da se razumijemo. Ne obezvređujem vaš trud, dapače. Nastavite - ali malo opreznije. Nakon silovanja jezika raznih znalaca i "znalaca" u posljednjih petnaestak godina, barem bi Wikipedia (u nominativu bez "j", jer tako pišemo i imenice poput Croatia, Marsonia, Cibalia...) trebala inzistirati na pedantnosti i stručnosti, za promjenu. Napokon, pročitajte moj blog. Bez ikakve oholosti, ali i lažne skromnosti, mislim da sam većinu stvari bolje obradio (teme nam se, ne bez razloga, prilično poklapaju). Možda štogod i naučite, uostalom, čak i ako nakon čitanja ovih redaka odmahnete rukom i pomislite: "Ma što on tu nama drobi, nema pojma." Kažem to posve dobronamjerno, zato što mi je drago da postoje ljudi kojima je stalo do vlastita jezika, i nimalo vas ne podcjenjujući. Ističem samo da imam više prakse. Ali na Wikipediji, strog kakav jesam, ponajviše prema samome sebi - ne usuđujem se pisati. Eto, nadam se da su vam jasniji moji motivi.

Scorpy


---

Dragi kroatiste, stoji to što si rekao, ali molim, dopusti da studiranje kroatistike donosi neka znanja koja nema baš svatko tko govori hrvatski 30-ak godina, uostalom, mi (kroatisti), što sam već jednom prilikom objašnjavala, ne znamo hrvatski (za razliku od svih drugih Hrvata), nego se samo njime služimo.

Znaš da se ispit iz Hrvatskoga standardnoga jezika ne može uspoređivati s famoznim Rimskim pravom ili Anatomijom! Jer vidiš, kada čovjek počne studirati pravo ili medicinu, obično ne zna puno o navedenim temama, odsluša to dva semestra i samo treba naučiti poprilično ograničenu količinu podataka. A vidiš, sa standardnim je drugačije jer, kad kreneš na ispit iza sebe imaš oko 25 godina aktivnoga služenja hrvatskim jezikom, 4 godine studiranja istoga, i 6 semestara slušanja dotičnoga kolegija. A prosjek polaganja je, kažu, 9 puta! Pa zar nije normalno da onda kroatisti znaju nešto što ne zna svatko? Ali, molim, pretpostavljam da ti ne znaš izvesti histerektomiju! I nitko te neće ružiti zbog toga.

Dakle, nemoj odmah napadati ljude koji pokušavaju, pa makar katkad i pogrešno, odgonetnuti što je i kako je "pravilno", već im objasni sam kada to treba jer imaš više znanja od njih u tome području! A kako ovdje i nema puno, kako si i sam primijetio, kroatista, ljudi su se morali sami snaći, zar ne? Ruku na srce, pa i nema tako strašno puno pogrešaka!!

Dakle, ili pomozi, ili pusti na miru!

Još jedna zamjerka: ne vidim zašto se ne bi smjelo reći postaviti pitanje? U rječniku se natuknica pitati objašnjava kao, nećeš vjerovati, postaviti pitanje. Varietas delectat! Dejana 10:45, 24. veljače 2006. (CET)

---

Neću pitati u kojem rječniku, zato što je to nebitno. I Šonjin i Anićev (a pogotovo njegov) pate od mnogih dječjih bolesti. Prvi je preskriptivni, koji propisuje, a drugi deskriptivni, koji opisuje, no to ne znači da je sve što navode i pravilno. Neću se, međutim, zadržavati na tome, bilo je posve dovoljno jezikoslovaca koji su ocjenjivali i procjenjivali oba uratka. Reći ću samo da je pri njihovu korištenju potreban oprez.

A "postaviti pitanje" ili "dati odgovor" nepotrebne su fraze zato što su u suprotnosti s jezičnom ekonomijom i biranim govorom. Čemu dvije riječi ako je dovoljna jedna, pogotovo jer radnju izričemo glagolom, a ne imenicom, što stoji u svakoj gramatici? "Pitati" i "odgovoriti" posve je dovoljno. Irelevantno je što je napisano u definiciji natuknice jer je riječ o parafraziranju koje se pri opisivanju ne može izbjeći.

Scorpy

Varietas delectat!! Ako bismo izbacivali takve varijacije, to bi bio pravi jezični egzorcizam!! Naravno da je dovoljno pitati i odgovoriti, ali kreativnost je u biti ljudskoga duga i ne vidim zašto se ne bi moglo i smjelo reći i postaviti pitanje!!
O rječnicima je već rečeno, nisu savršeni, al dok ne izdaš svoj, nemojmo pljuvati po tuđoj muci. Dejana 13:28, 4. ožujka 2006. (CET)


Aha, a dok ne napravim auto, ne smijem reći da je taj koji vozim loš? Škripi ti logika. Uostalom, isticanje pogrešaka nije pljuvanje, koliko znam. Kritičko razmišljanje o naučenome osnova je svakog znanja. I ne treba ga izjednačavati s kritičnim.
Što se "egzorcizma" tiče, nitko ti ne brani da govoriš kako god hoćeš. Ali u javnoj komunikaciji, što podrazumijeva i pisanje na Wikipediji, trebaš se služiti standardnim hrvatskim jezikom. Koji ima svoja pravila, propisana gramatikom, pravopisom, savjetnicima, ali i stilističkim priručnicima. No ne i rječnicima. Leksikologija je naime deskriptivna znanost, a tek iznimno preskriptivna. Od svih naših rječnika, samo je Šonjin takav. I zato to što u njima piše, ponavljam, ne mora biti točno. Jako se mnogo naših jezikoslovaca u svom radu nažalost služi načelom "tako se u mom selu govori". A to nema veze s lingvistikom.
To što tvrdim, uostalom, možeš provjeriti na Katedri za standardni hrvatski jezik. Ondje su me tako i naučili. Scorpy
Pa u svakome bi slučaju trebalo biti malo taktičniji u donošenju takvih ocjena. Bilo čega. I nemoj uspoređivati aute koji se serijski proizvode i rad na nekom rječniku.
Lako je pametovati, molim, i Harven bi htio novi rječnik, i ti; izvolite, udružite se... imate potencijala obojica i ne vidim zašto to ne biste mogli usmjeriti na malo konstruktivnije ciljeve. Pokušajte napraviti nešto bolje od onoga što postoji!
Dejana
Možda i hoćemo. :D Što se taktičnosti tiče, uvijek sam izravan i britak. Što, međutim, ne znači da sam zloban ili zlonamjeran. Ali da se imam razloga ljutiti na naše jezikoslovce - imam. Umjesto da nam srede standard, da ujednače pravopis s gramatikom i leksikom, oni ga štancaju kao na pokretnoj vrpci, gotovo svake godine - poput kalendara! Držim to neozbiljnim i neodgovornim. Pogotovo jer im promjene ne zadiru u bit, u srž stvari, nego su zapravo kozmetičke. I svatko tko se svakodnevno bavi jezikom poput mene - prigovara. Potpuno opravdano. Norma nam je poput politike - koliko kroatista, toliko stranaka i mišljenja. Scorpy

Tu se potpuno slažem s tobom, no ne zaboravi jednu važnu komponentu: izvor materijalne sigurnosti! Mislim da je nekoliko budućih naraštaja Babića, Finki i Moguša osigurano prodajom desetak izdanja pravopisa, u kojima su se uglavnom izvodile kozmetičke promjene, i nije se izmijenilo gotovo ništa od kritičnih točaka.

No, kad odlučiš da sam kreneš u posao, imat ćeš moju potporu! (što, naravno, podrazumijeve i besplatni primjerak uratka.... :-) [šala!]) Dejana

Još malo o nastavku -om

Nabrojit ću još nekoliko imenica muškoga roda čija osnova završava na nepčanik (č, ć, đ, dž, ž, š, nj, lj, j), a u kojima se zbog toga što u osnovi već imaju jedno -e ne provodi tzv. prijeglas:

Senj - Senjom

kelj - keljom

crtež - crtežom

trofej - trofejom.

Ako su pak imenice trosložne ili četverosložne, prijeglas se provodi bez obzira na prijašnje pravilo pa gramatički morfem ostaje uobičajeni -em:

neprijateljem

gledateljem

slušateljem.

I kad sam već ovdje, ne kaže se "postaviti pitanje" nego pitati (fraze, fraze...) pa link promijenite u "Pitajte", a genitiv imenice "redak" glasi retka, a ne redka. Drugo su redci (nominativ množine).

No o provođenju i neprovođenju jednačenja po zvučnosti već sam pisao, na drugome mjestu: [1].

Toliko, ne da mi se više.

P. S. Logirah se na Wikipediju, pod svojim starim forumskim nickom, da vas lakše mogu pratiti. To naime donosi i određene privilegije. :)

Nastojat ću vam ne smetati previše. Pozdrav.

Scorpy

Lokativ (totalna zbunjoza)/apozicije

Bok, svima

Mislio sam da znam hrvatski, ali sad više nisam siguran...

Muči me lokativ. Jasno mi je da je pravilno na Dunavu i na Savi, ali mi nije jasno da li je pravilno na rijeci Dunav ili na rijeci Dunavu. Za ženski rod (na rijeci Savi) mi je još nekako bolje leži da i naziv rijeke, a ne sama riječ "rijeka", bude u lokativu, dok mi za muški rod nekako bolje zvuči da ostane kao u nominativu.

Što je još gore, ako rijeka zamijenim sa npr. "kino", onda mi nekako bolje leži u kinu "Sava", a ne u kinu "Savi", a pogotovo mi grozno zvuči u kinu "Dunavu".

Totalno sam zbunjen, pogotovo što mi se čini da svi ostali oko mene govore po istim pravilima, koja očito nisu dosljedna.

Molim detaljno objašnjenje jezikoslovca :)

Sombrero 10:50, 14. veljače 2006. (CET)
Definitivno je točno na rijeci Dunavu i u kinu "Dunav". Ne znam službeno objašnjenje, ali pretpostavljam da se radi o razlici između svojstva i naslova: kod rijeke je "Dunav" svojstvo (ona JEST Dunav), a kod kina samo naslov (kino SE ZOVE Dunav). --Zmaj 12:50, 20. veljače 2006. (CET)

Dakle, ovako: rijeka Dunav je apozicijski skup (apozicija je imenica, ili zamjenica, dodana drugoj zamjenici s kojom se slaže u padežu, a ako može i u rodu i u broju, na primjer
  1. rijeka Dunav (slaganje u padežu i broju, ne u rodu)
  2. rijeka Sava (slaganje u padežu, broju i u rodu)
  3. grad Vinkovci (neslaganje u broju)
  4. ......)
Dakle, ako je slaganje u padežu obavezno, mora se reći na rijeci Dunavu.
Naravno da i ovdje ima izuzetaka! Mislim, zašto ih ne bi bilo?! Tako Pranjković u Sintaksi navodi slučajeve u "kojima apozicija stoji ispred vlastite imenice koja nije primarna ili nije tipična za ono što se njome označuje, nego je primarno vlastito ime nečega drugoga. Takve imenice obično dolaze u navodnike, npr. Prenoćio je u hotelu "Zagreb"."
Dakle, u rijeci Dunavu, ali u kinu "Sava"!
Još nešto, nije samo lokativ problematičan, zapravo se može pogriješiti u svim padežima:
  • otok Lastovo
  • otoka Lastova (lako će se reći i otoka Lastovo )
  • otoku Lastovu (lako će se reći i otoku Lastovo )
  • itd. ...
Ono što si napisao da ti oblik za ženski rod "nekako bolje leži" je odličan način - analogija! U jeziku, posebice u sintaksi, je to najsigurniji način da dođeš do ispravnoga odgovora. Gramatička se pravila načelno ne razlikuju za različite rodove (iako bi se i ovdje vjerojatno dala naći koja iznimka u hrvatskome...  ;-) )
Dejana 11:01, 22. veljače 2006. (CET)
Jako je bitna i situacija o kojoj se radi. Pazite ovaj primjer:
  • Pucao sam u sobu.
  • Pucao sam u sobi.
Vidite li sad razliku? Oba oblika su točna, ali značenja su različita. U prvom slučaju počinitelj se nalazi izvan sobe i ustrjeljiva ju, a u drugom slučaju se nalazi u sobi i ustrjeljiva netkoga/nešto. Pozdrav vam, Kubura 19:56, 27. veljače 2006. (CET)
Opet si nesto mrvicu pobrkao: to su da razlicita padeza: akuzativ i lokativ! A problem su bile apozicije, koje se, cini se, ipak ne slazu uvijek niti u padezu! --Dejana 14:07, 2. ožujka 2006. (CET)

Naglasci

Je li postoji neki način da naučim naglaske sama bez ičije pomoći? Je li postoje nekakva određena pravila za određivanje naglasaka u riječima. Na ispitu dobijem tekstove i onda pogađam naglaske jer jednostavno ne vidim razliku među riječima. Kako da to naučim?????

Probaj u sebi izgovoriti riječ koja ti je data. Na taj način vidjet češ koji je slog naglašen - onaj koji se izgovara duže i malo glasnije od drugih. Uvijek je samo jedan slog naglašen (i uvijek su naglašeni samoglasnici), ali u nekim riječima postoji poslijeakcenatska dužina. Ona stoji na nekom samoglasniku iza naglašenog sloga i malo produžuje taj slog, ali ne duže od naglašenog sloga. Također bi trebala znati da naglasak nikad ne stoji na poslijednjem slogu u riječi, takvo nešto ima samo u riječima koje su ušle u hrvatski jezik iz drugih jezika (npr. bife). U našim riječima posljednji slog nikad nije naglašen. Postoje četiri vrste naglaska, dva uzlazna i dva silazna. Od ta dva uzlazna jedan je dug (dugouzlazni), a jedan kratak (kratkouzlazni), i od dva silazna također je jedan dug (dugosilazni) i jedan kratak (kratkosilazni). Probaj izgovoriti riječ ruka. Pošto ova riječ ima dva sloga, mora biti prvi slog naglašen, jer je ovaj drugi posljednji. Osjećaš li kako se naglasak penje: ruUUka? Pored toga što se penje (uzlazi), ovaj naglasak je i dug. Dakle, to je dugouzlazni naglasak, koji se obilježava kosom crticom u desno. Probaj sada izgovoriti riječ majka. Osjećaš li ovdje kako se naglasak prvo penje, a zatim na kraju malo spušta: maAAAajka? Takav naglasak koji je dug i podiže se, da bi se na samome svršetku sloga malo spustio je dugosilazni naglasak i on se obilježava cirkumfleksom - kao francuski naglasak circonflex. To je znak koji liči na grčko slovo L ili na kakvu špiljicu iznad slova. Dakle, to su bili dugi naglasci - dugouzlazni i dugosilazni. A sad gledaj kratke slogove. Izgovori vremena. Kao što vjerojatno uviđaš, naglašen je drugi slog (-me-). Ovaj slog je sasvim, sasvim malo naglašen. To je kratkosilazni naglasak i on se obilježava dvijema kosim crticama na lijevo. A gledaj riječ ljepota. Izgovori je i pokušaj osjetiti koji je slog naglašen. To je drugi slog (-po-). On je također sasvim malo naglašen, ali ipak više nego kratkosilazni. To je kratkouzlazni naglasak i on se obilježava suprotno od dugouzlaznog - kosom crticom na lijevo. Također trebaš znati da se silazni naglasci - kratkosilazni i dugosilazni - nalaze samo na prvim slogovima riječi, dok se uzlazni naglasci mogu naći i na prvim i na svim slogovima u riječi osim na posljednjem slogu. Jednosložne riječi imaju samo silazne naglaske. Ako su duge, onda je u pitanju dugosilazni, a ako su kratke, radi se o kratkosilaznom naglasku. Kod riječi koje su sastavljene od nekog prijedloga i neke druge riječi i tako su postale jedna riječ (npr. glagol napraviti: prijedlog na + glagol praviti), naglasak se nalazi na osnovi riječi, u ovom slučaju na glagolu, a ne na prijedlogu koji je dodat kao predmetak (prefiks): naprAviti. Također, samoglasnik e u slogovima u kojima je u staroslovenskome jeziku bilo slovo jat gotovo uvijek je naglašen (gore imaš jedan primjer gdje nije takav slučaj: ljepOta, a ne ljEpota, ali uglavnom je naglasak na starome jatu: dijEte, slijEdeći, sjEditi, sjEverni i sl.). A gledaj poslijeakcenatsku dužinu: KraAade od bOgatiih i daje sirOmašnim ljUUUdima. U riječi bogatih naglasak je na slogu bo-, ali duže se izgovara i slog -tih. To je dužina. Zapravo, cijela ta priča oko naglasaka se svodi samo na to da umiješ pravilno izgovoriti riječ i prepoznati dužinu njezinog naglaska. Sretno na ispitu!

pisanje datuma

u jednom odgovoru, ako sam dobro shvatila, piše da je ispravno 11. kolovoza 2005., a u drugom da se piše 11. studenog, bez a. može li to netko pojasniti?

Mjesec je uvijek u genitivu. Gentiv od "studeni" je "studenog" ili "studenoga". Oba su oblika ispravna, a koliko vidim prema google site:hr i otprilike podjednako česta (ovisi o pojedinom datumu, izgleda :-))) --Elephantus (razgovor) 21:52, 16. veljače 2006. (CET)

KAKO JE ISPRAVNO

IZVJEŠTAJ ILI IZVIJEŠĆE

Izvještaj i izvješće. Mir Harven 19:02, 19. veljače 2006. (CET)

Ne će biti da je ispravno i izvještaj i izvješće, jer bi onda bilo ispravno i dvorišće i dvorište, kao i krovišće i krovište, i lovišće i lovišće , stajališće i stajalište, itd. itd. Nastavci -šće su kajkavski, a izvješće je u jezik ušlo s bivšim vladarom koji je rodom iz kajkavskog kraja, iz mjsta koje ima i kajkavsko ime: Veliko Trgovišće, što na štokavskom kao i na novoštokavskom znači trgovište.

Standardni (bivši književni) hrvatski jezik je novoštokavski s nastavcima -šte a ne šće, pa izvješće ne može biti ispravno, a prihvaćeno je bilo isključivo zbog političkog ulizivanja bivšem vladaru.

Oblik "izvješte" ne postoji, no zato imamo mnogo hrvatskih riječi s nastavcima na -aj, kao događaj, koračaj, pokušaj, podbačaj, prebačaj, pobačaj, pa tako i izvještaj. Sve ove riječi na -aj znače nešto pojedinačno a ne skupno ili složeno. Suprotno tomu, nastavak -šće je karakterističan za zbirne imenice kao "lišće" (od listje),"trešće" (množina od treska),"hrašće" (mn. od hrast)itd. Prema tomu bi "izvješće" mogla biti zbirna imenica od izvještaj, to jest skup od više izvještaja, ali ne kao pojedinačna cjelina. ~~Otilio Nemec~~

Kako još nitko dosad nije reagirao na ovaj dijel teksta: "-šće" je kajkavski naglasak"? Nastavak -šće imaš i u čakavskom narječju i u štokavskom narječju. Izvješće nije nikakvo ulizivanje bivšem predsjedniku; to je pravi hrv. izraz. Kubura 16:12, 29. ožujka 2006. (CEST)

Ispravno je i izvještaj i izvješće, a Jezični savjetnik donosi i izviješće.

Vjerujem da je cijela priča nastala od glagola nastalim od imenice VIJEST (stsl. vêstь): izvijestiti i izvještavati/izvješćivati. Poluglas jer (ь) se izgubio i imamo vêst koje je pri raznim morfoloških promjenama moglo dati i skupove -št i -šć.

Prema logici po kojoj i druge imenice i- deklinacije koje završavaju na –st imaju oblike sa –šć (mast [stsl. mastь], svijest ----> I jd. mašću, sviješću; ovo je primjer jotacije).

No, interesantno je i nešto drugo:

  • imamo glagole: osvijestiti/osvješćivati/osvještavati
  • potom: navijestiti/navješćivati/navještavati

Dakle, skup –šć se javlja u jeziku i vjerojatno je od toga oblika (izvješćivati) u jednom trenutku napravljena imenica. U prilog ide i činjenica da se u Enciklopedijskome rječniku navode različita značenja (odn. izvješće ima širi sadržaj od izvještaja), pa se može pretpostaviti da su u jednom trenutku trebala dvije imenice… (SHVATITE OVO KAO IMPROVIZACIJU NA TEMU, PUKO RAZMIŠLJANJE, NE PROVJERENE ČINJENICE!!!)

(usp. premjestiti/premještati/premještaj ili namjestiti/namještati/namještaj koji su nastali od stsl. mêsto; finalno –o nije otpalo i nemamo oblike sa –šć!).


Što se upotrebe tiče, ja ih koristim u različitim stilovima, ako je stil administrativni, stavit ću izvješće, ako nije, držat ću se staroga dobroga izvještaja. Dejana 10:59, 24. veljače 2006. (CET)

Ne treba se previše trgati oko riječotvorja, jer je odgovaratelj, vidljivo je po stilu, običan jugoprovokator na crti štokavsko-srpsko-kajkavsko-hrvatsko-jedino hrvatsko-Tuđman-kajkvac-dikatator-bla bla... Prozirni su da bi ih se moglo rabiti mjesto običnih stakala. Mir Harven 11:32, 24. veljače 2006. (CET)
Ajd dobro... Nadam se da ti je sad lakše. ;-) Dejana 11:39, 24. veljače 2006. (CET)

novčani optjecaj i plaćevni promet???

Pozdrav,

Suradnik:Kubura je, po mom mišljenju, bio malo pretjerano inovativan kod "hrvatiziranja" nekih pojmova, pa bih molio one koji znaju malo više o jeziku da provjere slijedeće promjene:

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sredi%C5%A1nja_banka&diff=167751&oldid=167723

Posebno bih vam obratio pažnju na izraze narodno gospodarstvo (umjesto nacionalne ekonomije), novčani optjecaj i plaćevni promet.

Sombrero 09:44, 21. veljače 2006. (CET)
I rječnik donosi novčani optjecaj! Dakle, imak nije opticaj. Mislim da se radi o dva glagola (optjecati/opticati) tipa (zahladniti/zahladnjeti) ili, još razumljivije plaviti (činiti nekoga/nešto plavim)/plavjeti (postajati plav). Ima puno takvih dvojnih (da ih tako nazovem) glagola čije je semantičke opsege i rođenim govornicima teško omeđiti. Koja bi bila stvarna razlika između glagola optjecati i opticati, moram priznati da nisam sigurna. Kako sam u rječniku pronašla primjer za novčani optjecaj kao termin u novčarstvu, vjerujem da je onda zaslužio da ostane. I ostali su termini provjereni i preuzeti iz rječnika pa valjda ne bi trebalo biti više problema. Dejana 11:28, 22. veljače 2006. (CET)

Ovako. Optjecaj ima sveze sa tijekom (novac teče kao što rijeka teče). Opticaj je u svezi sa dodirom (ticati, kao kod mravljih ticala, ili kao kod "doticati"). Tako to ovdje nije slučaj sa "i/ije/je." Kubura 10:02, 23. veljače 2006. (CET)

Možda, no što bi onda trebalo značiti opticati (obdirati ticalom??). Ja mislim, dakle, nisam sigurna, da je nastalo od glagola teći/opteći/opticati jer se u jezičnome savjetniku opticati upućuje na optjecati pa je za pretpostaviti da im je i značenje isto. Dejana 09:53, 24. veljače 2006. (CET)

Plaćevni je kao u "plaćevna bilanca" (moglo bi i "plâćna bilanca", iako nam je više "pl˝ačna" nego "plâćna", :))) . Kubura 10:02, 23. veljače 2006. (CET)

Narodno gospodarstvo je kao kod "Volkswirschaft". "Nacionalna ekonomija" nije kriv oblik, sretati će ga se u literaturi iz doba socijalizma, ali "narodno gospodarstvo" je bolji oblik. Uostalom, imate i predmet "Ekonomika narodnog gospodarstva" ("Ekonomika ... ekonomije"? :). Pozdrav vam, Kubura 10:02, 23. veljače 2006. (CET)

Kuburo, postoji nekakav novčarski metajezik: na primjer koristi se platni promet (da, načelno se može reći i plaćevni, ali je to stilski obilježeno i time nije primjereno za Wikipediju). Postoji mjesto i vrijeme za različite jezično egzibicije!! Mislim da je najbolje koristiti provjerene i neutralne termine, a ne stalno izazivati sukobe. Čemu? Dejana 09:53, 24. veljače 2006. (CET)

velika slova

možete mi reći kada na pr. Služba za gospodarstvo u Varaždinu piše stranki rješenje o ostvarivanju nekih prava da li će napisati: "Stranka je podnijela zahtjev ovoj sližbi ..." ili "Stranka je podnijela zahtjev ovoj Službi .." službi malimim ili velikim slovom ?

Trebalo bi staviti malo slovo. Veliko slovo dolazi ako negdje u prethodnom tekstu stoji "Služba za gospodarstvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: Služba)", ali onda treba pisati "podnijela zahtjev Službi", a ne "podnijela zahtjev ovoj Službi". Naravno, ako se u ovim slučajevima i pobrkaju mala i velika slova, to i nije neka velika pogreška. --Zmaj 17:17, 22. veljače 2006. (CET)

kao se pravilno piše izvješće ili izviješće

Izvješće. Zapamti to ovako: isto je kao izvještaj. --Zmaj 09:10, 23. veljače 2006. (CET)

Rod stranih riječi

ukoliko u prevedenom tekstu ostaje izvorna riječ u mom slučaju engleska riječ COTTAGE, da li se rod imenice mijenja. Npr. ...cottages su bile ili bili...

Mijenja? Nema se što promijeniti kad u izvorniku riječ uopće nema roda. Dakle, treba joj "nalijepiti" rod. To možeš napraviti tako da uzmeš riječ u jednini ("cottage") i odrediš joj rod prema načinu kako se čita: kotidž - dakle, muški rod, "ovaj kotidž". Znači, u množini ćeš reći "cottages su bili". --Zmaj 10:34, 23. veljače 2006. (CET)

Nee. Treba "cottagei su bili". -es, s je eng. množinski nastavak. Kubura 11:40, 23. veljače 2006. (CET)

U hrvatskome se jeziku zadržavaju strane riječi kada za njih nemamo ekvivalente: jazz, punk..... Zar cottage nije koliba? Uglavnom, rod se daje prema izgovoru, što počesto nje lako odrediti. A pokušaj s dodavanjem apozicija, atributa, stavljanjem u nominativ da izbjegneš zbrčkanciju u koju se lako možeš uvući. Dejana 14:43, 1. ožujka 2006. (CET)

umanjenice

Ivi ili Ivu?

Iva (ženski rod): Dao sam Ivi. Ivo (muški rod): Dao sam Ivu ili Ivi?

Ivo se deklinira isto kao Iva. Dakle: dao sam Ivi. --Zmaj 14:06, 28. veljače 2006. (CET)
Meni se čini logičnije da ako je muško da se onda kaže: Dao sam Ivu Damirux 14:07, 28. veljače 2006. (CET)
Na žalost, gramatika često nije logična. --Zmaj 14:08, 28. veljače 2006. (CET)
I ovisi o dijalektu: Reci Duji, a ne reci Dujetu, ali daj ti to objasni zagorcima. --Sombrero 14:27, 28. veljače 2006. (CET)

N (postoji) Ivo, G (nema) Ive, DL (dajem) Ivi, A (vidim) Ivu. U standardnom hrvatskom ovako određuje gramatika. U mjesnim govorima može svakojako, pa i Ivotu. Može se reći "Dao sam Ivu Ivi", ako daješ kćer zetu, ali ako daješ zeta kćeri, onda je to zvuči sasvim drukčije: "Dao sam Ivu Ivi" No, kako u hrvatskom mjesto objekta i subjekta u rečenici nije određeno, pa subjekt može doći prije objekta, ali i objekt prije subjekta, to se s istim značenjem može reći i "Dao sam Ivi Ivu" imam li kćer ili sina. Josip65 15:36, 28. veljače 2006. (CET)

Znači: Pisao sam gospodinu Ivi Pukaniću? Kada je nastavak -u, a kada -i?
Ha, ha, ha... Znao sam... Josipe, nakon tvojeg objašnjenja, naš anonimni pitalac možda više ne zna ni kako se sam zove. Pitaoče, pogledaj moje objašnjenje gore. Dekliniraš kao da se čovjek zove "Iva". Dakle, "pisao sam gospodinu Ivi Pukaniću". --Zmaj 15:50, 28. veljače 2006. (CET)
Da, ali zašto? Koje je pravilo, ako uopće postoji?
Evo, ukratko. Jezik je (poput) živog organizma, u stalnoj je promjeni. Govornici istog jezika svojom ga kreativnošću mijenjaju, stvaraju se mjesni govori i govori određenih zajednica Mjesni govori nisu standardizirani, a govori specifičnih zajednica poput dilera drogom imaju čvrsta, ali neformalizirana pravila. Zbog kreativnosti ili neznanja, a slijedeći zakonitosti analogije ljudi počinju koristiti, primjerice, različite nastavke za različite osnove i sl. Kako se ne bi opetovano ponavljala situacija s babilonskom kulom, jezikoslovci (lingvisti) su odlučili formalizirati pravila za pojedine jezike, popisali su, opisali pa propisali pravila, a onda taj skup pravila nazvali gramatikama. Prije dva stoljeća takav jezik, koji je služio za iznadmjesnu komunikaciju nazvan je „književnim“, a danas u razdoblju ISO standarda, bolje zvuči ako mu se reče „standardni“. Dakle, postoji pravilo i zove se gramatika. Ruku na srce, gramatika je „okamenila“ jednu jezičnu situaciju, a „prirodni“ joj se jezik opire, međutim gramatička pravila traju mnogo dulje od pravopisnih. Evo konkretnih odgovora. Imam pri ruci „Priručnu gramatiku hrv. knjiž. jez.“ iz 1979., ali pravila vrijede i danas. Sve imenice se dekliniraju tako da se na osnovu dodaju padežni nastavci, a sve imenice se dijele u tri velike skupine, nazivaju se vrsta a, vrsta e i vrsta i, ovisno o tome kako im glasi nastavak u gen. jedn. (str. 70). Unutar svake vrste cijeli je niz pravila koja, priznajem, nije lako zapamtiti, niti naučiti, a niti primjenjivati. Ako bismo primijenili analogiju prema imenici „izvor“ (izvor, izvora, izvoru, izvor, izvore, izvoru, izvorom), onda bi Ivo glasio: Ivo, Iva, Ivu, Ivo, Ive, Ivu, Ivom (str. 72). Ako bismo primijenili analogiju prema imenici drvo (drvo, drveta, drvetu, drvo, drvo, drvetu, drvetom), onda bi Ivo glavio: Ivo, Iveta, Ivetu, Ivo, Ivo, Ivetu, Ivetom (str. 86). Međutim, postoji pravilo koje određuje padežne nastavke za imenice na –o s dugouzlaznim naglaskom, ova moja gramatika navodi primjere Pero, Niko, Mujo, zeko i dr. (str. 95), a tu ide i Ivo, dakle: Ivo, Ive, Ivi, Ivu, Ivo, Ivi, Ivom (nisam pisao padeže, mogu popraviti ako treba). Josip65 18:48, 28. veljače 2006. (CET)
Hvala, sad mi je jasno.
Moram i ja nesto reci, naravno. Imenice tipa Ivo, Pero, Miro su, naime, hipokoristici iliti odmilice imena Ivan, Petar, Miroslav. Takve odmilice spadaju u takozvanu e-deklinaciju (padezni nastavak -e u G jd.) i zato se dekliniraju isto kao i ime Iva (koje spada u istu deklinaciju). Nije to nista cudno.
A "problem" koji se moze pojaviti zapravo uopce nije problem, naime mnogi mijesaju gramatiku i semantiku, odnosno, gramaticki rod i prirodni spol pa tako problematiziraju pojedine imenice koje su zenskoga roda iako oznacavaju osobe muskoga spola (sluga kao skolski primjer; zenska se osoba naziva sluskinjom). Ali to jednostavno nije isto i nema mjesta mijesanju. A to je ujedno i jedan od razloga zasto u gramatici koristimo rijec lice, a ne osoba!--Dejana 11:51, 2. ožujka 2006. (CET)
A što je onda s Vladom? To nije odmilica, kako njega dekliniramo? "Pisao sam Vladi ili Vladu?"
Kako nije? Pa to je hipokoristik od Vladimir. Pises Vladi. I Vladi. A mozes i Vladi u Vladi. Dakle, pises Vladi, ali pises Vladimiru. --Dejana 13:35, 2. ožujka 2006. (CET)

Drži se kako u tom kraju govore. Narječje je vrlo bitno. U dubrovačkom kraju bi ti genitiv od "gospodin Ivo" glasio "gospara Iva"; drugdje ćeš sretati "gospodina Ive". A pazi ovaj primjer s ulicom Brune Bušića. U Primorju će ti reći "Ulica Bruna Bušića", ali izvorno bi ti u njegovu kraju rekli "Ulica Brune Bušića" (i naglasak je drukčiji). Kubura 16:18, 29. ožujka 2006. (CEST)

Zajutrak?

Kako se kaže plural od ZAJUTRAK?

N jd. zajutrak
G jd. zajutarka
n mn. zajutarci
g mn. zajutaraka

--Dejana 11:38, 2. ožujka 2006. (CET)

RENDER, RIJEČ NA HRVATSKOM

Bok, rijec na norveskom!! ;-)

A sto je autor htio reci..... ?

Nemam pojma, ali čini se da postoji nekakva urbana legenda da suradnici hrvatske wikipedije mogu čitati misli. Jer, ovdje se rijetko napiše više od 2-3 riječi. --Sombrero 12:22, 2. ožujka 2006. (CET)

Gramatika dr.Josipa Silića

Da li tu netko koristi Grammatiku hrvatskog jezika dotičnog autora izašlu ove godine pri odgovaranju na pitanja? Damirux 14:25, 2. ožujka 2006. (CET)

Ako mi ju poklonis, ja cu! ;-) Navodno je Speedy ima pa pitaj njega. Gramatika je to hrvatskoga jezika, ne moze tu biti puno razlike bez obzira tko je autor. --Dejana 14:37, 2. ožujka 2006. (CET)
Između "puno" i "bitno" možda nisu samo nijanse. Josip65 19:35, 3. ožujka 2006. (CET)
 ;-) Ne brkati gramatiku i pravopis... ;-) Gramatika opisuje, pravopis propisuje. Poznavajući Silićeve stavove, bit će da je gramatika usmjerenija na potenciju nego li na na realizaciju jer je jezik sustav...., kako on to običava govoriti. ;-)
Gramatičke se paradigme sporo mijenjaju, ne očekuje se ništa revolucionarno (tipa izjednočavanje dativa s lokativom koje već poduže visi u zraku), stvar je samo znanstvenoga pristupa. Dejana 13:42, 4. ožujka 2006. (CET)
Ta je gramatika, koliko sam vidio, vrlo lijepo pisana (uz grekolatinizme skoro uvijek daje hrvatske ekvivalente), moderno koncipirana (nema fonetike i tvorbe, samo fonologija, morfologija i sintaksa, te funkcionalni stilovi). Pisana je "matorim" pravopisom (pogreška, vrednovati,..), no, to je manje važno uzme li se u obzir da se radi o vrijednom uradku opisne slovnice bez pozivanja na korpus. Mir Harven 14:56, 4. ožujka 2006. (CET)
Koliko znam ta Gramatika je pisana za srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, te stoga smatram, pošto će ljudi po njoj i učiti, da bi se kao takva trebala primjenjivati i na Wikipediji. Damirux 01:42, 6. ožujka 2006. (CET)

Ma, Damirče, ako stvarno detaljno savladaš bilo koju gramatiku, bit će dobro! Razlike u gramatikama su samo razlike u klasifikaciji, pristupu, ali one sve opisuju isto: gramatiku hrvatskoga jezika. Tako da se u konačnici sve svodi na isto. Drugim riječima, postupak može varirati, ali rezultat mora biti isti. Futur I. je futur I. u svim gramatikama.

Druga je stvar s pravopisima, tu ima većih razlika. A Silićeva nam gramatika, ako baš hoćete, može poslužiti kada ćemo pristupiti nomenkleturi, pisanju pravila i sl. Koliko znam, Silić je trenutno najsustavniji kroatist, i najviše teži logičnosti gramatičkoga nazivlja. Tako će om reći ZVUČNI i NEZVUČNI glasovi, jer je njemu BEZ suprotno od SA, pa ako nemamo SAZVUČNE, onda i BEZVUČNE treba zemijeniti NEZVUČNIMA, na primjer. Dejana 15:20, 8. ožujka 2006. (CET)

Klaićevi rječnici

Oni koji rabe Klaićeve rječnike neka ovdje napišu koje godine su izdani.

Eto moj je iz 1974. Damirux 14:35, 2. ožujka 2006. (CET)

1990. Josip65 19:37, 3. ožujka 2006. (CET)
Dobro bi bilo, ako je komu pri ruci, sva tri "strendžera": Klaićev, Anić-Goldsteinov i Domovićev. Od viška ne boli glava. Mir Harven 14:58, 4. ožujka 2006. (CET)

"Te" ili "te je"?

Jučer te je tražio...
ili
Jučer te tražio...

Odgovor - Jučer te tražio... je pravilno! Damirux 15:57, 1. travnja 2006. (CEST)

DaUm--83.131.199.209 12:09, 3. ožujka 2006. (CET)

Priloška oznaka vremena + os.zamjenica u 2.os.jedn. + 3.os.jedn.m.roda prezenta pom.glagola "biti" + perfekt m.roda glagola "tražiti". Daklem, "Jučer te je tražio". Kubura 08:51, 3. travnja 2006. (CEST)