Zauzimanje utvrde Ticonderoga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zauzimanje utvrde Ticonderoga
Dio Američkog rata za neovisnost
Ticondsurrender.jpg
Zarobljavanje Britanaca u utvrdi Ticonderoga
Datum 10. svibnja 1775.
Lokacija Ticonderoga, New York
Ishod Američko zauzimanje utvrde
Sukobljeni
Grand Union Flag.svg Američki patrioti
Union flag 1606 (Kings Colors).svg
Velika Britanija
Vođe
Ethan Allen
Benedict Arnold
William Delaplace
Vojne snage
83 48
Posljedice
48 zarobljenih

Zauzimanje utvrde Ticonderoga je bio događaj koji se zbio na početku Američkog rata za neovisnost. 10. svibnja 1775. pukovnici Ethan Allen i Benedict Arnold iznenada su napali male postrojbe Britanaca u utvrdi Ticonderoga. Topovi te utvrde su imali važnu ulogu u mnogim bitkama prije zauzeća, kao na primjer, razbijanje opsade Bostona.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Prije početka oružanih sukoba u Američkom ratu za neovisnost američki revolucionari bili su se zanimali za utvrdu Ticonderoga zbog više razloga. Kao prvo ta utvrda im je bila jako važna zbog svojih čvrstih zidina i topova te teške artiljerije koje Amerikanci nisu imali na pretek i nalazila se na jako važnom strateškom položaju između trinaest američkih kolonija i Kanade.

Nakon oružanih sukoba kod Lexingtona i Concorda Amerikanci su odlučili zauzeti utvrdu Ticonderoga prije nego što bi Britancima stigla pomoć koji bi je mogli iskoristiti kako bi napadali Amerikance s leđa. Plan ove uspješne bitke su napravili pukovnici Ethan Allen i Benedict Arnold.

Pohod[uredi VE | uredi]

Dvije samostalne ekspedicije su bile spremne (jedna iz Massachusettsa, druga iz Connecticuta) za zauzimanje Ticonderoge. Benedict Arnold je bio proglašen pukovnikom te je postavljen za vođu ekspedicija iz Massachusettsa dok je Silas Deane u Hatfordu organizirao ekspediciju iz Connecticuta.

Ethan Allen je organizirao zasebne postrojbe Green Mountains Boys koji su brojale oko 100 ljudi. Tijekom pohoda na Ticonderogu pridružilo im se još 50 iz Massachusettsa i 20 iz Connecticuta. Ta zasebna ekspedicija se okupila 7. svibnja 1775. u Castletonu gdje je Ethan Allen proglašen za pukovnika te su Easten i Warner bili njegovi zamjenici. Za to vrijeme satnik Noah Phelps ušao je u utvrdu kao čistač te je saznao da su zidine u trošnom stanju i sve zalihe municije namočene što je bilo ohrabrujuće za nadolazeće američke ekspedicije.

9. svibnja Benedict Arnold je stigao u Castletown gdje je odmah preuzeo zapovjedništvo nad operacijom. Mnogo Green Mountain Boysa su se pobunili protiv toga te su zaprijetili da će bolje otići kući nego služiti nekome drugome osim Ethanu Allenu, stoga je Benedict Arnold odlučio da će mu se Ethan Allen pridružiti na mjestu zapovjednika.

Oko 2 sata ujutro Amerikanci su bili spremni prijeći jezero i doći do utvrde, no imali su samo dva broda, stoga su samo Arnold i Allen i njegovih 83 Green Mountain Boysa prešli na drugu stranu jezera dok je zapovjednik Douglas spremao ostatak vojske.

No dok su se Amerikanci pripremali došla je zora. Element iznenađenja je propao pa su Amerikanci morali napasti. U "bitci" je ispaljen samo jedan metak i to od strane britanskog stražara koji je nakon toga utrčao u utvrdu. Arnold i Allen su došli do vrata utvrde te zatražili predaju. Britanci su je prihvatili te je osvajanje vrlo važne utvrdu bez ikakvih ozljeda.

Nakon bitke[uredi VE | uredi]

Ubrzo nakon zauzimanja Utvrda Ticonderoga je prestala biti važna točka u daljnjem ratovanju, no ipak je njezino osvajanje je puno pripomoglo Amerikancima u daljnjem ratovanju. Prekinuta je komunikacija između britanskog teritorija u Kanadi i onog u Bostonu. Britanci su ostali razbijene vojske sa dva zapovjednika. Na jednoj strani je bio general Guy Carleton sa vojskom iz Kanade dok je general William Howe upravljao sa onom vojskom uzduž atlantske obale. To razdvajanje je izazvalo veliku pomutnju kod Britanaca te je i uzrokovalo britanski poraz kod Saratoge 1777. što je promijenilo tijek rata.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Boatner, Mark Mayo, III. Encyclopedia of the American Revolution. New York: McKay, 1966; revised 1974. ISBN 0-8117-0578-1.
  • Mackesy, Piers. The War for America: 1775–1783. London, 1964. Reprinted University of Nebraska Press, 1993, ISBN 0-8032-8192-7.
  • Pell, John. Ethan Allen. Boston: Houghton Mifflin, 1929.
  • Ward, Christopher. The War of the Revolution. 2 volumes. New York: Macmillan, 1952.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]