Zvonimir Červenko
| Zvonimir Červenko | |
|---|---|
 |
|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 13. studenog 1926. |
| Mjesto rođenja | Prijepolje, Srbija |
| Datum smrti | 17. veljače 2001. |
| Mjesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost |  Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Stožerni general |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Vojska | Hrvatska vojska |
| Rod vojske | Hrvatska kopnena vojska |
Stožerni general Zvonimir Červenko (Prijepolje, Srbija, 13. studenog 1926. - Zagreb, Hrvatska, 17. veljače 2001.), hrvatski general, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatska.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Vojnu karijeru Červenko je počeo na zagrebačkoj Vojno-tehničkoj akademiji, na kojoj je poslije punih 19 godina bio i predavač. U vrijeme Hrvatskog proljeća, kao potpukovnik osuđen je na godinu i pol strogog zatvora te gubitak čina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa. Do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.
[uredi] Domovinski rat
Početkom rata predsjednik Franjo Tuđman nudio mu je mjesto ministra obrane, ali Červenko je to odlučno odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar. Organizirao je obranu Zagreba, blokadu neprijateljskih vojarni i potaknuo osnivanje 14 zagrebačkih brigada. U siječnju 1992. Červenko postaje zapovjednik Domobranstva, odnosno zamjenik načelnika Glavnog stožera za Domobranstvo.
Vrhunac vojne karijere Zvonimir Červenko doživio je neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja, kada je na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio generala Bobetka. Na dužnosti načelnika GS OS RH bio je od 15. srpnja 1995. do 16. studenog 1996.. Za njegovog zapovijedanja izvedena je i najuspješnija Operacija Oluja. Predsjednik Franjo Tuđman ga je umirovio u studenom 1996.
Bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora, a od 2000. i član Komisije za pomilovanja.
Uz najviše počasti pokopan je u Aleji hrvatskih velikana na zagrebačkom Mirogoju.
[uredi] Odlikovanja
Zvonimir Červenko odlikovan je:
- Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom,
- Redom kneza Domagoja s ogrlicom,[1]
- Redom bana Jelačića,
- Redom hrvatskog trolista,
- Redom hrvatskog pletera,
- Spomenicom domovinskog rata,
- medaljama Bljesak, Ljeto, Oluja.
[uredi] Izvori
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.
- ↑ narodne-novine.nn.hr pristupljeno 30.6.2009.
|
|||||||
