Zelena alga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zelena alga
Zelene alge
Zelene alge
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Protisti ili Biljke
Područje života
Divizije

Chlorophyta
Charophyta

Zelena alga na morskoj obali

Zelene alge su skupina iz koje je evoluiralo više biljaka.

Imaju vjerojatno od 7.500 - 10.000 vrsta, oko 500 rodova i 36 porodica. Većinom su svjetlo-zelene boje, iako postoje neke vrste crvene boje. Uključuju jednostanilne i kolonijalne bičaše, obično s dva biča po stanici, kao i raznovrne kolonije, također i kokoidne, te nitaste oblike, a tu su i makroskopske vodene trave.

Opis[uredi VE | uredi]

Skoro sve vrste imaju kloroplaste, koji sadrže pigmente: klorofil a i b koji im daju svjetlo-zelenu boju, karotenoide (beta karoten) i ksantofile (lutein)[1]. Također sadrže i složene tilakoide.[2]. Obično imaju stanične zidove koji sadrže celulozu. Mitoza im se odvija bez centriola. Pričuvne tvari u stanicama su škrob i kapljice ulja, koji nastaje kao proizvod asimilacije.

Postoje različiti oblici talusa: jednostanični, kolonijalni i heterotrihni.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Razmnožavaju se nespolno (vegetativno, sporama) i spolno. Vegetativan tip razmnožavanja imaju jednostanične zelene alge (diobom stanica, raspadanjem kolonija), dok se neke višestanične alge razmnožavaju fragmentacijom talusa. Razmnožavanje sporama najčešće se odvija zoosporama, kruškolikog oblika, s dva do četiri biča iste dužine. One imaju jednu jezgru, vrčasti kloroplast, crvenu očnu pjegu i kontraktilne vakuole Ipak neke se zelene alge razmnožavaju aplanosporama kod kojih nedostaju bičevi, crvena očna pjega i kontraktilna vakuola.

Spolni način razmnožavanja je gametogamija. Gamete se razvijaju u jednostaničnim gametangijima. Produkt kopulacije je diploidna zigota koja često postaje trajna stanica ili cistozigota, a klije nakon faze mirovanja.

Također postoji i ovakav oblik spolnog razmnožavanja. Haploidna stanica alge, koja sadrži samo jedan primjerak svoje DNK može se stapati s drugom haploidnom stanicom, pa nastaje diploidna zigota. Kada nitaste alge to urade, stvaraju mostove između stanica, a taj proces naziva se konjugacija.

Stanište i način života[uredi VE | uredi]

Autotrofit, većina živi kao plankton ili bentos u slatkim vodama (oko 90% vrsta). Dok neke zelene alge više preferiraju čiste, oligotrofne vode, druge pak vole vode bogate fosfatima, nitratima i amonijakom (eutrofne vode). Ostale se pojavljuju na najrazličitijim staništima (tlo, morski bentos, led i snijeg, kora vlažnog drveća, simbionti s gljivama i životinjama). Vrlo su heterogene alge.

Raznolikost[uredi VE | uredi]

Postoje različiti oblici algi:

  • pokretni jednostaničari (npr. Chlamydonomas).
  • nepokretni jednostaničari (npr. Tetracistis).
  • pokretne kolonije (npr. Gonijum, Pandorina, Volvox, Eudorina).
  • palmeloidne (tetrasporne) kolonije (npr. Pseudosphareocystis, Coccomixa, Sphaerocystis).
  • kokoidni oblici (npr. Ulortix, Spirogyra, Oedogonium, Stigeoclonium).
  • laminarni oblici (npr. Uliva).
  • parenhimski oblici (npr. Chara, Coleochaetae).
  • sifonalni oblici (npr. Derebesia, Codium , Caulerepa).

Klasifikacija[uredi VE | uredi]



Chlorophyta

Prasinophyceae




Ulvophyceae




Trebouxiophyceae



Chlorophyceae






Mesostigma


Streptophyta

Chlorokybales




Klebsormidiales




Zygnematales i Desmidiales




Coleochaetales




Charales



Embryophytes ("više" biljke)









Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Burrows 1991. Seaweeds of the British Isles. Volume 2 Natural History Museum, London. ISBN 0 565 00981 8
  2. Hoek, C. van den, Mann, D.G. and Jahns, H.M. 1995. Algae An introduction to phycology. Cambridge University Press, Cambridge. ISBN 0 521 30419 9

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]