Jomkipurski rat
| Jomkipurski rat/Listopadski rat | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sukob: Bliskoistočni sukob | |||||||
Egipatski vojnici prelaze Sueski kanal 7. listopada |
|||||||
|
|||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Zapovjednici | |||||||
|
|||||||
| Vojne snage | |||||||
| 415,000 vojnika 2,300 tenkova 3,000 oklopnih nosača 945 artiljerijskih jedinica[4] 561 aviona 84 helikoptera 38 plovila[5] |
|||||||
| Gubici | |||||||
| 2,656 ubijenih 7,250 ranjenih više od 340 zarobljenih 400 uništenih tenkova 600 oštećenih tenkova 102 uništena aviona[6] |
8,528* – 15,000** mrtvih 19,540* – 35,000** ranjenih 2,250 uništenih ili osvojenih tenkova 432 uništenih aviona[6] |
||||||
| * Analiza Zapada ** Izraelska analiza |
|||||||
Ratni sukob pod imenom Jomkipurski rat, poznat i kao Listopadski rat, vođen je od 6. do 26. listopada 1973. godine. Sukobljene su strane Izrael s jedne, te Egipat i Sirija s druge strane.
Nakon rata 1967. primarni ciljevi Egipta i Sirije bili su povratak kontrole nad egipatskim Sinajem i sirijskim Golanom. Službeni Kairo i Damask su više puta tražili da im Izrael vrati okupirana područja, na što Izraelci nisu pristali. Do 1971. godine, Izrael je potrošio 500 miljuna dolara na fortifikacijske sustave prema Egiptu i Siriji.
Rat je počeo 6.10.1973., na blagdan Yom Kippura, najvećeg blagdana Židova, iznenadnim napadom Egipta i Sirije. Izvršena je invazija na poluotok Sinaj i na Golansku visoravan, područja koja je Izrael okupirao u Šestodnevnom ratu (Lipanjskom ratu) 1967. godine.
U prvih desetak dana arapske snage potiskuju Izrael na oba fronta, no tada dolazi do zastoja. Najveći prevrat dogodio se kada je američka vojska airliftom poslala Izraelu 33,210 tona najmodernije vojne pomoći i obavjestila ga o "rupama" u egipatskoj obrani primjećenim na satelitskim snimkama. Poslije tri tjedna ratovanja granice su vraćene u početnu poziciju.
Rat je službeno završen 26. listopada 1973. godine UN-ovom rezolucijom o prekidu vatre. Posljedice rata se osjećaju i danas. Premijerka Golda Meir dala je ostavku, kao i cijeli njezin kabinet. Arapska je pak strana rat doživjela kao moralnu pobjedu. Sporazumom iz Camp Davida 1978. Egipat je u zamjenu za povratak Sinajskog poluotoka priznao postojanje Izraela. Zbog velike američke pomoći Izraelu u ratu arapske zemlje prekinule su izvoz nafte na Zapad što je rezultiralo dotad neviđenim porastom cijena goriva koje osjećamo i dan danas. U ratu su Arapi imali oko 8,528 mrtvih, a Izraelci 2,656.
Izvori [uredi]
- ↑ ,References:
- Herzog, The War of Atonement, Little, Brown and Company, 1975. Forward
- Insight Team of the London Sunday Times, Yom Kippur War, Double Day and Company, Inc, 1974, page 450
- Luttwak and Horowitz, The Israeli Army. Cambridge, MA, Abt Books, 1983
- Rabinovich, The Yom Kippur War, Schocken Books, 2004. Page 498
- Revisiting The Yom Kippur War, P.R. Kumaraswamy, pages 1–2
- Johnson and Tierney, Failing To Win, Perception of Victory and Defeat in International Politics. Page 177
- Charles Liebman, The Myth of Defeat: The Memory of the Yom Kippur war in Israeli Society Middle Eastern Studies, Vol 29, No. 3, July 1993. Published by Frank Cass, London. Page 411.
- ↑ 2,0 2,1 Mišljenje
- ↑ Potvrda nacionalnosti
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Artiljerijske jedinice od 100mm i preko
- ↑ 5,0 5,1 (rus.) Jomkipurski rat na sem40.ru
- ↑ 6,0 6,1 Rabinovich, str. 496–497
Vanjske poveznice [uredi]
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Yom Kippur War |
- Jomkipurski rat Autor: Mitchell Bard