Zaglušivanje

Izvor: Wikipedija

Zaglušivanje (eng. jamming) je skup metoda i tehnologija koje se koriste da bi se ometao rad nekog tehnološkog sustava (radio komunikacije, mobitelna mreža, Internet), politički ili državni sustav, religije, osoba, ili kao metoda za stvaranje ometanja preko audio-vidnog područja bilo na razini države, lokalno (grad ili naselje) ili osobnom prostoru osobe. Cilj zaglušivanja jest da se uvede pometnja unutar nekog sustava da bi se taj sustav zavarao, uništio ili zavarao tako da odluke koje bi se napravile u tako ometanom sustavu bi bile na korist onih koji su prouzrokovali ta ometanja. Zaglušivanje se koristi od pamtivjeka u kojem se ciljano napada na izabrane osobe ili skupine tako da se s uznemiravanjima bilo psihološkog ili fizičkog pritiska (buka, zvuk.) stvorili neravnotežu i tako naveli svoje suparnike/neprijatelje na pogrešnu odluku. Pojavom radio/TV tehnologije, tehnologije sonara, radara, i elektorničkih komunikacija zaglušivanje se koristi kao tehnika ratovanja, bilo da bi se omeo rad sustava ili da bi se uveli lažni signali u neki sustav da bi se ostvario zadati cilj: maskiranje objekata napadača (ratnih zrakoplova ili podmornica), ili da bi se totalno onesposobili ti sustavi u korist napadača.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Ometanje radio komunikacija[uredi | uredi kôd]

Ometanje rada sonara[uredi | uredi kôd]

Ometanje radara[uredi | uredi kôd]

Ometanje državnih sustava i organa[uredi | uredi kôd]

Ometanje političkih stranaka i političara[uredi | uredi kôd]

Metoda pritiska manjinskih skupina na širu javnost[uredi | uredi kôd]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Richard Poisel, Modern Communications Jamming Principles and Techniques, Artech House, 2004.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]