Ćaća (2011.)

Ćaća
Redatelj	Dalibor Matanić
Producent	Ankica Jurić Tilić ; Hrvoje Pervan
Scenarist	Dalibor Matanić
Glavne uloge	Judita Franković ; Iva Mihalić ; Igor Kovač ; Ivo Gregurević
Glazba	Jure Ferina ; Pavle Miholjević
Kostimografija	Zrinka Mareković
Distributer	Continental Film
Godina izdanja	2011.
Trajanje	70 min
Država	Hrvatska
Jezik	hrvatski
Žanr	triler
	Profil na IMDb-u
	Portal o filmu

Ćaća je hrvatski triler Dalibora Matanića iz 2011. godine. Glavne uloge u filmu tumače Judita Franković, Iva Mihalić, Igor Kovač i Ivo Gregurević. Film je u hrvatska kina stigao 24. studenog 2011., a distribuirao ga je Continental Film.^[1] FIlm je na 58. Pulskom filmskom festivalu osvojio Zlatnu arenu za režiju, kameru i najbolju sporednu glumicu (Iva Mihalić).^[2]

Radnja[uredi | uredi kôd]

Saznavši da joj je otac teško bolestan, kći je nagovorila svog dečka i sestru na putovanje u očevu kuću gdje se on skrasio nakon što ih je davno napustio. Kći želi iskoristiti zadnju priliku da razgovara s ocem o svemu što se dogodilo u prošlosti. U očevu domu, u izoliranom krajoliku prekrivenu snijegom, počinju se polako otkrivati duboko potisnute mračne obiteljske tajne.

Uloge[uredi | uredi kôd]

Glavne uloge[uredi | uredi kôd]

Judita Franković (kćer)
Iva Mihalić (sestra)
Igor Kovač (dečko)
Ivo Gregurević (ćaća)

Kritike[uredi | uredi kôd]

Josip Grozdanić ukratko opisuje film kao "Michael Haneke u ličkoj zabiti", te ocjenjuje da je Matanićeva režija spretna i sigurna, glumački nastupi su odlični i povremeno uistinu nadahnuti (osobito onaj zasluženo nagrađene Ive Mihalić), a gradiranje uznemirujućeg ozračja s osloncem na horor je nerijetko dojmljivo. Ivan Žaknić zaključuje da su glumci sjajni u ovoj filmskoj minijaturi kojom Matanić dokazuje da mu nešto kraće forme bolje leže od onih duljih, a Janko Heidl uz glumu hvali i dojmljivu glazbu Jure Ferine i Pavla Miholjevića, te nenametljivo upečatljivu filmsku fotografiju Vanje Černjula.^[3]

Jurica Pavičić ocjenjuje da negdje do pola Ćaća funkcionira vrlo dobro. Film posjeduje atmosferu jeze, likovi su uvjerljivi, hororski klišeji dobro presađeni i socijalno relevantni u hrvatskom okružju. Trenutak kad se misteriozno odsutni ćaća konačno pojavi točan je i dobro osmišljen dramaturški akcent. No, umjesto da od te točke brižljivo poveže scenarističke niti i splete ih preciznu cjelinu, Matanić je u drugoj polovici filma pustio dramaturške uzde i priču prepustio nizu nemotiviranih obrata i gomilanju slasherskih obračuna.^[3]

Slične pohvale i zamjerke ima i Damir Radić koji zaključuje da je Ćaća dobro režiran i izrazito atmosferičan komad filma, no neka dramaturška rješenja i neke linije koje krasne glumice Judita Franković i Iva Mihalić moraju izgovarati daleko su ispod onoga što Matanić može i zna, ali – kao režiser. Ipak, i on je svrstao film među najinteresantnije hrvatske filmove koje je vidio na 58. Pulskom filmskom festivalu.^[3]