Gornji Sveti Ivan
Gornji Sveti Ivan, također i Gornji Sentivan (mađ. Felsőszentiván, nje. Ober Sankt Iwan) je selo u jugoistočnoj Mađarskoj.
Zauzima površinu od 53,54 km četvornih.
Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]
Nalazi se nedaleko od Baje, na 46°11'42" sjeverne zemljopisne širine i 19°11'25" istočne zemljopisne dužine, nekoliko kilometara od Čavolja i Bikića.
Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]
Upravno pripada Bajskoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanski broj je 6447.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Selo se prvi put spominje 1396. kao posjed Kalačke nadbiskupije.
Nakon turskih osvajanja je selo sasvim opustjelo.
1789. Gornji Sveti Ivan zahvaća doseljenički val Mađara i bunjevačkih Hrvata.
Polovicom 19. st. su stanovnici bili Hrvati i Mađari, a Nijemci su činili šestinu stanovništva.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
U Gornjem Svetom Ivanu živi 2048 stanovnika (2005.).
Pored Mađara, u Gornjem Svetom Ivanu žive i Hrvati, iz skupine Bunjevaca, koji su nekad bili velika zajednica u selu.[2]
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
Poznate osobe koje su rođene ili su živile i radile u Gornjem Svetom Ivanu.
- Petar Pekić, hrv. književnik
- Anka Jelačić, hrv. mezzosopranistica
- Ivan Petreš Čudomil, hrv. književnik, radio je kao administrator u Gornjem Svetom Ivanu
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Novinar i književnik János Csuka u svom djelu "A délvidéki magyarság története 1918-1941" je naveo, i to po imenima, izaslanika Bunjevaca, koji su sudjelovali 22. rujna 1919. Mirovnoj konferenciji u Parizu,[3] a među njima je bio i izaslanik i iz ovog sela.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (njem.) Sekitsch, eine donauschwäbische Gemeinde[neaktivna poveznica] Arpádenzeit im Batscher Komitat
- ↑ Bunjevačke Školovanje uz Antunovićevu podrušku (PDF)
- ↑ Hrvatski glasnik br. 44/2006 Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2012. (Wayback Machine) Leksikon podunavskih Hrvata (PDF)