Zahvaljujući velikanima

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Zahvaljujući velikanima (na latinskom nanos gigantium humeris insidentes) je zapadna metafora koja se primjenjuje za onoga tko vlastita intelektualna ostvarenja gradi na istraživanjima i radu priznatih istraživača prošlosti.

Povijest[uredi VE | uredi]

Jedan od najistaknutijih korisnika tog izraza bio je Isaac Newton koji je u pismu svome suparniku Robert Hooke od 5. veljače 1676. tvrdio:

"Što je Descartes činio bio je dobar korak. Vi ste dodali nekoliko drugih mogućnosti, a pogotovo uzimajući u obzir boje tankih ploča u filozofski obzir. Ako sam ja vidio nešto više[1] bilo je to zahvaljujući velikanima."

Ovo je bilo protumačeno kao sarkastična primjedba usmjerena protiv Hookea. Hooke i Newton razmijenili su mnoga pisma međusobnog poštovanja. No kada je Robert Hooke kritizirao neka od Newtonovih ideja u optici, Newton je se toliko uvrijedio da je se povukao s javne rasprave. Ostali su neprijatelji do Hookeove smrti.

Friedrich Nietzsche pak je kritizirao ovaj izraz u svom izdanju Tako je govorio Zaratustra ustvrdivši kako će patuljak velika djela giganata svesti na svoju nisku razinu. Na drugome mjestu Nietzsche tvrdi kako je sve samo stvoreno od malog broja velikana čovječanstva, koji se dovikuju kroz vjekove.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. od Vas i Descartesa