Zagrebačka katedrala

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zagrebačka katedrala
Zagrebačka katedrala
Zagrebačka katedrala
Lokacija Zagreb, Hrvatska
Koordinate 45°48′53″N 15°58′46″E / 45.8146175266747°N 15.9795337915421°E / 45.8146175266747; 15.9795337915421Koordinate: 45°48′53″N 15°58′46″E / 45.8146175266747°N 15.9795337915421°E / 45.8146175266747; 15.9795337915421
Godine izgradnje 1880.1906.
Godina završetka 1906.
Religija Katoličanstvo
Arhitektonski stil neogotika

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, poznata jednostavno kao Zagrebačka katedrala, najveća je hrvatska sakralna građevina i jedan od najvrijednijih spomenika hrvatske kulturne baštine.[1]

Povijest izgradnje katedrale[uredi VE | uredi]

Ladislavova crkva (11. st.)[uredi VE | uredi]

Zagrebačku biskupiju osnovao je Ladislav 1094. godine i podredio je nadbiskupiji u Ostrogonu [2], a ista godina uzima se kao osnutak katedrale. Autori se ne slažu oko toga je li Ladislav dao sagraditi i katedralu. Pobornici teorije da ju kralj Ladislav nije sagradio potkrijepljuju svoje tvrdnje činjenicom da je kralj umro godinu dana nakon osnutka što mu nije ostavilo dovoljno vremena za gradnju, kao i činjenicom da njegov doprinos u kontekstu gradnje nije zabilježen u ispravi nadbiskupa Felicijana (što bi bilo malo vjerovatno da ju je on doista dao sagraditi). Ostaje otvoreno pitanje je li Ladislav započeo građevinu manjih dimenzija koja bi imala ulogu katedrale ili je ta funkcija pripisana nekoj od postojećih crkava. 

Gradnju ili utemeljenje Ladislavu pripisuju najstariji povijesničari koji su se bavili ovom temom i tvrde da je zaslužan za gradnju kapele sv. Stjepana Prvomučenika. S druge strane postoji i mišljenje da je neka od postojećih sakralnih građevina prihvatila funkciju religiozne institucije visoke važnosti te da je Kaptol morao biti već naseljeno naselje, jer institucija ovakve važnosti ne bi mogla biti sagrađena u jednom nerazvijenom mjestu. Ukoliko Ladislav zaista jest dao sagraditi crkvu, ostaje nam nepoznat njen izgled  i lokacija izgradnje. Pretpostavka je da se nalazila na mjestu današnje ili  u njenoj neposrednjoj blizini, a o tlocrtu se ništa sa sigurnošću ne može reći, jer je u prošlosti došlo do previše pregradnji i rušenja.

Kralj Ladislav pridonio je biskupiji i tako što je doveo Slovaka Duha i postavio ga za prvog biskupa Zagrebačke biskupije čijim je djelovanjem biskupija od samog početka bila snažna jezgra razvoja kulture u ovom kraju. [3] Također je sačuvano više dragocjenih rukopisnih knjiga koje je Duh donio u Zagreb.

Predtatarska katedrala (od druge polovice 12. st. do 1242. godine)[uredi VE | uredi]

Teorija o predtartarskoj katedrali započinje pretpostavkama o izgledu tlocrta Ladislavove crkve. Vjerojatno je Ladislavova crkva bila slična nekoj od crkava koje je kralj Stjepan gradio u Ugarskoj, tj. ona je bila malih dimenzija, jednobrodna s apsidom koja je mogla biti polukružna ili pak lomljena. Budući da je vrlo brzo došlo do porasta broja stanovništva, ali i bogaćenja te veće moći same biskupije, vjerojatno je da je prvotna crkva ubrzo zamijenjena novom, većom i impozantnijom građevinom. U prilog ovome govori najstariji pečat Kaptola iz 1297. godine koji se danas čuva u riznici katedrale, a na kojemu je prikazan kralj Stjepan kako u rukama drži maketu katedrale koju pokazuje Bogorodici. Jasno se očituje dvotoranjsko pročelje, bazilikalno tijelo građevine, kao i apsida. Smatra se da se ta tzv. predtatarska građevina protezala od zvonika do svetišta katedrale kakvu vidimo danas. Također se i masivnost te zatvorenost tornjeva prema unutrašnjosti današnje katedrale pripisuje upravo predtatarskoj fazi građevine. U prilog datacije Ane Dejanović koja predtartarsku crkvu smješta u drugu polovicu 12. stoljeća, govore iskopavanja i pronađeni ostaci kontrafora koji se prvi puta javljaju sredinom 12. stoljeća u Francuskoj. Dva masivna kontrafora međusobno povezana ziđem, koja su se sačuvala sa južne strane crkve, također su pripisana ovoj fazi, jer je istraživanjima potvrđeno da ovi snažni potpornjaci pripadaju istom tipu kakav se javlja i u Francuskoj krajem 12. stoljeća. Taj dio pripada sjevernom dijelu kapele sv. Stjepana koja se danas nalazi ugrađena unutar zidina što okružuju katedralu. Dovršetak ove sakralne građevine gotovo pouzdano nam određuje Ivan Gorički koji u svojim zapisima bilježi ukop u brod crkve trojice prvih biskupa. Najstariji zabilježen je biskup Prodan (preminuo oko 1175. godine) te se iz tog razloga njegov ukop uzima kao donja granica kada je predtartarska crkva mogla biti dovršena. Još jedan od argumenata je činjenica da su pod istim oltarom pokopana i druga dvojica, biskupi Dominik i Gothard. Malo je vjerovatno da bi crkveni dostojanstvenici bili pokopani u nedovršenoj građevini.[3] Kraj ove građevine ostao je zabilježen u brojnim ispravama toga razdoblja koje spominju tartarsku provalu sredinom 13. stoljeća.

Biskupska kapela Sv. Stjepana Prvomučenika (sredina XII. st.)[uredi VE | uredi]

Nakon spomenute tartarske provale crkva dugo nije bila obnovljena. Ono što nakon trideset godina gradi biskup Stjepan II. jest kapela sv. Stjepana Prvomučenika.

Kapela je smještena prema sredini katedrale, no ne kao samostalna građevina, već je stopljena s masivnim zidinama biskupske palače. Malih je dimenzija, a njezina unutrašnjost je raščlanjena na dva velika traveja, dok joj je svod križno-rebrasti, gotovo kupolast.

Danas je od kapele izvorno ostala sačuvana samo unutrašnjost koju krase relativno očuvane freske s odlikama kasne giottovske škole. Autor freski nazvan je Majstorom Stjepanove kapele. On je podijelio prostor u tri vodoravna dijela. Gornji dio je rezerviran za Krista koji dostojanstveno vlada okružen evanđelistima i prorocima, u srednjem je prikazan Kristov ovozemaljski život, dok su u donjem dijelu slikani kvadri te draperije. Trodijelni ritam je slijedio sve do južnog dijela zapadnog zida gdje je u gornjem redu polulik Krista koji blagoslivlja, u drugom su likovi svetaca, dok je u najdonjem redu podnožje koje nije započeto. Sve ove freske imaju odlike škole majstora Giotta. Kao sjeverna strana kapele iskorišten je zid od lomljenca koji je spajao dva masivna kontrafora, tj. dijelove predtartarske crkve. To je uvjetovalo orijentaciju sjever-jug, a prikupljeni dokazi ukazuju da se oltar nalazio na južnom zidu. Ostali zidovi izgrađeni su u opeci, da bi u južnom dijelu završili ukrasima od romaničkih slijepih arkada. Izvori spominju očit utjecaj Lombardije i to graditeljstva kojeg su razvijali „prosječki redovi“ (veličina korištene opeke, peterolisna rozeta, okrugli trolisni prozor, jedinstvenost volumena, bez apside istaknute u prostoru), dok za vanjsko zidno platno koristi termin prijelaznog romaničko-gotičkog stila (polukružne slijepe arkade, kontrafori).

Sklop Timotejeve crkve (druga polovica 13. st.)[uredi VE | uredi]

Nakon tartarskih napada napisano je više dokumenata o stupnju oštećenja koje su nanijeli crkvi. Upravo je ta brojnost isprava i različito doživljavanje napada bio razlog zbog kojeg su mnogi istraživači kroz godine bili nesigurni oko definiranja štete koja je nanesena.

Prvi biskup koji je započeo obnovu bio je Timotej što je zabilježeno u  potvrdi. U njoj je također zabilježeno da ju je započeo obnavljati od temelja u novom suvremenom stilu (gotičkom), kao i da ju je opremio ukrasima i srebrnim posuđem.[3] Zabilježena je i 1275. kao godina posvete oltara Sv. Petra i Pavla u sakristiji, a zatim i 1284. godina kad je posvetio Ladislavov oltar u kapeli sv. Marije. Svi ovi podaci govore u prilog da je biskup Timotej dao sagraditi i glavnu apsidu zajedno sa svetištem. Iskopavanja su pokazala da se koristio novim načinom tlocrtnog koncepta (trijangulacija) te da je zato, ne prateći stare temelje, svetište započeto kao šesterokutno. Iz toga proizlazi da je svetište imalo tri poligonalne apside od kojih je srednja bila veća i izdužena na istok kako bi između moglo biti sagrađeno cilindrično stubište. Korska sjedala s trolisnim gotičkim lukom kao završetkom, nizala su se duž apside.

Što se tiče arhitektonske plastike, zbog brojnih restauracija nije lako odrediti što je sve pripadalo Timotejevom sklopu. Freske koje su pripisane tom vremenu pripadaju ciklusu  najstarijih u Zagrebu i u čitavoj kopnenoj Hrvatskoj. One su oštećene, no dijelove nalazimo sačuvane u sakristiji, točnije u njenom istočnom dijelu.

Ovo razdoblje „Timotejevog sklopa“ nazvano je tako upravo zbog uloge koju je odigrao biskup u gradnji jedne veće prostorne cjeline objedinjene istom idejom, odnosno istim stilskim obilježjima. Naglašena je visoka kvaliteta izvedbe koja se danas uočava na detaljima sačuvanih slika ili ukrasa. U riznici katedrale nalaze se sačuvane dragocjenosti poput crkvenog ruha, posuđa, rukopisnih knjiga, relikvijara i ostalih obrednih predmeta.

Lađa i zvonici (XIV.-XVI. st.)[uredi VE | uredi]

Nakon smrti biskupa Timoteja nastupilo je razdoblje u kojem je katedrala čekala nastavak izgradnje, a različita su mišljenja oko vremena kada je do toga došlo. Neki smatraju da se gradnja nastavila za vrijeme biskupa Kažotića kojemu se pripisuje dio započetih zidova sjeverne lađe i sjevernog zvonika. S druge strane, moguće je da je biskup Kažotić samo popravljao građevinu te ju eventualno opremio pokućstvom, dok je biskup Jakob de Placentij započeo gradnju. Daljnje promjene dogodile su se za vrijeme biskupa Stjepana II. Kanižaja i Eberharda Albena. Biskup Stjepan III. svoj je doprinos u gradnji lađe zabilježio grbom, dok je lađu zamislio kao baziliku. Moguće je i da je u Stjepanovo doba odlučeno sačuvati ruine zvonika te između njih graditi traveje. Izvana na sjevernoj strani bili su postavljeni novi, skošeni i jednostavni potpornjaci, dok su na južnoj kasniji, ali bogatije ukrašeni. Pročelje je u to doba imalo romanički portal i vjerojatno rozetu.

Eberhardovim dolaskom katedrala je počela slijediti tipologiju dvoranske crkve sa svim promjenama koje su bile nužne da bi se to realiziralo (povišenje i izmjena pročelja dekoriranog kordonskim vijencem s ljiljanima, slijepim kružištima i maskeronima). Došlo je do promjena i unutar lađa: povišeni su prozori, stupovi i izvana kontrafori gdje je biskup Eberhard postavio svoj grb, iznad grba svoga prethodnika. Tragovi Eberhardovog rada pronađeni su sve do jugozapadnog kuta unutrašnjosti, a njegovoj zasluzi pripisano je i pročelje te začelje južnog zvonika. Ipak, hipoteze se nastavljaju kada je u pitanju rješavanje nedoumice kako su spojili lađu i Timotejev sklop, jer se upravo na tom mjestu restauriralo i mijenjalo mnogo toga.

Treba spomenuti rad praških radionica koji su svoj trag ostavile u našoj katedrali. To se u prvom redu odnosi na reljefe, točnije maske Parlerova kruga koje su postavljene u unutrašnjosti, ali i na vanjskom plaštu katedrale. „Čudnovata galerija zagrebačke katedrale“ kako o njoj govori A. Horvat [3] najvrednija su skulpturalna djela koja posjedujemo. Djela prikazuju lisnata lica, prikaze pasa, lavova, grifona i fantastične životinje koje se isprepliću s biljnim ornamentima. Na njima se očituje raspon u kvaliteti te praške radionice. Sredinom XV. stoljeća kada je na čelo biskupije zasjeo Ivan Alben katedrala je bila, možemo reći, dovršeno djelo koje je on dopunio. To se odnosi na kapitele novijih oblika (kovrčava lišća) u nekim dijelovima crkve te na njegov grb koji je dodao. Biskup Luka Baratin ugradio je križno-rebraste svodove te uložio novac za izgradnju utvrda. Nemamo sigurne podatke je li on obnavljao zvonike koji su, spominje se, stradali u opsadi 1528. godine.

Uređenje unutrašnjosti (XV. i XVI. st.)[uredi VE | uredi]

Biskupu Thuzu pripisuju se tri empore u zapadnom traveju iste prostorije, kao i zabatni ukrasi iznad korskih sjedala (Bollé ih kasnije uklanja). Istom biskupu pripisuju se i raskošni oltari te ostali namještaj, dok se oltar u Ladislavovoj kapeli datira u vrijeme biskupa Osvalda. U lađi je kroz stoljeće dodan velik broj raskošnih oltara posvećen svecima kao što su sv. Emerik, sv. Nikola, sv. Barbara, sv. Elizabeta i drugi. Prva klecala postavljena su u kapeli sv. Ladislava (djelo firentinskog umjetnika Ivana Niczea), dok su ona u lađi postavljena nešto kasnije.  Pozlaćeni drveni kipovi, šest apostola koji su se nalazili na stupovima lađe, ostali su sačuvani do 19. stoljeća kada su uklonjeni. Pronašla ih je Anđela Horvat (samo dva kipa) koja ih je datirala u 15. stoljeće i stilski odredila kao kipove kasne gotike. Ta dva kipa nose veliki značaj, jer su jedini kipovi katedralne plastike u Hrvatskoj.

Bolléovim dolaskom kapele i svetište gube svoj izvorni oblik, a korska sjedala su zamijenjena. Bollé je srušio i zapadni zid sakristije koji je dijelio prostor na „unutarnju“ i „vanjsku“ sakristiju, a na kojemu se nalazio prikaz Posljednjeg suda. Pretpostavlja se da je u njegovo doba restauriran i sjeverni

zid. Na istočnoj strani sakristije nalazi se historicistička prigradnja gdje je, pretpostavlja se, nekad bio oltar.

Zagrebačka katedrala prije potresa 1880.

Obnove[uredi VE | uredi]

Za prve obnove katedrale zaslužan je biskup Timotej (1263. - 1287.) koji ju je počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu nakon što je teško je nastradala za provale Tatara (1242. god.),

Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a između 1633. i 1641. dobiva svoj masivan renesansni toranj, izveden po projektu Ivana Albertala (njem. Hans Alberthal), koji je u katedrali 1632. izveo mrežasti kasnogotički svod. Požari i navala neprijatelja više su ju puta oštećivali, ali najteži udarac ju je zadesio u Velikom potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880. - 1906.), po nacrtima bečkog graditelja F. Schmidta, a gradnju je vodio Hermann Bollé. Bollé će, izvodeći radove na restauraciji, dijelom izmijeniti prvotne Schmidtove projekte, osobito rješenja vrhova tornjeva. U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća. Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije nažalost uklonjen. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe iza glavnog oltara. Uz druge velikane, tu počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti ovamo prenesene 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta (Wiener Neustadt), Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik itd. U njoj su sahranjena i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici bl. Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.

Od 1990. Zagrebačka je katedrala okružena metalnom mrežom skela. Kako bi zabljesnula u punom sjaju, ljeti 1997. S tornja su skinuti i zamijenjeni korozijom uništeni 90-godišnji limeni satovi. Svih osam novih satova odliveno je u bronci u obiteljskoj ljevaonici Kranjčević u Markuševcu, podno Sljemena. Svaki je sat promjera 3m i 20cm, težak oko 600kg. Za izradu satova utrošeno je 8 tona bronce i mjedi.

2008. je godine na angažmana odbora za obnovu katedrale, hrvatski producent Dominik Galić producirao, a poznati hrvatski redatelj Eduard Galić režirao dokumentarni film o obnovi ove katedrale.[4]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zagrebačka katedrala u potresu 1880. i njezina današnja obnova Page white acrobat.png(PDF)
  2. Ivan Kampuš, Igor Karaman, Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-60584-6, str. 21, 29
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Deanović, A., "Zagrebačka katedrala", Globus, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988 str. 19, 21, 42, 59
  4. Heroji Vukovara Biografije autora: Dominik Galić

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Deanović, Ana - Čorak, Željka: Zagrebačka katedrala, Globus / Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1988.
  2. Horvat, Anđela: Zagrebačka katedrala - prošlost i sadašnjost, u: Umjetničke znamenitosti Zagreba [glavni i odgovorni urednik Stjepan Draganić]. 1979. God.11 (1979), 2 . Nakladnik Zagreb : Kajkavsko spravišče, 1979.
  3. Stošić, Josip: Srednjovjekovna umjetnička svjedočanstva o zagrebačkoj biskupiji, u: Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094. - 1994., MGC - Muzej Mimara, Zagreb 1994., 102-130 str. (k.i.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zagrebačka katedrala

Također pogledajte[uredi VE | uredi]