Ćamil Sijarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ćamil Sijarić (Šipovice, 18. prosinca 1913. - Sarajevo, 6. prosinca 1989.), crnogorski književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ćamil Sijarić je rođen 18. prosinca 1913. godine u selu Šipovice. Ostao je bez roditelja kao dijete.[1] Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjoj Luci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista "Glas" i dramaturg Narodnog kazališta u Banjoj Luci. U Sarajevo je prešao 1947. godine te radio u redakciji lista "Pregled". Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji "Zadrugara". U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do umirovljenja 1983. godine. Umro je 6. prosinca 1989. godine.

Poznata djela[uredi VE | uredi]

  • "Ram bulja", 1953. pripovijetke,
  • "Naša snaha i mi momci", pripovijetke,
  • "Bihorci", roman, Sarajevo", 1956.,
  • "Kuću kućom čine lastavice", 1962., pripovijetke,
  • "Kad djevojka spava", 1972., pripovijetke,
  • "Francuski pamuk", 1980., (dobitnik Andrićeve nagrade)
  • "Raška zemlja Rascija", roman,
  • "Miris lišća orahova", 1991.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Uz stogodišnjicu rođenja Ćamila Sijarića: Bihorske tišine majstora priče. Pobjeda (2. studenog 2013.) pristupljeno 27. ožujka 2015.