Zagoričani
Izvor: Wikipedija
Zagoričani, Zagoričeni ili Zagoričane (danas, grčki Vasiliada/Βασιλειάδα), selo u Kosturskom kraju u Egejskoj Makedoniji, smješteno na južnim padinama planine Vrbica (dio Viča), na nadmorskoj visini od 867 metara.
[uredi] Povijest
Prema podacima iz otomanskih registra, selo je postojalo u 15. stoljeću[1] U 19. stoljeću Zagoričani je jedan iz glavnih centara bugarskog preporoda u Egejskoj Makedoniji i zato je osvojio nadimak "Mala Sofija"[2][3] 1869. u Zagoričani je otvorena bugarska škola.[4] 1889. godine Stjepan Verković opisuje Zagoričani kao mali bugarski gradić sa 350 kuća i 480 porodični parovi.[5] 1900. bugarski znanstvenik Vasil K'nčov u svojoj knjizi ”Makedonija, etnografija i statistika” spominje 3 300 stanovnika Bugari[6]
Tokom Ilindeskog-Preobraženskog ustanaka Zagoričani je spaljeno od Turaka, ubijeno je oko 150 ljudi.[7] Dana 25. ožujka 1905 godine grčke čete (oko 300 ljudi) napali su Zagoričani. Bio je sproveden pokolj, 78 mirni stanovnici su bili ubijeni. [8] Poslje pokolja Zagoričani je počelo postepeno opadati. Tada i uglavnom poslje Balkanskih ratova većine bugarskog življa u Zagoričani bio je prinuđen potražiti spas u Bugarkoj.
1913. godine Zagoričani je bilo uključeno u Grčkoj. 1927. godine selo je dobilo ime Vasilias u čast biskupa Vasilia, rođen u Zagoričani. Popisom iz 1928. u selu su evidentirani 735 stanovnika, od kojih 72 grčke izbeglice iz Anatoliji. Grčki policijski izveštaj travnja 1940. označava Vasilias zajedno sa selima Ekši Su, Mokreni i Buf kao jedno od mesta sa nejvećom koncentacijom probugarskog stanovništva.[9]
Tokom Drugom svjetskom ratu dio stanovnika sela je učesvovao u oružanoj organizacii Bugara u Egejskoj Makedoniji "Ohrana". [10] Selo je nastradalo u Grčkom Građanskom ratu. 62 stanovnika su bili ubijeni, još više - emigriraju.[11]
[uredi] Poznate osobe
- Dimitar Blagoev (1856-1924), bugarski političar
- Anastas Jankov (1857-1906), bugarski revolucionar i oficir
- Kuzman Stefov (1875-1902), bugarski revolucionar
[uredi] Izvori
- ↑ Гандев, Христо. „Българската народност през XV век. Демографско и етнографско изследване“, Наука и Изкуство, II изд., София, 1989.
- ↑ Report on the Macedonian Movement in Area Florina 1944. (By Capt. P. H. Evans, Force 133)
- ↑ Шклифов, Благой. Костурският говор. София, 1973, стр. 149-150.
- ↑ Ванчев, Йордан. Новобългарската просвета в Македония през Възраждането, София, 1982, стр. 84-100., Кайчев, Наум. Българската църква и просвета в Костурско (1900-1912), Македонски преглед, година ХІV, 1991, № 3, с. 93
- ↑ Верковичъ, Стефан. И. Топографическо-этнографическiй очеркъ Македонiи, Санкт Петербург, 1889, стр.145-146.
- ↑ Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, стр. 265.
- ↑ A report of the leaders of the Ilinden Uprising in the Kostour region sent to all foreign consulates in Bitolya, August 30th (old style), 1903, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978, Васил Чекаларов, Дневник 1901-1903 година, Ива Бурилкова, Цочо Билярски, ИК „Синева” София, 2001, стр.294.
- ↑ Силянов, Христо. Освободителнитѣ борби на Македония, том II, с. 208-208, Brailsford, Henri N. Macedonia: Its races and their future, London, 1906. p. 216-218,
- ↑ A letter from the Prefect of the Gendarmerie Headquarters in the town of Lerin to the stations in the region with instructions for the Bulgarian population, April 8th, 1940, in: Macedonia - Documents and Materials, Sofia 1978
- ↑ Добрин Мичев. Българското национално дело в Югозападна Македония (1941 – 1944 г.)
- ↑ Mapping Migration in Kastoria, Macedonia. Vasileiada.

