Zadarska katedrala

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Katedrala Svete Stošije

Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije)

Današnja katedrala je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u 4. ili 5. st.


Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi po imenu poznati zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju sabora: u Akvileji 381. i u Milanu 390. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat 804. ili 808. godine dobio od bizantskog cara Nikefora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice sv. Anastazije, u Zadru zvane Stošija, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine.

Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica papa. Papa Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.

Unutrašnjost[uredi VE | uredi]

Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Središnja je lađa tri puta šira od sporednih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima, koji se naizmjenice redaju. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi kripta iz 12. st. U prezbiteriju se nalaze korska sjedala izrađena u stilu cvjetne gotike (izradio Matej Morozan, 1418.-1450.), nad glavnim oltarom je ranogotički ciborij iz 1322., a iza njega kameno prijestolje - katedra - za nadbiskupa. Na sjevernom je zidu mramorni oltar sv. Dominika sa slikom sveca, prenesen iz istoimene crkve; dalji oltar posvećen je dušama čistilišta, izgradio ga mletački kamenoklesar Pietro Onega 1805..; oltarna slika je od Jakova Palme Mlađeg; na kraju lađe mramorni oltar s mramornom oplatom lika Srca Isusova; u apsidi je mramorni sarkofag relikvija sv. Stošije iz 9. st. s natpisom biskupa Donata, a tu su i ostaci fresaka.

U južnoj lađi je mramorni oltar za relikvije; slijedi oltar sv. Sakramenta, djelo kipara A. Vivianija iz godine 1718., vrlo bogato ukrašen stupovima i kipovima, nad svetohraništem Bogorodica s mrtvim Kristom u krilu, sa strana Mojsije i Ilija, na krilima veći kipovi četvorice evanđelista, niže likovi kreposti i na antipediju Janje Božje; južna lađa završava apsidom na kojoj također ima ostataka fresaka. Nad bočnim lađama nalazi se matronej.

Šesterolisna krstionica, koja se naslanja na južni bok katedrale, porušena je do temelja u savezničkim bombardiranjima dana 16. prosinca 1943. Potječe iz 6. stoljeća. Faksimilno je obnovljena 1989. godine.


Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik s prikazom dva jelena, koji datira iz prve polovice 5. stoljeća.

Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Na rubovima pročelja ugrađeni su na lijevom lav, a na desnom bik, simboli evanđelista Marka i Luke. Glavni portal ima u luneti gotički reljef Bogorodice s Djetetom, desno je sv. Stošija, a lijevo sv. Krševan. Uz bogato izrađen portal ugrađene su figure četvorice apostola izrađene u grubom reljefu. Lijevi portal u luneti ima mistično janje, a na konzolama uz lukove figure Navještenja: anđeo i Marija, koji su stariji od portala. U luneti desnog portala samo je mistično janje.

Zvonik[uredi VE | uredi]

Zvonik katedrale

Zvonik zadarske katedrale nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. (za vrijeme nadbiskupa Vallaressa), dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. Tri novija gornja kata zvonika se sa sve četiri strane rastvaraju dvostrukim biforama. Ravnu zidnu plohu oživljuju stilizirani biljni mozaički ukrasi, a vijenci što dijele katove lagano su istaknuti mrežastim ukrasom. Na vrhu zvonika uzdiže se visoka završna osmorostrana piramida s mjedenim kipom anđela.


Samo pet godina nakon što je 1894. konačno završena dogradnja zvonika, pojavila su se oštećenja na spoju staroga i novoga dijela. Arhitekt i konzervator Ćiril Iveković utvrdio je da je u pitanju posljedica vibracije snažnih i teških zvona, pa je 1900. godine njihove željezne držače zamijenio drvenima.

Vidi još[uredi VE | uredi]


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zadarska katedrala