Émile Clapeyron

	Émile Clapeyron
	;
Rođenje	26. veljače 1799.; Pariz, Francuska
Smrt	28. siječnja 1864.; Pariz, Francuska
Državljanstvo	Francuz
Polje	Fizika, inženjerstvo ;
Alma mater	Sveučilište u Parizu
Poznat po	Clausius-Clapeyronova jednadžba
Istaknute nagrade	član Francuske akademije znanosti
	Portal o životopisima

Émile Clapeyron (Pariz, 26. veljače 1799. – Pariz, 28. siječnja 1864.), francuski fizičar i inženjer. Od godine 1820. do 1830. djelovao kao profesor u Rusiji. Od 1858. član Francuske akademije znanosti. Prvi obratio pozornost na Carnotovo načelo; analizirajući ga, prvi je primijenio grafičku metodu u termodinamici i postavio jednadžbu koja je po njemu prozvana.^[1] Njegovo ime nalazi se na listi 72 znanstvenika ugraviranih na Eifellovom tornju.

Clausius-Clapeyronova jednadžba[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Clausius-Clapeyronova jednadžba

Tipičan fazni dijagram temperature i tlaka. Clausius-Clapeyronova jednadžba se može iskoristiti da bi se dobio odnos između temperature i tlaka na granicama faza.

Clausius-Clapeyronova jednadžba (po Rudolfu Clausiusu i Émileu Clapeyronu) je jedna od temeljnih termodinamičkih jednadžbi koja opisuje izotermne fazne prijelaze 1. vrste (na primjer taljenje ili isparavanje). Ako je dp/dT gradijent krivulje promjene stanja, ΔH latentna entalpija promjene stanja, V₁ i V₂ odgovarajući volumeni dviju faza a T termodinamička temperatura na kojoj se promjena zbiva, jednadžba glasi:^[2]

{\frac {\mathrm {d} p}{\mathrm {d} T}}={\frac {\Delta H}{(V_{2}+V_{1})\,T}}

Fazni prijelazi[uredi | uredi kôd]

Fazni prijelazi su promjene stanja pojedine faze (elementarne, spoja, eutektičke smjese, peritektičkog spoja i slično) pri promjeni temperature. Razlikuju se:

fazni prijelazi I. vrste, kod kojih su u stanju ravnoteže slobodne entalpije u obje faze jednake po vrijednosti, ali se pritom entropija i volumen skokovito mijenjaju. U fazne prijelaze I. vrste spadaju na primjer taljenje, isparavanje i sublimacija,
fazni prijelazi II. vrste, kod kojih se u stanju ravnoteže ne mijenjaju ni entalpija, ni entropija, ni volumen. U fazne prijelaze II. vrste prijelazi kod kojih na primjer tvari gube feromagnetička svojstva, pojava supravodljivosti, procesi razlaganja i stvaranja međumetalnih spojeva u čvrstoj fazi i tako dalje^[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Clapeyron, Émile, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
↑ Clausius-Clapeyronova jednadžba, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
↑ fazni prijelazi, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

[1] Clapeyron, Émile, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

[2] Clausius-Clapeyronova jednadžba, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

[3] fazni prijelazi, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

[1]

[2]

[3]