William Cliff

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

William Cliff (Gembloux, 27. prosinca 1940.), belgijski pjesnik francuskog jezika.

Četvrto dijete u obitelji koja ih je imala devetoro, studirao je književnost i filozofiju. Interesirajući se za katalonskog pjesnika Gabriel Ferratera, otići će susresti ga, prevesti nas francuski, i priznati za onoga tko je na njega ostavario presudan utjecaj.

Njegove pjesme su imale sreću da brzo budu zamijećene od Rejmona Kenoa, i on 'e sustavno biti objavljivana kod Gallimarda sve do 1986. godine. Dok je drugima san stići do Gallimarda on je počeo s njim.

Živi u Bruxellesu, po pjesničkim potkrovljima, otkud se s vremena na vrijeme izvuče i nestane na neko vrijeme krstareći svijetom, najprije Europom, potom stiže sve do Amerike i Azije. Ta putovanja, koja će dati materijal za Ameriku, Na Orijentu, dat će novi polet njegovom djelu. Sve do tada pjesme su bile samo evokacija i revokacija susreta na "homoseksualnim sastajalištima". Sad ulaze "treći svijet" (svijet još živi !), ocean... Cliff se zapitkuje o drugome, sebi...

Stil Williama Cliffa eksplodira (deranžira nesumnjivo) u frankofonoj poeziji njegovog doba. Ponovo ga nalazimo kod Queneaua, dakle, ili u pjesmama Georgesa Perrosa, kod Jeana Geneta ili Charlesa Péguya. Među pjesnicima koji će slijediti, samo stihovi Michela Houellebecqa navode tu na razmišljanje. Iako je demarš bitno različit : ako Houellebecq piše u razočaranju poput "nedjeljnog pjesnika" da bi iskazao svoju potrebu o potvrđivanju svog mjesta u svijetu, Cliff staje u red uz velikane prošlosti Srednjeg vijeka (kao obrasce on citira Marguerite de Navarre, Charles d'Orléans, ali njegova je egzistencije prije ona u Françoisa Villona).

Dugo vremena privržen svojoj poeziji, često u tradicionalnoj formi, u posljednje vrijeme on objavljuje i romane.

Djela[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: William Cliff
  • Čovjek sam (Homo sum), Gallimard, in Cahier de poésie 1, 1973
  • Zgazite ga (Écrasez-le), Gallimard, 1976
  • Hodati po ugljenu (Marcher au charbon), Gallimard, 1978
  • Amerika (America), Gallimard, 1983
  • Na Orijentu (En Orient), Gallimard, 1986
  • Konrad Detrez (Conrad Detrez), Le Dilettante, Paris, 1990
  • Nacionalni blagdan (Fête Nationale), Gallimard, 1992
  • Autobiografija (Autobiographie), La Différence, 1993
  • Dnevnik Nedužnog (Journal d'un Innocent), Gallimard, 1996 (prevedeno od Tomislava Dretara dijelom objavljeno u tjedniku Hrvatsko slovo i časopisu Most (Mostar))
  • Belgijsko stanje (L'État belge), poèmes, La Table Ronde, 2001
  • Sveta obitelj (La Sainte Famille), roman, La Table Ronde, 2001
  • Zbogom domovino (Adieu patries), Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2001
  • Putnik (Le Passager), (roman) Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2003
  • Sprijeda unatrag u la Rochère (Passavant la Rochère), Virgile, 2004
  • Dodž (La Dodge), roman, Le Rocher, coll. Anatolia, Monaco, 2004