Zagrebačka katedrala

Zagrebačka katedrala
	Zagrebačka katedrala
Lokacija	Zagreb, Hrvatska
Koordinate	45°48′53″N 15°58′46″E / 45.8146175266747°N 15.9795337915421°EKoordinate: 45°48′53″N 15°58′46″E / 45.8146175266747°N 15.9795337915421°E
Godine izgradnje	1880.–1906.
Godina završetka	1906.
Religija	Katoličanstvo

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, poznata jednostavno kao Zagrebačka katedrala, najveća je hrvatska sakralna građevina i jedan od najvrijednijih spomenika hrvatske kulturne baštine.^[1]

[uredi] Povijest

Zagrebačka katedrala prije potresa 1880.

Na prostoru današnje prvostolnice prvotno se nalazila crkvica sagrađena između 9. i 11. stoljeća. Nije poznato je li bila porušena ili je stradala, no na njezinu mjestu sagrađena je nova, veća crkva. Zagrebačku biskupiju osnovao je Ladislav 1094. godine i podredio je nadbiskupiji u Ostrogonu.^[2]

Zagrebačkim su biskupima prihodi omogućavali da sagrade novu crkvu koju je vjerojatno novčanim darom pomogao i kralj Emerik koji je početkom 13. stoljeća boravio u Zagrebu.^[2]

Počelo se s gradnjom katedrale u Zagrebu u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu. Gradnja je trajala dugo te je tek 1217. godine bila završena i posvećena. Andrija II. dao ju je posvetiti prilikom polaska na križarsku vojnu. ^[2] Uskoro je ona teško nastradala za provale Tatara (1242. god.), ali ju je već biskup Timotej (1263. - 1287.) počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu.

Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a između 1633. i 1641. dobiva svoj masivan renesansni toranj, izveden po projektu Ivana Albertala (njem.: Hans Alberthal), koji je u katedrali 1632. izveo mrežasti kasnogotički svod. Požari i navala neprijatelja više su ju puta oštećivali, ali najteži udarac ju je zadesio u Velikom potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880. - 1906.), po nacrtima bečkog graditelja F. Schmidta, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Bollé će, izvodeći radove na restauraciji, dijelom izmijeniti prvotne Schmidtove projekte, osobito rješenja vrhova tornjeva. U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća. Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije nažalost uklonjen. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe iza glavnog oltara. Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti ovamo prenesene 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neustadt), Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik itd. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.

[uredi] Obnova

Od 1990. Zagrebačka je katedrala okružena metalnom mrežom skela. Kako bi zabljesnula u punom sjaju, ljeti 1997. S tornja su skinuti i zamijenjeni korozijom uništeni 90-godišnji limeni satovi. Svih osam novih satova odliveno je u bronci u obiteljskoj ljevaonici Kranjčević u Markuševcu, podno Sljemena. Svaki je sat promjera 3m i 20cm, težak oko 600kg. Za izradu satova utrošeno je 8 tona bronce i mjedi.