William Faulkner

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
William Faulkner
William Faulkner 1954 (3) (photo by Carl van Vechten).jpg
Puno ime William Cuthbert Faulkner
Rođenje 25. rujna 1897.
New Albany, Mississippi, SAD
Smrt 6. srpnja 1962.
Byhalia, Mississippi, SAD
Književni period modernizam

William Cuthbert Faulkner (New Albany, Mississippi, 25. rujna 1897. – Byhalia, Mississippi, 6. srpnja 1962.), američki prozaist.


Životopis[uredi VE | uredi]

Odrastao u provincijskoj sredini, na sjeveru siromašne savezne južne države Mississippi. Taj kraj i ljudi ostavili su neizbrisiv trag u njegovoj prozi. Faulkner nije maturirao, ali je mnogo čitao (od svjetskih klasika do francuskih simbolista: Paula Verlainea, Wildea, Dostojevskog, Flauberta, Rimbauda, Swinburnea, Shakespearea, Cervantesa ).

1918. primljen je kao dobrovoljac u pilotsku školu britanskoga zrakoplovstva u Kanadi. Nakon rata vratio se u Oxford, gdje je proživio najveći dio života (potkraj života često boravio u državi Virginiji kod kćerine obitelji). Nakon pjesama i kraćih proza, prvi mu je početnički roman »Vojnikova plaća«, 1926. Budući da je teško nalazio izdavače, do kraja II. svjetskoga rata povremeno je odlazio u Hollywood, gdje je pisao i prepravljao uglavnom tuđe scenarije; poznate su njegove preradbe Hemingwayevih romana. Posljednjih petnaestak godina života uživao je veliku popularnost i bio svojevrsni veleposlanik američke kulture u Europi, Južnoj Americi i Japanu. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, održavši pritom vjerojatno najpoznatiji i najbolji govor koji je ikada izgovoren tijekom te svečanosti.

Na početku Faulknerova velikog razdoblja njegov je treći roman »Sartoris«, 1929., priča o uglednoj obitelji toga imena kojom počinje njegova saga o Yoknapatawphi i gradiću Jeffersonu (apokrifna imena za gradić sličan Oxfordu i njegov kotar Lafayette). Na neobično točno opisanu i u svakom detalju proživljenu životu svoje regije (što ga čini i regionalnim piscem), Faulkner je izgradio povijesni, simbolični i mitski svijet. Prozom biblijske veličine i grozničavog intenziteta, William Faulkner je stvorio, kako je rekao jedan kritik, "kozmos koji nitko ne posjeduje". Po senzibilitetu blizak naturalističkim piscima konca 19. stoljeća, no istodobno visoko svjestan i savjestan umjetnik, u svoj je opus integrirao mnoge modernističke narativne tehnike (npr. tehniku struje svijesti, vremenskog flashbacka koji nalazimo u filmovima, polifoniju glasova, narativne rezove i poetske komentare).

Faulknerov prijenosni pisaći stroj u njegovom uredu.

Roman Krik i bijes, 1929., prikaz je propasti četvero djece stare obitelji Compson, uklopljen u povijest američkoga Juga, a ujedno i eksperimentalni, inovativni roman struje svijesti koji može stati uz bok Joyceovu »Uliksu«. Radikalnost foknerovske inovacije vidljiva je i po tom što je, esencijalno, sav roman sadržan u svijesti idiota Benjya. Tom je djelu poput slike u zrcalu suprotstavljen roman o krajnje siromašnoj seljačkoj obitelji Bundrenovih, »Kad ležah na samrti«, 1930., koji se sastoji od unutarnjih monologa muža i (umiruće) žene, njihove mahnite, vizionarske i ekstravagantne djece i susjeda, a radnja kulminira u mitsko-grotesknom, ali primitivnom i tvrdoglavom, ustrajnom prevoženju majčina lijesa na daleko groblje u doba velike poplave.

Posebno je šokantno »Svetište«, 1931., u kojem impotentni gangster Popeye kukuruznim klipom siluje otmjenu i izazovnu Temple Drake te s njom živi u bordelu u Memphisu. Andre Malraux nazvao je »Svetište« prodorom grčke tragedije u kriminalni trivijalni roman. Slijede »Svjetlost u kolovozu«, sa središtem oko tragičnoga lika Krista-Sotone, heroja i zločinca Joe Christmasa, opsjednutoga hipernadraženom rasnom sviješću i samomržnjom zbog sumnje da ima crnačke krvi; taj roman istodobno sadrži i najpotresniju ljubavnu priču u Faulknerovu opusu i prikaz otrovnoga bujanja vjerskoga fanatizma, te »Abšalome, sine moj!«, 1936., tehnički nerazmrsiv splet opsesivnoga unutarnjeg monologa mladog Quentina Compsona i trostrukoga narativnog prenošenja verzija priče o usponu i padu Thomasa Sutpena u doba prije, tijekom i poslije Američkoga građanskoga rata - radnja se događa pola stoljeća prije same pripovijesti o usponu i padu Juga kao kao zasebne civilizacije. Taj roman, koji je sam pisac smatrao svojim najvećim ostvarenjem, "najfoknerskiji" je autorov iskaz o Jugu, ljudskoj sudbini i životu uopće.

»Zaselak«, 1940., prvi je svezak "trilogije" o obitelji Snopes, groteskno prikazanih i karikiranih pripadnika razgranatog plemena "bjelačkog šljama" i njihove najezde na Jefferson pod vodstvom Flema Snopesa, koji u preostala dva dijela, »Grad«, 1957. i »Palača«, 1960., preuzima banku i postaje vodeća ličnost u Jeffersonu sve dok ga ne ustrijeli prevareni rođak. I u toj trilogiji, koja sadrži više političke satire i društvene kritike, a manje mitske veličine i tragičnoga raskola no što je uobičajeno kod njega, Faulkner ostaje majstorom: uza svu detaširanost i sarkazam, trilogija obiluje nezaboravnim scenama i likovima među kojima dominiraju Faulknerov alter ego, odvjetnik Gavin Stevens i njegov prijatelj, zdravorazumski i humani prodavač V.K.Ratliff (kasnije se ispostavilo da V. K. stoji za Vladimir Kirilovič - još jedan Faulknerov ironijsko-humani komentar u doba mahnitanja makartizma i hladnoga rata).

Od kasnijih su romana poznatiji »Uljez u prašinu«, 1948., mješavina detektivske priče i pomalo didaktične pripovijesti usmjerene protiv rasnoga grijeha Juga utjelovljenog u linčovanju, zatim »Bajka«, 1954., alegorijska povijest koja rekreira kršćanski mit, smješten u rovove 1. svjetskoga rata u Francuskoj, te »Lupeži«, 1962., posljednji roman, objavljen tik prije piščeve smrti - laka pripovijest protkana nostalgijom za prošlim vremenima. Ta se djela inače smatraju slabijim i moralizatorskim iskazima autora koji je u to doba izgradio personu južnjačkoga gospodina liberalno-humanističkog svjetonazora.

No, u velikom, tragičnom razdoblju Faulknerova stvaralaštva, koje je trajalo od konca dvadesetih do sredine četrdesetih, pojavila su se i djela hibridnih oblika: u »Divljim palmama«, 1939., autor modernu gradsku priču o tragičnoj ljubavi prepleće s komičnim narodskim "epom" o doživljajima nevino osuđenog robijaša za velike poplave. Neke je pak zbirke novela objavio kao "romane": »Nepobijeđeni«, 1938., (Faulknerov "vestern" i njegovo najpristupačnije djelo), te kronika bogate farmerske obitelji McCaslin »Siđi, Mojsije«, 1942., zapravo zbirka povezanih pripovijedaka u kojima se ističe »Medvjed«, prikaz obrednog lova na drevnog medvjeda, simbola iskonskog prirodnoga poretka - pripovijest protkana nostalgijom za nepovratno nestalim "izgubljenim rajem". U tom je smislu zanimljiv i »Rekvijem za opaticu«, 1951., sastavljen od dramskih i proznih segmenata. Faulkner je objavio i nekoliko zbirki novela te razgovora sa studentima na raznim sveučilištima (Virginia Tech, Nagoya), a posmrtno su izišli neki početnički radovi te izabrana pisma.

Utjecaj[uredi VE | uredi]

William Faulkner je, po mnogim sudovima, najveći američki romanopisac i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriziraju raskošna invencija, vatromet tehničke virtuoznosti, dominantna tragička i tragičko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob, fatum), no ublažena i oživljena čestim burlesknim i drastično komičnim scenama. To djelo, koje istražuje ponore zla i infernalne situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubojstvo, čedomorstvo), istodobno je afirmacija ljudskosti i stoičkoga humanizma izraženoga u kršćanskoj ikonografiji i naglasku na vrlinama koje je Faulkner istaknuo u svojem nezaboravnom govoru pri dodjeli Nobelove nagrade: hrabrost, sućut, ponos, ljubav, čast i žrtvu. Faulknerov je utjecaj na svjetsku književnost golem: dovoljno je reći da su poslijeratne američka, zapadnoeuropska i latinoamerička literatura nezamislive bez njega, od Camusa do Marqueza, od Vargasa Llose do Toni Morrison.


Djela[uredi VE | uredi]

Romani[uredi VE | uredi]

  • "Vojnikova plaća", (1926)
  • "Komarac", (1927)
  • "Sartoris", (1929)
  • "Krik i bijes", (1929)
  • "Kad ležah na samrti", (1930)
  • "Svetište", (1931)
  • "Svjetlost u kolovozu", (1932)
  • "Abšalome, sine moj! ", (1936)
  • "Divlje palme", (1939)
  • "Zaselak",(1940)
  • "Siđi, Mojsije", (1942)
  • "Uljez u prašinu", (1948)
  • "Rekvijem za opaticu", (1951)
  • "Bajka", (1954)
  • "Grad", (1957)
  • "Palača", (1960)
  • "Lupeži", (1962)

Kratke priče[uredi VE | uredi]

  • "Landing in Luck" (1919)
  • "The Hill" (1922)
  • "New Orleans"
  • "Mirrors of Chartres Street" (1925)
  • "Damon and Pythias Unlimited" (1925)
  • "Jealousy" (1925)
  • "Cheest" (1925)
  • "Out of Nazareth" (1925)
  • "The Kingdom of God" (1925)
  • "The Rosary" (1925)
  • "The Cobbler" (1925)
  • "Chance" (1925)
  • "Sunset" (1925)
  • "The Kid Learns" (1925)
  • "The Liar" (1925)
  • "Home" (1925)
  • "Episode" (1925)
  • "Country Mice" (1925)
  • "Yo Ho and Two Bottles of Rum" (1925)
  • "Music - Sweeter than the Angels Sing"
  • "A Rose for Emily" (1930)
  • "Honor" (1930)
  • "Thrift" (1930)
  • "Red Leaves" (1930)
  • "Ad Astra" (1931)
  • "Dry September" (1931)
  • "That Evening Sun" (1931)
  • "Hair" (1931)
  • "Spotted Horses" (1931)
  • "The Hound" (1931)
  • "Fox Hunt" (1931)
  • "Carcassonne (Faulkner)|Carcassonne]](1931)
  • "Divorce in Naples" (1931)
  • "Victory" (1931)
  • "All the Dead Pilots" (1931)
  • "Crevasse" (1931)
  • "Mistral" (1931)
  • "A Justice" (1931)
  • "Dr. Martino" (1931)
  • "Idyll in the Desert" (1931)
  • "Miss Zilphia Grant" (1932)
  • "Death Drag" (1932)
  • "Centaur in Brass" (1932)
  • "Once Aboard the Lugger (I)" (1932)
  • "Lizards in Jamshyd's Courtyard" (1932)
  • "Turnabout" (1932)
  • "Smoke" (1932)
  • "Mountain Victory" (1932)
  • "There Was a Queen" (1933)
  • "Artist at Home" (1933)
  • "Beyond" (1933)
  • "Elly" (1934)
  • "Pennsylvania Station" (1934)
  • "Wash" (1934)
  • "A Bear Hunt" (1934)
  • "The Leg" (1934)
  • "Black Music" (1934)
  • "Mule in the Yard" (1934)
  • "Ambuscade" (1934)
  • "Retreat" (1934)
  • "Lo!" (1934)
  • "Raid" (1934)
  • "Skirmish at Sartoris" (1935)
  • "Golden Land" (1935)
  • "That Will Be Fine" (1935)
  • "Uncle Willy" (1935)
  • "Lion" (1935)
  • "The Brooch" (1936)
  • "Two Dollar Wife" (1936)
  • "Fool About a Horse" (1936)
  • "The Unvanquished" (1936)
  • "Vendee" (1936)
  • "Monk" (1937)
  • "Barn Burning" (1939)
  • "Hand Upon the Waters" (1939)
  • "A Point of Law" (1940)
  • "The Old People" (1940)
  • "Pantaloon in Black" (1940)
  • "Gold Is Not Always" (1940)
  • "Tomorrow" (1940)
  • "Go Down, Moses" (1941)
  • "The Tall Men" (1941)
  • "Two Soldiers" (1942)
  • "Delta Autumn" (1942)
  • "Medvjed", (1942)
  • "Afternoon of a Cow" (1943)
  • "Shingles for the Lord" (1943)
  • "My Grandmother Millard and General Bedford Forrest and the Battle of Harrykin Creek" (1943)
  • "Shall Not Perish" (1943)
  • "Appendix, Compson, 1699-1945" (1946)
  • "An Error in Chemistry" (1946)
  • "A Courtship" (1948)
  • "Knight's Gambit" (1949)
  • "A Name for the City" (1950)
  • "Notes on a Horsethief" (1951)
  • "Mississippi" (1954)
  • "Sepulture South: Gaslight" (1954)
  • "Race at Morning" (1955)
  • "By the People" (1955)
  • "Hell Creek Crossing" (1962)
  • "Mr. Acarius" (1965)
  • "The Wishing Tree" (1967)
  • "Al Jackson" (1971)
  • "And Now What's To Do" (1973)
  • "Nympholepsy" (1973)
  • "The Priest" (1976)
  • "Mayday" (1977)
  • "Frankie and Johnny" (1978)
  • "Don Giovanni" (1979)
  • "Peter" (1979)
  • "A Portrait of Elmer" (1979)
  • "Adolescence" (1979)
  • "Snow" (1979)
  • "Moonlight" (1979)
  • "With Caution and Dispatch" (1979)
  • "Hog Pawn" (1979)
  • "A Dangerous Man" (1979)
  • "A Return" (1979)
  • "The Big Shot" (1979)
  • "Once Aboard the Lugger (II)" (1979)
  • "Dull Tale" (1979)
  • "Evangeline" (1979)
  • "Love" (1988)
  • "Christmas Tree" (1995)
  • "Rose of Lebanon" (1995)
  • "Lucas Beauchamp" (1999)


Sva su glavna Faulknerova djela, osim ranih početničkih "Vojnikove plaće" i "Komaraca" prevedena na hrvatski, a objavljena su i njegova izabrana djela.