Zajedničko porijeklo

Izvor: Wikipedija
Za uporabu termina u lingvistici i filologiji vidi komparativnu metodu, historijsku lingvistiku, prajezik i tekstualnu kritiku.

Zajedničko porijeklo u evolucijskoj biologiji dijeli grupa organizama koje povezuje zajednički predak. Postoji čvrst dokaz da svi živući organizmi na Zemlji potječu od zajedničkog pretka znana kao posljednji univerzalni predak ili LUA (od engl. last universal ancestor), odnosno posljednji univerzalni zajednički predak ili LUCA (od engl. last universal common ancestor).[1][2]

Zajedničko porijeklo među organizmima različitih vrsta nastaje tijekom specijacije u kojoj se uspostavljaju nove vrste od jedinstvene predačke populacije. Organizmi koji dijele recentnijeg zajedničkog pretka bliže su srodni. Posljednji zajednički predak svih trenutačno živućih organizama jest posljednji univerzalni predak,[1] koji je živio prije oko 3,9 milijarde godine.[3][4] Najraniji dokazi života na Zemlji jesu grafit za koji je potvrđeno da je biogen, a otkriven je na zapadnom Grenlandu[5] u metasedimentarnim stijenama starim 3,7 milijarda godina i fosili mikrobnog mata otkriveni u pješčenjaku staru 3,48 milijarda godina pronađenu u zapadnoj Australiji.[6][7] Svi trenutačno živući organizmi na Zemlji dijele zajedničko gensko naslijeđe (univerzalno zajedničko porijeklo), svaki je od njih potomak jedinstvene izvorne vrste iako je sugestija značajnog horizontalnog genskog transfera tijekom rane evolucije otvorila pitanja o monofiliji života.[1]

Univerzalno zajedničko porijeklo putem evolucijskog procesa, tj. da postoji samo jedan progenitor, jedan praroditelj za sve životne oblike, prvi je predložio Charles Darwin u svojem djelu O porijeklu vrsta koje je završavalo: "Ima veličanstvenosti u takvu poimanju života, s različitim njegovim moćima koje su početno udahnute u nekoliko oblika ili u samo jedan oblik".[8] Ovu su teoriju nedavno popularizirali Richard Dawkins, u svojem djelu Priča o predcima, i drugi.

Više informacija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c A formal test of the theory of universal common ancestry. 13. svibnja 2010. A formal test of the theory of universal common ancestry. Nature. 465 (7295): 219–222. doi:10.1038/nature09014. PMID 20463738
  2. Steel, Mike; Penny, David. 2010. Origins of life: Common ancestry put to the test. Nature. 465 (7295): 168–9. doi:10.1038/465168a. PMID 20463725
  3. Doolittle, WF. Veljača 2000. Uprooting the tree of life (PDF). Scientific American. 282 (6): 90–95. doi:10.1038/scientificamerican0200-90. PMID 10710791. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. siječnja 2011. Pristupljeno 21. ožujka 2014.
  4. Glansdorff, N; Xu, Y; Labedan, B. 2008. The last universal common ancestor: emergence, constitution and genetic legacy of an elusive forerunner. Biology direct. 3 (1): 29. doi:10.1186/1745-6150-3-29. PMC 2478661. PMID 18613974
  5. Ohtomo, Yoko; Kakegawa, Takeshi; Ishida, Akizumi; Nagase, Toshiro; Rosing, Minik T. 8. prosinca 2013. Evidence for biogenic graphite in early Archaean Isua metasedimentary rocks. Nature Geoscience. doi:10.1038/ngeo2025. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  6. Borenstein, Seth. 13. studenoga 2013. Oldest fossil found: Meet your microbial mom. AP News. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  7. Noffke, Nora; Christian, Daniel; Wacey, David; Hazen, Robert M. 8. studenoga 2013. Microbially Induced Sedimentary Structures Recording an Ancient Ecosystem in the ca. 3.48 Billion-Year-Old Dresser Formation, Pilbara, Western Australia. Astrobiology (journal). doi:10.1089/ast.2013.1030. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  8. Darwin, C., "The Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle For Life", London, John Murrary, (1859) str. 490

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]