Zaporižžja

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zaporožje (Zaporižžja)
Запоріжжя
Hidroelektrana na Dnjepru
Hidroelektrana na Dnjepru
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Koordinate: 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E / 47.833; 35.167Koordinate: 47°50′N 35°10′E / 47.833°N 35.167°E / 47.833; 35.167
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Oblast Zaporiška
Vlast
 - Gradonačelnik Oleksandr Sin
Površina
 - Ukupna 334 km
Stanovništvo (2009. [1])
 - Grad 781.600
 - Gustoća 2,365/km2
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EEST (UTC+3)
Poštanski broj 69xxx
Pozivni broj +380 61(2)
Gradovi prijatelji
Službena stranica www.meria.zp.ua/
Zemljovid
Zaporožje (Zaporižžja) na karti Ukrajina
Zaporožje (Zaporižžja)
Zaporožje (Zaporižžja)

Zaporožje,[2] Zaporižžja[3] (ukr. Запоріжжя, rus.: Запорожье) je grad u jugoistočnoj Ukrajini, središte Zaporiške oblasti. U 15. stoljeću na istom mjestu je formirano vojno i političko središte tek pridošlih Zaporoških kozaka, a po gradu Zaporižžja imenovana je Zaporoška Republika nastala sredinom 17. stoljeća. Nakon rušenja tog kozačkog središta poznatijeg kao Zaporoška Sič, grad do 1921. nosi ime Aleksandrovsk.[3]

Grad Zaporižžja je jedno od većih industrijskih središta u Ukrajini i istočnoj Europi. U gradu su posebno poznati Hidroelektrana DniproGes koja je u prethodnom razdoblju krasila sovjetske razglednice prikazivajući industrijsku i energetsku snagu Sovjetskog Saveza. Grad je također poznat po tvornici Auto ZAZ za proizvodnju automobila Zaporožac, i možda još poznatiji po tvornici Motor Sič za proizvodnju zrakoplovnih i helikopterskih mehaničkih mašina.

Povijest[uredi VE | uredi]

Arheološki nalazi pokazuju da su na području grada Zaporižžja prije 2 do 3 tisuće godina živjeli nomadski narod Skiti. Od 15. do 18. stoljeća ovo mjesto je poznato kao "Zaporoška Sič" odnosno vojno i političko središte ukrajinskih kozaka. Godine 1770. ruska vlada osnovala je na istom dnjeparskom mjestu novu tvrđavu i nazvala ju Aleksandrovsk. Do početka 20. stoljeća Aleksandrovsk je bio mali grad. Grad je nosio ime Aleksandrovsk sve do 1921. godine kada je promijenjeno ime u Zaporižžje. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u gradu je bio osnovan logor za zarobljenike.

Aleksandrovsk u 19. stoljeću

Godine 1789. Mennoniti iz Pruske prihvatili su poziv ruske carice Katarine II. Velike i naselili koloniju Horticja, sjeverozapadno od otoka Horticja. Mennoniti su u vlasništvu imali mlinove, u Aleksandrovsku grade tvornice, a kasnije njihovu imovinu prisvaja komunistička vlada. Nakon ruske revolucije mnogi Mennoniti su emigrirali, pobjegli kao izbjeglice, ili su deportirani. U gradu živi još nekoliko malih zajednica Mennonita, te su ostale očuvane neke njihove građevine[4]. U sovjetskom razdoblju grad Zaporižžja pretvoren je u jedno od najindustrijaliziranijih središta u Sovjetskom Savezu.

Ulica u Zaporižžju

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine, grad je imao 817.900 stanovnika, dok je prema procjeni stanovništva iz 2009. godine imao 781.600 stanovnika.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Šport[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. Statistički zavod Ukrajine 1.1. 2009.
  2. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66881 Hrvatska enciklopedija (LZMK), pristupljeno: 16. studenoga 2013.
  3. 3,0 3,1 http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=43639
  4. Friesen, R. Building on the Past: Mennonite Architecture, Landscape and Settlements in Russia/Ukraine. Raduga Publications, 2004.

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zaporožje