El Shatt: razlika između inačica

Koordinate: 30°02′10″N 32°36′50″E / 30.036°N 32.614°E / 30.036; 32.614
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
dodatak bibliografije, par crtica iz slobodne dalmacije
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki napredni alati
Redak 12: Redak 12:


== Povijesni tijek događaja ==
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943.]] i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa |author=Neven Bogdanić |title=El Shatt naš nezaboravljeni |url=https://hrcak.srce.hr/52270 |date=1995-03-21 |journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu |volume=30 |issue=1 |pages=53–59 |language=hr |accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo gotovo {{n|40.000}} ljudi, najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko 80 %, a 7 % bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.<ref name="HRTfilm" />
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943.]] i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa |author=Neven Bogdanić |title=El Shatt naš nezaboravljeni |url=https://hrcak.srce.hr/52270 |date=1995-03-21 |journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu |volume=30 |issue=1 |pages=53–59 |language=hr |accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo gotovo {{n|40.000}} ljudi, najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko {{Broj|80|%}}, a {{Broj|7|%}} bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.<ref name="HRTfilm" />


Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović" /> Oni su bili prvi koji su pridošlicama priskočili u pomoć i usred gole pustinje im namjestili prve šatore.<ref name="HRTfilm" />
Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović" /> Oni su bili prvi koji su pridošlicama priskočili u pomoć i usred gole pustinje im namjestili prve šatore.<ref name="HRTfilm" />


Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović" /> Prosječno je u svakom šatoru bila jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Osnovane su škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> U školama je u siječnju 1945. na svim razinama gotovo {{n|11000}} ljudi podučavalo 282 nastavnika.<ref name=":2">{{Citiranje novina|last=Vinko Vuković|date=2024-03-24|title=Vrgorski povjesničar na 800 stranica opisao život Dalmatinaca u El Shattu, dirljivo je: 'Roko moj, meni je ovdje dobro'|language=hr|publisher=Slobodna Dalmacija|url=https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/s-mora-i-kraja/vrgorski-povjesnicar-na-800-stranica-opisao-zivot-dalmatinaca-u-el-shattu-dirljivo-je-roko-moj-meni-je-ovdje-dobro-1374954|access-date=2024-03-25}}</ref> Organizirano se igrao šah, vježbala gimnastika, a postojala je i nogometna liga s nekoliko klubova.<ref name=":2" /> U sklopu stodnevne turneje [[Sredozemlje|Sredozemljem]] logor je posjela momčad [[Hajduk Split|Hajduka]] i odigrala utakmicu s reprezentacijom zbjega.<ref name=":2" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti. U logoru El Khatadba velik ih je broj umro od ospica.<ref name="HRTfilm" /> Britanska uprava držala je strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.
Logor je formiran na površini od {{Broj|260|km<sup>2</sup>}} u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović" /> Prosječno je u svakom šatoru bila jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Osnovane su škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> U školama je u siječnju 1945. na svim razinama gotovo {{n|11000}} ljudi podučavalo 282 nastavnika.<ref name=":2">{{Citiranje novina|last=Vinko Vuković|date=2024-03-24|title=Vrgorski povjesničar na 800 stranica opisao život Dalmatinaca u El Shattu, dirljivo je: 'Roko moj, meni je ovdje dobro'|language=hr|publisher=Slobodna Dalmacija|url=https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/s-mora-i-kraja/vrgorski-povjesnicar-na-800-stranica-opisao-zivot-dalmatinaca-u-el-shattu-dirljivo-je-roko-moj-meni-je-ovdje-dobro-1374954|access-date=2024-03-25}}</ref> Organizirano se igrao šah, vježbala gimnastika, a postojala je i nogometna liga s nekoliko klubova.<ref name=":2" /> U sklopu stodnevne turneje [[Sredozemlje|Sredozemljem]] logor je posjela momčad [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] i odigrala utakmicu s reprezentacijom zbjega.<ref name=":2" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti. U logoru El Khatadba velik ih je broj umro od ospica.<ref name="HRTfilm" /> Britanska uprava držala je strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.


Više od {{n|30000}} ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 475 djece.<ref name=":0" /> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka, Zbjegan i sl.<ref name="Perinović" />
Više od {{n|30000}} ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 475 djece.<ref name=":0" /> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka, Zbjegan i sl.<ref name="Perinović" />
Redak 45: Redak 45:
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37899v.jpg|mini|Ivo Markić<sup style="color:#888" title="izvor nejasan">(?)</sup> i Mate Barbić, ''duša zbjega''<ref name="HRTfilm" />{{Is|27.30}} ]]
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37899v.jpg|mini|Ivo Markić<sup style="color:#888" title="izvor nejasan">(?)</sup> i Mate Barbić, ''duša zbjega''<ref name="HRTfilm" />{{Is|27.30}} ]]
Organizaciju života u logorima vodio je Centralni odbor zbjega. Kao glavni zadatak odredili su motivirati ljude i svakome dati neku ulogu, no bez ikakve represije.<ref name="HRTfilm" /> Odbor su u različitim razdobljima činili:<ref>{{Citiranje weba |url=http://povijest.net/2018/?p=3052 |title=U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7) |last=Karabatić |first=Marin |work=Hrvatski povijesni portal |language=hr |accessdate=2021-02-23 |archive-date=9. studenoga 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20211109095001/http://povijest.net/2018/?p=3052 |url-status=dead }}</ref>
Organizaciju života u logorima vodio je Centralni odbor zbjega. Kao glavni zadatak odredili su motivirati ljude i svakome dati neku ulogu, no bez ikakve represije.<ref name="HRTfilm" /> Odbor su u različitim razdobljima činili:<ref>{{Citiranje weba |url=http://povijest.net/2018/?p=3052 |title=U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7) |last=Karabatić |first=Marin |work=Hrvatski povijesni portal |language=hr |accessdate=2021-02-23 |archive-date=9. studenoga 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20211109095001/http://povijest.net/2018/?p=3052 |url-status=dead }}</ref>
* predsjednik: [[Ivo Markić]] (1944., 1945.), [[Mate Barbić]] (1944.), don [[Andrija Štambuk|Andro Štambuk]] (1946.)
* predsjednik: [[Ivo Markić]] (1944., 1945.), [[Mate Barbić]] (1944.), don [[Andrija Štambuk|Andro Štambuk]] (1946.);
* glavni tajnik: [[Zvonimir Bešker]] (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.)
* glavni tajnik: [[Zvonimir Bešker]] (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.);
* voditelj Prosvjetno-propagandnog odjela: [[Marin Franičević (pjesnik)|Marin Franičević]] (1944.), [[Zoran Palčok]] i don Andro Štambuk (1944. – 1946.)
* voditelj Prosvjetno-propagandnog odjela: [[Marin Franičević (pjesnik)|Marin Franičević]] (1944.), [[Zoran Palčok]] i don Andro Štambuk (1944. – 1946.);
* voditelj Političko-upravnog odjela: Zvonimir Bešker (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.)
* voditelj Političko-upravnog odjela: Zvonimir Bešker (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.);
* voditelj Zdravstvenog odsjeka: dr. [[Milivoj Visković]], kasnije i [[Milan Bijelić]]
* voditelj Zdravstvenog odsjeka: dr. [[Milivoj Visković]], kasnije i [[Milan Bijelić]];
* voditelj Gospodarskog odsjeka: [[Duško Čurčija]]
* voditelj Gospodarskog odsjeka: [[Duško Čurčija]];
* voditelj Tehničkog odsjeka: [[Savka Dabčević-Kučar|Savka Dabčević]] (1944.), Zvonimir Bešker (1944. – 1945.), kasnije i [[Ivo Franetović]] (1944. – 1946.)
* voditelj Tehničkog odsjeka: [[Savka Dabčević-Kučar|Savka Dabčević]] (1944.), Zvonimir Bešker (1944. – 1945.), kasnije i [[Ivo Franetović]] (1944. – 1946.);
* voditelj Kulturno-informativnog odjela: [[Ivan Jurlina]], kasnije i [[Marija Lujak]]
* voditelj Kulturno-informativnog odjela: [[Ivan Jurlina]], kasnije i [[Marija Lujak]].
Postojao je i odbor zbjega u Italiji koji je vodila Ružica Markotić, a oba su odbora bila odgovorna Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru Dalmacije. U stvarnosti je logorima iz ilegale upravljala Komunistička partija, a služili su im kao pokazni primjer izgleda novog društvenog uređenja, socijalističkog društva u kojemu su svi jednako posjedovali i svi doprinosili zajednici koliko su mogli.<ref name=":2" />
Postojao je i odbor zbjega u Italiji koji je vodila Ružica Markotić, a oba su odbora bila odgovorna Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru Dalmacije. U stvarnosti je logorima iz ilegale upravljala Komunistička partija, a služili su im kao pokazni primjer izgleda novog društvenog uređenja, socijalističkog društva u kojemu su svi jednako posjedovali i svi doprinosili zajednici koliko su mogli.<ref name=":2" />


== Poznati u zbjegu u El Shattu ==
== Poznati u zbjegu u El Shattu ==
Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje: [[Ranko Marinković]], [[Vjekoslav Kaleb]], [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Josip Hatze]],<ref name=":1" /> [[Estera Paunović]], [[Roko Dobra]], [[Gojko Borić]], [[Tomislav Zuppa]] (prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt), [[Jakša Miličić]], [[Rudolf Gerhart Bunk]],<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 |title=Culturenet.hr - Rudolf Gerhart Bunk 1908.-1974. / Akvareli |work=www.culturenet.hr |accessdate=2021-03-05}}</ref> [[Ivica Hlevnjak]],<ref>{{Citiranje weba |url=http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 |title=Nogometni leksikon |work=nogomet.lzmk.hr |accessdate=2021-03-05 |archive-date=27. veljače 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20210227055029/http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 |url-status=dead }}</ref> [[Miroslav Feldman]],<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref> Želimir Pašalić (prof. ekonomije), Sinaj Juraj Bulimbašić (nagrađivani maslinar),<ref>{{Citiranje weba |url=http://oblizeki.com/o-nama |title=O nama |work=Oblizeki |accessdate=2021-03-05}}</ref> Živko Kljaković (akad. slikar), Zvonimir Barišić (svestrani sportski radnik),<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/prilozi-sp3.htm Slobodna Dalmacija] [[Toni Petrić]]: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.</ref> Šime Mišetić (nogometni djelatnik),<ref>{{cite web |url=https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?page=46&pv_page_id=373867 |title=Šime Mišetić: Split je umra |author=Milorad Bibić Mosor |date=2009-06-28 |publisher=Slobodna Dalmacija |accessdate=2015-09-19}}</ref> [[Stjepan Vladimir Letinić]] (agronom, pjesnik i novinar).<ref name="DHK">''[https://web.archive.org/web/20180428180747/http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/preminuo-stjepan-vladimir-letinic Preminuo Stjepan Vladimir Letinić]'', Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.</ref> Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu: [[Izvor Oreb]] ("majka mu bila na Mojsijevom izvoru"),<ref>{{Citiranje knjige |title=Izvor Oreb : slikarstvo 1966.–2006. |first=Branka |last=Hlevnjak |year=2007 |url=https://www.worldcat.org/oclc/663740357 |publisher=Naklada Pavićić |location=Zagreb |isbn=978-953-6308-70-5}}</ref> [[Željko Vukmirica]],<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vecernji.hr/showbiz/zeljko-vukmirica-tvrdi-da-je-tek-kopija-svoje-nadarene-majke-403786 |title=Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke |last=Pacek |first=Tatjana |work=www.vecernji.hr |language=hr |accessdate=2021-03-05}}</ref> [[Stipe Božić]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vecernji.hr/showbiz/stipe-bozic-o-svojim-vodicima-kroz-pustinjska-prostranstva-95968 |title=Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva |last=Carević |first=Ivana |date=2010-02-14 |work=vecernji.hr |publisher=Večernji list |accessdate=2021-03-05}}</ref>
Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje: [[Ranko Marinković]], [[Vjekoslav Kaleb]], [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Josip Hatze]],<ref name=":1" /> [[Estera Paunović]], [[Roko Dobra]], [[Gojko Borić]], [[Tomislav Zuppa]] (prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt), [[Jakša Miličić]], [[Rudolf Gerhart Bunk]],<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 |title=Culturenet.hr - Rudolf Gerhart Bunk 1908.-1974. / Akvareli |work=www.culturenet.hr |accessdate=2021-03-05}}</ref> [[Ivica Hlevnjak]],<ref>{{Citiranje weba |url=http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 |title=Nogometni leksikon |work=nogomet.lzmk.hr |accessdate=2021-03-05 |archive-date=27. veljače 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20210227055029/http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 |url-status=dead }}</ref> [[Miroslav Feldman]],<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref> Želimir Pašalić (prof. ekonomije), Sinaj Juraj Bulimbašić (nagrađivani maslinar),<ref>{{Citiranje weba |url=http://oblizeki.com/o-nama |title=O nama |work=Oblizeki |accessdate=2021-03-05}}</ref> Živko Kljaković (akad. slikar), Zvonimir Barišić (svestrani sportski radnik),<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/prilozi-sp3.htm Slobodna Dalmacija] [[Toni Petrić]]: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.</ref> Šime Mišetić (nogometni djelatnik),<ref>{{cite web |url=https://arhiv.slobodnadalmacija.hr/pvpages/pvpages/viewPage/?page=46&pv_page_id=373867 |title=Šime Mišetić: Split je umra |author=Milorad Bibić Mosor |date=2009-06-28 |publisher=Slobodna Dalmacija |accessdate=2015-09-19}}</ref> [[Stjepan Vladimir Letinić]] (agronom, pjesnik i novinar).<ref name="DHK">''[https://web.archive.org/web/20180428180747/http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/preminuo-stjepan-vladimir-letinic Preminuo Stjepan Vladimir Letinić]'', Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.</ref> Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu: [[Izvor Oreb]] (»majka mu bila na Mojsijevom izvoru«),<ref>{{Citiranje knjige |title=Izvor Oreb : slikarstvo 1966.–2006. |first=Branka |last=Hlevnjak |year=2007 |url=https://www.worldcat.org/oclc/663740357 |publisher=Naklada Pavićić |location=Zagreb |isbn=978-953-6308-70-5}}</ref> [[Željko Vukmirica]],<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vecernji.hr/showbiz/zeljko-vukmirica-tvrdi-da-je-tek-kopija-svoje-nadarene-majke-403786 |title=Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke |last=Pacek |first=Tatjana |work=www.vecernji.hr |language=hr |accessdate=2021-03-05}}</ref> [[Stipe Božić]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.vecernji.hr/showbiz/stipe-bozic-o-svojim-vodicima-kroz-pustinjska-prostranstva-95968 |title=Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva |last=Carević |first=Ivana |date=2010-02-14 |work=vecernji.hr |publisher=Večernji list |accessdate=2021-03-05}}</ref>


== Povezani članci ==
== Povezani članci ==

Inačica od 25. ožujka 2024. u 20:59

Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.
El Shatt u rujnu 1944.

El Shatt je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu,[1][2][3] u kojem je od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo evakuirano stanovništvo Dalmacije.[4]

Zemljopisni položaj

Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugoga. Ondje je u početku bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora 8. britanske armije feldmaršala Montgomeryja koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod El Alameina.[5]

Postojali su još neki logori. Tolumbat, nedaleko od Aleksandrije, bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio El Khatadba koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.[5]

U blizini su bili i logori Grka i Poljaka.[6] Dalmatinci su se s njima mjerili u organizaciji izbjegličkog naselja,[5] i jedini su imali potpuno autonomnu organizaciju života u logoru.[7]

Povijesni tijek događaja

Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem 1943. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava Dalmacija, veliki broj civila u strahu se od odmazde sklonio na otok Vis. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab partizanske vojske i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u Bari, a zatim u Taranto.[4] U zbjegu je bilo gotovo 40 000 ljudi, najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.[4] Hrvata je u zbjegu bilo oko 80 %, a 7 % bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.[4] Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.[7]

Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.[5] Oni su bili prvi koji su pridošlicama priskočili u pomoć i usred gole pustinje im namjestili prve šatore.[7]

Logor je formiran na površini od 260 km2 u blizini Sueskog kanala, i podijeljen na pet manjih podlogora. Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.[5] Prosječno je u svakom šatoru bila jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Osnovane su škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.[4] U školama je u siječnju 1945. na svim razinama gotovo 11 000 ljudi podučavalo 282 nastavnika.[8] Organizirano se igrao šah, vježbala gimnastika, a postojala je i nogometna liga s nekoliko klubova.[8] U sklopu stodnevne turneje Sredozemljem logor je posjela momčad Hajduka i odigrala utakmicu s reprezentacijom zbjega.[8] Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti. U logoru El Khatadba velik ih je broj umro od ospica.[7] Britanska uprava držala je strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.

Više od 30 000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 475 djece.[4] Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka, Zbjegan i sl.[5]

U blizini logora bio je poligon avijacije kraljevske vojske pa su na logor, navodno slučajno, pet puta padale bombe od kojih je nekoliko ljudi stradalo – posljednji put početkom 1945.[7]

Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti, u ožujku 1945. formirana je komisija za repatrijaciju. U svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.[4] Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova i uz višemjesečne zastoje zbog nategnutih političkih odnosa Jugoslavije i saveznika.[7] Posljednji konvoj otišao je iz El Shatta 24. ožujka 1946.[4] Prema popisima iz triju logora, na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje sa 715 umrlih.[4]

Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima 1967.[9] Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova.[4] Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem za svih 856[7] stradalih u zbjegu.

Slike iz života u logoru

Fotografije logora iz rujna 1944. godine, iz zbirke sa 175 fotografija Kongresne knjižnice Sjedinjenih Američkih Država.[10][11]

Centralni odbor zbjega

Ivo Markić(?) i Mate Barbić, duša zbjega[7]:27.30

Organizaciju života u logorima vodio je Centralni odbor zbjega. Kao glavni zadatak odredili su motivirati ljude i svakome dati neku ulogu, no bez ikakve represije.[7] Odbor su u različitim razdobljima činili:[12]

Postojao je i odbor zbjega u Italiji koji je vodila Ružica Markotić, a oba su odbora bila odgovorna Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru Dalmacije. U stvarnosti je logorima iz ilegale upravljala Komunistička partija, a služili su im kao pokazni primjer izgleda novog društvenog uređenja, socijalističkog društva u kojemu su svi jednako posjedovali i svi doprinosili zajednici koliko su mogli.[8]

Poznati u zbjegu u El Shattu

Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje: Ranko Marinković, Vjekoslav Kaleb, Savka Dabčević-Kučar, Josip Hatze,[9] Estera Paunović, Roko Dobra, Gojko Borić, Tomislav Zuppa (prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt), Jakša Miličić, Rudolf Gerhart Bunk,[13] Ivica Hlevnjak,[14] Miroslav Feldman,[15] Želimir Pašalić (prof. ekonomije), Sinaj Juraj Bulimbašić (nagrađivani maslinar),[16] Živko Kljaković (akad. slikar), Zvonimir Barišić (svestrani sportski radnik),[17] Šime Mišetić (nogometni djelatnik),[18] Stjepan Vladimir Letinić (agronom, pjesnik i novinar).[19] Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu: Izvor Oreb (»majka mu bila na Mojsijevom izvoru«),[20] Željko Vukmirica,[21] Stipe Božić.[22]

Povezani članci

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi El Shatt

Izvori

  1. ↑ Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt – Dalmatinski grad na Sinaju (1/7). Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2020. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  2. ↑ Bieber, Florian. 2020. Building Yugoslavia in the Sand? Dalmatian Refugees in Egypt, 1944–1946. Slavic Review (engleski). 79 (2): 298–322. 10.1017/slr.2020.85. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  3. ↑ Radonić, Branko. 2023. El Shatt – Dalmatinci u pustinji. Plejada/Synopsis. ISBN 9789537782924
  4. ↑ a b c d e f g h i j Neven Bogdanić. 21. ožujka 1995. El Shatt naš nezaboravljeni. Crkva u svijetu : Crkva u svijetu. 30 (1): 53–59. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  5. ↑ a b c d e f Perinović, Ferdinand. Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru. Društvo za zaštitu biciklista u prometu Zadar, 2010.
  6. ↑ El Shatt – the Croatian Refugee Community in the Sinai Desert, Egypt (1944-1946). hismus.hr (engleski). Hrvatski povijesni muzej. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 5. ožujka 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. ↑ a b c d e f g h i Ninoslav Lovčević. 2009. Pustinjska priča – El Shatt. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 8. ožujka 2021.
  8. ↑ a b c d Vinko Vuković. 24. ožujka 2024. Vrgorski povjesničar na 800 stranica opisao život Dalmatinaca u El Shattu, dirljivo je: 'Roko moj, meni je ovdje dobro'. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 25. ožujka 2024.
  9. ↑ a b Bach, Nenad. The memorial at El-Shatt is silent. www.croatia.org. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  10. ↑ Gilmore, Otto. 1944. Cairo (vicinity), Egypt. Sept. 1944. Comprehensive, overall photographic study of El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration's refugee camp for Yugoslavs. www.loc.gov (engleski). Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  11. ↑ Sorene, Paul. 8. ožujka 2019. Survivors of The Sinai Express : European Exiles In Egypt (1944). Flashbak (engleski). Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  12. ↑ Karabatić, Marin. U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7). Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2021. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  13. ↑ Culturenet.hr - Rudolf Gerhart Bunk 1908.-1974. / Akvareli. www.culturenet.hr. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  14. ↑ Nogometni leksikon. nogomet.lzmk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2021. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  15. ↑ Grad Virovitica Značajni Virovitičani
  16. ↑ O nama. Oblizeki. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  17. ↑ Slobodna Dalmacija Toni Petrić: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.
  18. ↑ Milorad Bibić Mosor. 28. lipnja 2009. Šime Mišetić: Split je umra. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 19. rujna 2015.
  19. ↑ Preminuo Stjepan Vladimir Letinić, Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  20. ↑ Hlevnjak, Branka. 2007. Izvor Oreb : slikarstvo 1966.–2006. Naklada Pavićić. Zagreb. ISBN 978-953-6308-70-5
  21. ↑ Pacek, Tatjana. Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke. www.vecernji.hr. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  22. ↑ Carević, Ivana. 14. veljače 2010. Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 5. ožujka 2021.


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=El_Shatt&oldid=6898055"