Kronologija ustaških zločina 1942.: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
Novija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Plamen (razgovor | doprinosi)
1.026 edits
Oznaka: dodana poveznica na razdvojbu
 
literatura za sfn s pomoću {{Citiranje knjige}}
Redak 16: Redak 16:
[[Datoteka:Ustaše odvode narod posle ofanzive na Kozaru.jpg|minijatura|Ustaše odvode narod poslije ofenzive na Kozaru lipnja 1942.]]
[[Datoteka:Ustaše odvode narod posle ofanzive na Kozaru.jpg|minijatura|Ustaše odvode narod poslije ofenzive na Kozaru lipnja 1942.]]


* '''početak siječnja 1942:''' Osnivanje [[Logor Stara Gradiška|logora Stara Gradiška]], kao petog podlogora [[Logor Jasenovac|logora Jasenovac]].{{sfn|Amulić, Huber|1980|pp=13}} Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški. Ovaj broj nije konačan.{{sfn|JUSP Jasenovac|2007|}}
* '''početak siječnja 1942:''' Osnivanje [[Logor Stara Gradiška|logora Stara Gradiška]], kao petog podlogora [[Logor Jasenovac|logora Jasenovac]].{{sfn|Amulić|Huber|1980|pp=13}} Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški. Ovaj broj nije konačan.{{sfn|JUSP Jasenovac|2007|}}


* '''1-3. siječnja 1942:''' Jedna od masovnih likvidacija u [[Logor Jasenovac|logoru Jasenovac]] koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, tih dana je u logoru ubijeno oko 262 zatočenika srpske nacionalnosti. Među ubijenima nalazio se i veći broj stanovnika [[Sarajevo|Sarajeva]], dotjeranih u logor 24. prosinca, kao i određeni broj stanovnika [[Pakrac]]a i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. prosinca 1941. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora [[Vjekoslav Maks Luburić]] koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni.{{sfn|Miletić|1987|pp=247, 315, 351}}
* '''1-3. siječnja 1942:''' Jedna od masovnih likvidacija u [[Logor Jasenovac|logoru Jasenovac]] koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, tih dana je u logoru ubijeno oko 262 zatočenika srpske nacionalnosti. Među ubijenima nalazio se i veći broj stanovnika [[Sarajevo|Sarajeva]], dotjeranih u logor 24. prosinca, kao i određeni broj stanovnika [[Pakrac]]a i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. prosinca 1941. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora [[Vjekoslav Maks Luburić]] koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni.{{sfn|Miletić|1987|pp=247, 315, 351}}
Redak 105: Redak 105:


== Literatura ==
== Literatura ==
* Amulić, Marijana; Huber, Čedomil: Otpor u logoru Stara Gradiška, Jasenovac, 1980.
* {{Citiranje knjige |last1=Amulić |first1=Marijana |last2=Huber |first2=Čedomil |title=Otpor u logoru Stara Gradiška |location=Jasenovac |year=1980}}
* Aralica, Đuro, Ustaški pokolji Srba u glinskoj crkvi, Beograd, 2010.
* Aralica, Đuro, Ustaški pokolji Srba u glinskoj crkvi, Beograd, 2010.
* [http://www.znaci.net/00001/142.htm Baić, Dušan: Kotar Vrginmost u NO borbi 1941-1945, Vrginmost 1980.]
* {{Citiranje knjige |url=http://www.znaci.net/00001/142.htm |last=Baić |first=Dušan |title=Kotar Vrginmost u NO borbi 1941-1945 |location=Vrginmost |year=1980}}
* Brčić, Rafael; Bogovac, Mile: Livanjski kraj u revolucionarnom radničkom pokretu i NOB, Sarajevo, 1978.
* Brčić, Rafael; Bogovac, Mile: Livanjski kraj u revolucionarnom radničkom pokretu i NOB, Sarajevo, 1978.
* Bulajić, Milan: Ustaški zločin genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986, II, Beograd, 1988.
* Bulajić, Milan: Ustaški zločin genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986, II, Beograd, 1988.
Redak 130: Redak 130:
* [http://www.znaci.net/00001/162.htm Lazić, Dušan: Sremsko krvavo leto 1942, Sremska Mitrovica, 1982.]
* [http://www.znaci.net/00001/162.htm Lazić, Dušan: Sremsko krvavo leto 1942, Sremska Mitrovica, 1982.]
* [http://www.znaci.net/00001/183.htm Leković, Mišo: Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942, Beograd, 1965.]
* [http://www.znaci.net/00001/183.htm Leković, Mišo: Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942, Beograd, 1965.]
* Maslić, Miljkan: Početak i razvoj ustanka naroda IV. rajona Korduna, Zagreb, 2010.
* {{Citiranje knjige |last=Maslić |first=Miljkan |title=Početak i razvoj ustanka naroda IV. rajona Korduna |location=Zagreb|year=2010}}
* [http://www.znaci.net/00003/510.htm Miletić, Antun: Koncentracioni logor Jasenovac, 1941-1945. Dokumenta, knjiga I, Beograd, 1987.]
* [http://www.znaci.net/00003/510.htm Miletić, Antun: Koncentracioni logor Jasenovac, 1941-1945. Dokumenta, knjiga I, Beograd, 1987.]
* [http://www.znaci.net/00003/587.htm Miljković, Dušan: Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba (1941-1945), Beograd, 2011.]
* [http://www.znaci.net/00003/587.htm Miljković, Dušan: Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba (1941-1945), Beograd, 2011.]

Inačica od 27. veljače 2023. u 16:40

Ustaše odvode Srbe na streljanje, Banija, 1942.
Povjerljivi izveštaj pukovnika Alemanna zapovjedniku Ustaške nadzorne službe Eugenu Kvaterniku o masovnim ubojstvima srpskih rudara krampom od 11. veljače 1942. godine.

Nezavisna Država Hrvatska (1941.-1945.) proglašena je 10. travnja 1941. nakon ulaska njemačkih okupacijskih postrojbi u Zagreb. Tijekom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, židovskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskog naroda.

Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Europi, osobito one najutjecajnije - u Italiji i Njemačkoj, na osnovu čega se ovaj pokret ubraja među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, židovskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, židovskog i romskog stanovništva, kao i svih političkih protivnika bez obzira na etničko podrijetlo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve dijelove NDH.

Izbijanjem partizanskog ustanka tijekom 1941. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regijama na području NDH. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim priljevom boraca omogućen je aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodnih teritorija. Ustaše sada moraju angažirati velike snage kako bi prodrli u srpska naselja, dok im je tijekom ljeta 1941. polazilo za rukom da sa manjim snagama pohvataju velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u pojedinim regijama u kojima su uvjeti organiziranja antifašističke borbe bili otežani (Srijem, Slavonija, gradska naselja, itd.) ili u regijama koje su bile izložene ofenzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun, Fruška gora, itd.) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, što je podrazumijevalo izuzetno visoke ljudske gubitke. Također, tijekom 1942. zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tijekom 1942. učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije i dijela Banije, kao i masovne deportacije iz drugih regija u logor Jasenovac, a nastavljene su i deportacije židovskog stanovništva u logore, kao i prethodne godine.

Pojedine regije nastanjene srpskim stanovništvom, prije svega u Bosni, bile su 1942. pošteđene ustaških pokolja i masovnijih deportacija u logore zahvaljujući sporazumima o suradnji sa organima NDH s lokalnim četničkim odredima. Ipak, ovi sporazumi, kao i neposredna suradnja četnika s NDH, omogućili su oružanim formacijama NDH da se više usredotoče na područja pod kontrolom partizana, što je rezultiralo masovnim stradanjima civilnog stanovništva i boraca NOVJ.


Siječanj 1942.

Ustaše odvode narod poslije ofenzive na Kozaru lipnja 1942.
  • početak siječnja 1942: Osnivanje logora Stara Gradiška, kao petog podlogora logora Jasenovac.[1] Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški. Ovaj broj nije konačan.[2]
  • 1-3. siječnja 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, tih dana je u logoru ubijeno oko 262 zatočenika srpske nacionalnosti. Među ubijenima nalazio se i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. prosinca, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. prosinca 1941. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni.[3]
  • 1-6. siječnja 1942: Ubojstvo 36 romskih i srpskih stanovnika sela Skakavac, između Karlovca i Lasinje. Većina ubijenih bili su Romi. Među ubijenima bilo je 19 djece. Zločin je počinjen u dva navrata, u vrijeme ustaško-domobranske ofenzive na slobodni teritorij Korduna, iako je Skakavac kao hrvatsko selo bio izvan područja napada. Najprije je 1. siječnja u samom selu ubijena jedna grupa lica, da bi 6. siječnja u Domačaj lugu pokraj Skakavca bio izvršen zločin nad ostatkom žrtava. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. U Domačaj Lugu ukupno Skakavac početkom januara uhićen je veći broj ljudi, oba spola i svih uzrasta u selima između Karlovca i Vrginmosta. U Trebinji je uhapšena 21 osoba, u Popović Brdu 45, u okolici Skakavca 39, u Lipju 42 osobe, u Slunjskim Moravcima 17, u Banskim Moravcima 21, te još nekoliko desetina ljudi u okolnim selima, odnosno ukupno 218 osoba. Među ubijenima je bilo 112 muškaraca i 106 žena, od čega 94 djece do 15 godina starosti. U šumi Domačaj lug, kilometar od sabirališta u Skakavcu ubijeno je 145 ljudi. Izdvojene su žrtve iz sela Lipje i dijela Skakavca, koje su utrpane u kamione i otpremljene u Lipje, na drugo stratište, u šumu Lipjansko mlađe. Tu su pogubljene još 73 žrtve (Srbi iz sela Lipje, njih 42 ili 43 i Romi iz naselja Pištac i Glavica). Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[4][5]
  • 6. siječnja 1942: Pripadnici 5. i 6. ustaške bojne, stacionirani u Dvoru na Uni i Bosanskom Novom izvršili su upad u selo Matijevići, nedaleko od Dvora. Pohvatano je 115 stanovnika sela i odvedeno u ustaški zatvor u Dvoru. U tijeku hvatanja ubijeno je 7, a u Dvoru još 5 muškaraca i žena. Nakon 15 dana uhićenici su deportirani u logore Jasenovac i Stara Gradiška, gdje su većinom ubijeni.[6]
  • 6-7. siječnja 1942: Pokolj nad srpskim stanovništvom u selima Šipovica i Pridvorica u Gornjem Borču (mikroregija između Gacka i Kalinovika, u gornjem toku Neretve). Najprije su 6. siječnja poklani članovi obitelji Lero u Šipovici (15 članova porodice), da bi sutradan, 7. siječnja, bili ubijeni članovi 15 obitelji u Pridvorici (ukupno 147 lica). U Pridvorici su najprije zaklani muškarci, a njihove žene i djeca su potom živi spaljeni. Obljavljeni su poimenični podaci o stradalima. Snažno ustaško uporište u Gornjem Borču neutralizirale su snage NOVJ 17.-18. travnja 1942., tako da do kraja rata na ovom prostoru nije bilo ustaškog uporišta.[7]
  • 6-15. siječnja 1942: Stradanje 58 stanovnika sela Pješćanica pokraj Vrginmosta. Stradali stanovnici ubijeni su u selu, tijekom nekoliko dana siječnja 1942., a selo je opljačkano i spaljeno. Među ubijenima je 11 djece. Obljavljeni su poimenični podaci o stradalima.[8][9]
  • 10. siječnja 1942: Ubojstvo 43 stanovnika sela Donja Čemernica, pokraj Vrginmosta, u logoru Jasenovac. Među ubijenima bilo je 21 dijete. Tijekom siječnja 1942. stradalo je ukupno 54 stanovnika Donje Čemernice. Selo je imalo velika stradanja i prethodne godine, kada su ustaše 3. kolovoza 1941, u glinskoj crkvi ubili 130 muškaraca iz ovom mjesta. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[10][11]
  • 10. siječnja 1942: Uhićenje 2 komunista i 5 simpatizera NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Šemovac pokraj Đurđevca. Objavljena su imena uhićenih lica. Neki od njih su kasnije sprovedeni u logore.[12]
  • 13-14. siječnja 1942: Ubojstvo oko 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić nedaleko od Voćina (kotar Podravska Slatina). Počinitelji zločina bili su ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije. Ovaj zločin predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog seoskog naselja u Slavoniji. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportirani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića (174 iz prvog i 32 iz drugog sela) otjerani su u improvizirani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom (spominje se brojka od 190) odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su izolirani u privremenom logoru. U podrumu voćinskog zatvora od nedostatka zraka ugušilo oko 25 zatočenika, dok su ostali ubijeni iz pušaka 14. siječnja 1942. godine. Desetak muškaraca nije ubijeno jer su ostavljeni da pokapaju mrtve. Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača utvrđena su imena 175 stradalih stanovnika Kometnika 13-14. januara 1942. Ovaj spisak nije konačan. Zatočene žene sa djecom su nakon određenog vremena puštene iz privremenog logora u Zdencima i vraćene su kućama.[13]
  • 14. siječnja 1942: Pokolj u Drakseniću pokraj Bosanske Dubice. Ustaše i pripadnici Hrvatskog domobranstva 14. siječnja 1942., u sklopu napada na Donju Gradinu i Draksenić, ubili su 207 stanovnika srpskog sela Draksenić, mahom žena i djece. Ustaše su ubili oko 130, a domobrani oko 70 stanovnika sela. Najveći broj stradalih je ubijen u seoskoj pravoslavnoj crkvi. Pokolj u crkvi preživjele su Anka Pavković i Mara Blagojević koje su bile teže ranjene hladnim oružjem. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. Tijekom Drugog svjetskog rata život je izgubilo 896 stanovnika Draksenića.[14][15]
  • 14. siječnja 1942: Ubojstvo 48 stanovnika sela Bukovica pokraj Vrginmosta. Ubojstva su izvršena u selu i u šumi Gominac. Među ubijenima bilo je 15 djece. Prethodno je 5. siječnja ubijeno 7 stanovnika sela, a kasnije, 20. siječnja 1942., u logoru Jasenovac ubijeno je još 18 stanovnika Bukovice. Ukupno je tijekom siječnja 1942. stradalo 18 djece iz Bukovice. Prethodne godine, 3. kolovoza 1941., u glinskoj crkvi ubijeno je 85 odraslih muškaraca iz sela. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[16][17]
  • 14. siječnja 1942: Strijeljanje 5 komunista, zatočenika ustaškog zatvora u Zagrebu.[18]
  • 19. siječnja 1942: Ubojstvo 3 pripadnika NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Greda pokraj Siska. Objavljena su imena stradalih.[20]
  • 20. siječnja 1942: Strijeljanje 14 komunista, aktivista i simpatizera NOP-a iz Stare Pazove, slovačke i srpske nacionalnosti, na Dudiku u Vukovaru. Ova lica su, uz veći broj drugih stanovnika Stare Pazove, uhapšena 17. studenog 1941. Jedan broj uhićenika je pušten. Među uhićenima bio je i komunist Janko Čmelnik, kasnije proglašen za narodnog heroja, koji je strijeljan 12. svibnja 1942. u Sremskoj Mitrovici.[21]
  • 20. siječnja 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, toga dana je u logoru ubijeno oko 120 zatočenika koji su se kao bolesnici nalazili u improviziranoj logorskoj bolnici. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić.[22]
  • 20-21. siječnja 1942: Ubojstvo 102 stanovnika sela Batinova Kosa pokraj Vrginmosta. Od ovog broja stradalih, 20. siječnja 1941. u Ratkovića Strani u selu Čemernica, ubijeno je 74 stanovnika Batinove Kose, mahom žena i djece. Ostatak stradalih ubijen je u selu Batinova Kosa, 21. siječnja. Među žrtvama pokolja 20-21. siječnja, bilo je 32 djece. Selo je spaljeno. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[23][24]
  • 20-21. siječnja 1942: Stradanje srpskog stanovništva na području Donjeg Borča (sela u gornjem toku Neretve: Kruščica, Pločnik, Presedovac, Porija, Obrnja, na lijevoj obali Neretve i Krupac, Dubrava, Trnovica, Mekoči, Cerova, Rastovac i Klinja, na desnoj obali rijeke). U literaturi se spominje stradanje 49 lica (13 staraca, 24 žene i 12 djece). Stradanje bi bilo veće da nije došlo do evakuacije stanovništva u sela pod partizanskom kontrolom. Sva ova naselja su opljačkana i spaljena.[25]
  • 22-30. siječnja 1942: Ofenziva ustaško-domobranskih snaga i oružništva (žandarmerije) NDH na slobodni teritorij između Kostajnice i Petrinje na Baniji. Ovim snagama zapovijedao je pukovnik Ivan Mrak. Ubojstva, uhićenja, pljačke i paljenje izvršeni su u sljedećim selima: Svinjica, Staro Selo, Jabukovac, Mlinoge, Jošavica, Komogovina. Na osnovu raspoloživih podataka nije moguće rekonstruirati broj ubijenih stanovnika ovih sela. Većina stanovnika uspjela je pobjeći na Šamaricu uoči i za vrijeme napada.[26] Prema podacima NDH provenijencije u ovom razdoblju ustaše su opljačkali i popalili Komogovinu, Zrilić, Gornju Pastušu, Donju Pastušu i Rakovac, pobivši prema vlastitom priznanju "70-100" žena, djece i staraca iz tih sela.[27]
  • 25. siječnja 1942: Ustaše i pripadici oružništva (žandarmerije) NDH zapalili polovinu sela Obljaj (kotar Glina) i nekoliko zaselaka susjednog sela Bosanska Bojna. Lokalno stanovništvo na vrijeme se povuklo koristeći zaštitu partizana. Toga dana neutralizirana je oružnička postaja u Obljaju.[29]
  • 25. siječnja 1942: U ustaški zatvor u Zagrebu sprovedena 3 komunista hrvatskog porijekla uhvaćena u blizini Siska. Dvojica su kasnije sprovedena u logor Jasenovac gdje su ubijeni.[30]
  • 29-30. siječnja 1942: Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i spol. Zločin se dogodio u selu Šegestin. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod zapovjedništvom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su bili iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su opljačkana i spaljena.[31][32]

Veljača 1942.

  • 3-4. veljače 1942: Stradanja stanovništva sela Piskavica, između Banja Luke i Prijedora. Pokolj je izvršen u zaseoku Miloševići gdje je ubijeno 54 stanovnika, bez obzira na pol i starost, od kojih je 17 spaljeno u kući Jovana Miloševića. Među ubijenima bilo je 23 djece. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[33]
  • 7. veljače 1942: Masovni pokolj nad srpskim stanovništvom u naseljima nedaleko od Banja Luke: rudnik Rakovac, Drakulić, Motike, Šargovac. Najprije je u rudniku Rakovac ubijeno 37 rudara srpske nacionalnosti, a potom u selu Drakulić ubijeno je hladnim oružjem i tupim predmetima, kako se ističe u literaturi, oko 1430 lokalnih Srba, bez obzira na starost i spol. Isti postupak počinjen je i u obližnjim Motikama, gdje je ubijeno 672 lica, i Šargovcu, gdje je ubijeno 114 lica. Ukupno je u ova četiri naselja ubijeno oko 2216 lica.[34] Tijekom 1982. objavljeni su poimenični podaci za 1038 stradalih stanovnika Drakulića, 54 stradala stanovnika Motika i 87 stradalih stanovnika Šargovca.[35] Zločin su izvršili ustaše iz Banja Luke i okolnih naselja, predvođene fratrom Vjekoslavom Filipovićem (Miroslavom Majstorovićem), koji je osobno sudjelovao u ubijanju, dok je najodgovorniji za organiziranje zločina bio Viktor Gutić, veliki župan i stožernik Ustaškog stožera Sana i Luka.
  • sredina veljače 1942: Transport 94 lica židovske nacionalnosti, stanovnika grada Zenice u logor Jasenovac i logor Stara Gradiška. Transportirani su židovske žene, djeca, starci i manji broj odraslih muškaraca (većina odraslih židovskih muškaraca iz Zenice transportirani su u logor Jasenovac 20. rujna 1941). Zeničke žene i najmlađa djeca otpremljeni su u logor Stara Gradiška, a ubrzo potom iz Stare Gradiške transportirani su u logor Đakovo, gdje su svi stradali.[37]
  • sredina veljače 1942: Transport većeg broja židovskih stanovnika Visokog u ustaške logore. Transportirani su židovske žene, djeca i starci. Većina židovskih muškaraca iz Visokog transportirana je u logor Jasenovac 30. listopada 1941). Od predratnih 199 Jevreja u Visokom rat je preživjelo samo 18 osoba. Realno je pretpostaviti da je u veljači 1942. u logor internirano nešto više od 100 lica.[38]

Ožujak 1942.

Travanj 1942.

Svibanj 1942.

Lipanj 1942.

Srpanj 1942.

Kolovoz 1942.

Rujan 1942.

Listopad 1942.

Studeni 1942.

  • 4. studenog 1942: Ustaško redarstvo iz Banja Luke uputilo u logor Jasenovac veći broj osoba pretežno srpske nacionalnosti sa područja kotara Bosanska Gradiška. U propratnom izvještaju navode se imena 51 lica. Postoje indicije da je 7 lica oslobođeno i da možda nisu upućeni u logor. Deportirci su poticali iz sljedećih naselja: Bosanska Gradiška, Laminci, Bok Jankovac, Mašići, Romanovci, Kočićevo, Turjak, Rogolji, Berek, Elezagići, Dubrave.[39]
  • 9. studenog 1942: Strijeljanje 2 komunistkinje, stanovnice Zagreba hrvatske nacionalnosti, u Zagrebu.[40]

Prosinac 1942.

  • 3. prosinca 1942: Ustaški pokolj nad stanovništvom sela Visuć pokraj Udbine u Lici. Toga dana ustaše su u ovom selu ubili 85 lica, uključujući i 17 stanovnika sela Jošan koji su se sklonili u Visuć nakon pokolja u njihovom selu i spaljivanja njihovih kuća. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.[41][42]
  • 14. prosinca 1942: Ubojstvo 26 stanovnika sela Komić pokraj Udbine. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. Početkom godine, 25. ožujka 1942., u Komiću je ubijeno 13 lokalnih stanovnika, bez obzira na starost i spol. Prethodne godine, 1. kolovoza 1941, ubijeno je 19 seoskih muškaraca.[43]


Literatura

Izvori

  1. ↑ Amulić i Huber 1980, str. 13.
  2. ↑ JUSP Jasenovac 2007. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFJUSP_Jasenovac2007 (pomoć)
  3. ↑ Miletić 1987, str. 247, 315, 351. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMiletić1987 (pomoć)
  4. ↑ Maslić 2010, str. 358-368.
  5. ↑ Cimeša 2011. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFCimeša2011 (pomoć)
  6. ↑ Đurić 1988, str. 99. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĐurić1988 (pomoć)
  7. ↑ Skoko 1991, str. 336-348. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSkoko1991 (pomoć)
  8. ↑ Baić 1980, str. 715-733.
  9. ↑ Maslić 2010, str. 303-308.
  10. ↑ Baić 1980, str. 402-433.
  11. ↑ Maslić 2010, str. 328-335.
  12. ↑ SZ Hrvatska 1984, str. 43. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSZ_Hrvatska1984 (pomoć)
  13. ↑ Škiljan 2010, str. 360-362. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFŠkiljan2010 (pomoć)
  14. ↑ Samardžija 1984, str. 155-156, 350-366. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSamardžija1984 (pomoć)
  15. ↑ Ćurguz, Vignjević 1982, str. 387-391. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĆurguz,_Vignjević1982 (pomoć)
  16. ↑ Baić 1980, str. 351-364.
  17. ↑ Maslić 2010, str. 318-323.
  18. ↑ SZ Hrvatska 1984, str. 29. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSZ_Hrvatska1984 (pomoć)
  19. ↑ Lazić, Majski 1977, str. 66-71. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFLazić,_Majski1977 (pomoć)
  20. ↑ Đurić 1988, str. 104-105. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĐurić1988 (pomoć)
  21. ↑ Lazić, Majski 1977, str. 74-76. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFLazić,_Majski1977 (pomoć)
  22. ↑ Miletić 1987, str. 248. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMiletić1987 (pomoć)
  23. ↑ Baić 1980, str. 292-307.
  24. ↑ Maslić 2010, str. 289-294.
  25. ↑ Skoko 1991, str. 348-354. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSkoko1991 (pomoć)
  26. ↑ Đurić 1988, str. 105-106. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĐurić1988 (pomoć)
  27. ↑ SZ Hrvatska 1984, str. 39. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSZ_Hrvatska1984 (pomoć)
  28. ↑ Miletić 1987, str. 151. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMiletić1987 (pomoć)
  29. ↑ Đurić 1988, str. 101. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĐurić1988 (pomoć)
  30. ↑ SZ Hrvatska 1984, str. 45. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSZ_Hrvatska1984 (pomoć)
  31. ↑ Nidžović-Džakula, Smoljenović 2002, str. 59. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFNidžović-Džakula,_Smoljenović2002 (pomoć)
  32. ↑ Đurić 1988, str. 106-107. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĐurić1988 (pomoć)
  33. ↑ Ćurguz, Vignjević 1982, str. 391-392. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĆurguz,_Vignjević1982 (pomoć)
  34. ↑ Mirković 2009, str. 54. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMirković2009 (pomoć)
  35. ↑ Ćurguz, Vignjević 1982, str. 393-414. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFĆurguz,_Vignjević1982 (pomoć)
  36. ↑ Miletić 1986b, str. 166. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMiletić1986b (pomoć)
  37. ↑ Pinto 1987, str. 166. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFPinto1987 (pomoć)
  38. ↑ Pinto 1987, str. 172. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFPinto1987 (pomoć)
  39. ↑ Miletić 1987, str. 514. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFMiletić1987 (pomoć)
  40. ↑ SZ Hrvatska 1984a, str. 529-531. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFSZ_Hrvatska1984a (pomoć)
  41. ↑ Vezmar 1979, str. 965-990. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFVezmar1979 (pomoć)
  42. ↑ ŽFT Korenica-Udbina 1979, str. 1112-1115. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFŽFT_Korenica-Udbina1979 (pomoć)
  43. ↑ ŽFT Korenica-Udbina 1979, str. 1106-1108. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFŽFT_Korenica-Udbina1979 (pomoć)

Vidi još

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kronologija_ustaških_zločina_1942.&oldid=6590920"